S dolaskom proljeća treba obnoviti garderobu... ma daj koji klišej, pa garderoba mi puca po šavovima, pa sam se ozbiljno primila makeovera. Znaš ono - ak ne nosiš godinu dana, ne treba ti. OK, to mi je malo prebrutalno, al onak... tri godine ne nosim, ajbok. Dosta sam toga u zadnje vrijeme tak podavala, ne samo robu, već i torbe. I sad je nekak lakše. Al ovakve stvari, kakve ima na primjer Klisab u novom duću State of style u Radićevoj, definitivno ne zaslužuju odmor i odlazak u nepoznato:D
Čeka sunčanje: Dubravka Prpić Znaor, glavna urednica ITgirl.hr
Silver surfer baby! Tam sam srela Đurđicu s TTF-a, pa smo se naguravale u ta tri kvadrata dućana, da poštenije nekak vidimo kaj se nudi, ima super stvari!
Neki dan smo Borut i ja skočili na Modernu u Klovićeve. Neke slike su tak lijepe, vide se gusti nanosi boje, naročito na robi, pa sve skup zgleda ko 3D čipka, da stvarno čovjek poželi to staviti doma na zid.
Ovo gore od Klimta podsjetilo me na slavni Krik:)) Totalno ta faca
Ko se sjeća legendarnog Korza?
Išla sam tu s familijom na pizzu ko klinka... Ah predivno mjesto koje već dulje vrijeme trune. Kad gledam ovo, ne vjerujem da smo nekad bili gospoda u ZG.
Na Novoj TV sam već tradicionalno komentirala Oscare - moji favoriti su zlatne haljine Emme Stone i Jessice Biel! I Nicole Kidman je bila dobra iako malo bljedunjava, no nekaj sam čitala kasnije da joj je kao puknula trakica na leđima pa je imala samo zavezano iza... Ups baš bed. Ono Oscari čovječe, najfotkaniji event stoljeća. A haljina ti se raspadne i to Armani Prive. Iako, svi incidenti nestaju pred onim najvažnijim, a to je mjesečina u la la landu:))
Havaianas je imal event - slave obljetnicu i revitalizirali su svoje prve japank, iz 1962.. Dizajn je skroz simple, plavo-bijeli, al meni ipak nekak draže njihove šarene.
Na primjer s motivom sushija! Ne volim sushi, draži su mi grah i kobasa, ma da nisam gurman, al ovo je prekjut:)
Maži ruke, maži ruke, ne zaboravi namazat ruke. I još jednom, maži ruke. Svake zime raspada mi se koža na tom jednom mjestu na prstu. Mislim zvuči grozno, nije tak strašno, al me to živcira, samo kreme pomažu. To je valjda i radi stalnog tipkanja. A sad još i sviram stalno pa su mi vršci prstiju na većem stresu:))) Haha zamisli, prsti imaju stres. Danas je sve stres. Ok, nedavno me frendica pitala - ej vidi mi ruke, koma su mi - ja pogledam, a ono skroz suho. Čovječe, ona ful radi s papirima svakodnevno i to je stres za kožu i mora ih ful mazat. OK, pomaže i deci vina. Protiv stresa. Zato su Francuskinje tak zgodne i opuštene, vele da famozno crno vino pomaže... Ček, kak sam od suhe kože došla na vino? E da, to je taj resveratrol koji je totalno anti-age pa ćemo zgledat ko mlade puce. Onak rumene:))). Uštipni se za obraze pa ćeš vidjet!
Zadnjih dana brijem na ovaj trojac. Prevage City Smart ima spf 50, tonirana krema, lagana, predivna, postojana. Roseliane Uriage CC krema genijalno prekriva neko dosadno crvenilo i baš radi glatku put. I tu je MAC strobe cream. Iskreno, te tehnike genijalne i uber super ne znam trackat po licu. Strobing, lijepo mi piše. Ja se ne znam strobirat, nemam vremena ujutro za ništ kad pijem kavu, meditiram i levitiram na malom prstu. Ma zezam se, tjeram Brunu da se spremi za vrtić, pijem kavu al stoječki, jedem bananu il eventualno nekaj drugo kaj se ne mrvi u hodu, i onda izaberem neku od ove dvije lijevo, umiksam malo ove desno strobe kreme jer je solo presjajna i namažem lice od do. A ok si zgledam s tim, koža mi je glatka, a ono malo bora oko očiju a kaj sad omg. Vrijeme ide. Ok prije svega toga sjednem 3 minute na balkon i buljim u vrt, svako jutro. Tu se malo zgubim, al se brzo vratim jer se probudim. I onda kreće akcija. Sva sreća pa Bruna ne komplicira kaj bu obukla. Slušam neke druge mame - blago tebi. Pa je, blago mi se, kad sam maknula iz ormara sve stvari kaj joj se ne sviđaju pa sve ostalo voli. Mislim kaj ću bezveze trošit živce na crvene štrample ak voli samo roze. Meni svejedno. Važno da su zimske.
