Ova slatka kičasta gumbičasta instalacija nalazi se na novom "izumu" naše dizajnerice Katarine Džale kod koje sam skoknula neki dan na probu (radi mi kimono kaput od starog prekrivača za krevet, onak je pepeljasto sivi s cvjetnim vezom, gusto pleteni, al nije baš debeli... uglavnom