Idemo na parfeme. Došo čovjek u Martimex i otvoril nam oči - Francois Henin, vlasnik super-cool niche brendova Jeroboam i Jovoy tvrdi da parfem ima samo jednu ulogu, smisao... a to je zavođenje... senzualnost, ljubav! Dobro to su tri stvari, al moš ih stavit u jedan folder. Uglavnom, kad uđeš u sobu, prvo nek uđe tvoj parfem, a onda ti. Francois, koji btw puno priča (i sam je to ponovio par puta), simpatičan je i nasmiješen, stvarno voli ovaj posao, priznaje samo statement formule, jer ako je parfem nenametljiv i neki lagani, vodica, sve skup nema smisla. Iskreno, i ja volim mirise koji se fakat osjete. Kao prvo zbog sebe, ne zbog drugih jer nemam pojma kakve random ljudi oko mene mirise vole, pa zato... stavljam da se meni sviđa. Ok, nije pristojno natakat se po glavi, krstit se parfemom da se sve nemre disat, ali na primjer miris koji stvarno ljudi osjete, neka kvalitetna esencija koja titra nosnice, dobar je način ostaviti elegantan, nevidljiv potpis u zraku. Kao neka aura.
Kod Boruta sam upoznala ovu bočicu, divu, gospođu Roja sa zlatnim listićima. OMG, miris je čaroban naravno, al kad ti ostanu čestice zlata na ruci, tam di si pošpricaš, skužiš da, to je totalni glamur. I sama bočica zgleda ko dragulj.
Neki je dan i Guerlain predstavio svog novog aduta - Mon Guerlain, čije je lice Angie Jolie, ima statement notu jasmin sambac, a tu je negdje i lavanda, iako je moj favorit jasmin. A onda i iris. Kao i svaki Guerlain miris, i ovaj ima prepoznatljive potpis note, te onaj jedan vječan štih, retro eleganciju, nakon nekog vremena dolazi vanilija, mekana i u skladu sa cvjetnim okruženjem. Poseban miris, baš Guerlainovski.
Predstavljanje je održano u hotelu Palace, koji je nedavno renoviran, prije par godina čini mi se... ovaj strop u hodniku je čaroban. Volim te starinske, art-deco interijere, autentične i posebne.
Trči! Bila sam na Željkinom ročkasu i ne nismo trčali, već sjedili i chillali, čuli jedan super govor, sažet i efikasan, pjevali uz klasičnu gitaru, gledali u rozo svjetlo... Visual art by Jelena B. Netko me nedavno pital jesam li bila u nekom našem klubu... a ja molim? Ma kakvi klubovi čovječe, idem po home made ročkasima, to je to, kakav zadimljeni i bučni klub prerasla sam to. A mjuza? No comment, i don't wanna go there. Ajmo penso positivo.
Zato kad dođem na Sljeme sve misli mi se razbistre. I tak ja hodam pretprošlu nedjelju, a ono najednom božićna kuglica visi s grane. Je siva i malo razvaljena, al je super simpa. Naravno, fotkam ju. Tjedan dana kasnije evo nje opet, al na drugom mjestu, fotka ispod. Haaa, netko brije na to. Vidiš da je netko nešto u šumi intervenirao, ko zna zakaj. Nema veze, fora je, fotkam je opet. I evo je tu. Vidjet ću sad u nedjelju ak se opet preselila il je otišla.
A blato, da bilo ga je, nema veze, ko se još toga boji. A tajice s različitim nogama su sa sajta Sporticool. Imaju preludih modela, drugačijih. Tema mojih je - Labuđe jezero, pa naravno da ću njih izabrat!:D
E da ostale su mi još ove torte, radila sam ih za naše ročkase. Dakle, odlučila sam, pošto nas je dosta familije, napraviti tri komada. Sama, ne naručit il kupit neke biskvite... Al da si skratim muke, nemam baš cajta ni živaca bit 2 dana u kuhinji, izabrala sam one kaj se ne peku. Mislim nije to neka filozofija, zapravo su jednostavne. Jedna je ona piškota torta s bananama i jogurtom, druga je parfe od vanilije i gore višnje iz kompota, treća je puding od čokse u koji sam nadrobila kekse i gore šlag. Dakle, sve tri složila sam u 2 sata. Večer prije slavlja. I oni su svi se hladili vani na balkonu pošto je temp bila taman ko u fridžu. Uglavnom, svi bili oduševljeni, ispalo je super. Samo se ova od pudinga brzo raspada kad je unutra, treba je držat na hladnom, fakat. Sad ak ovo čitaš i u korizmi si se odrekla/lo/li/le/la slatkog, sori.:D
Baj:)
Duda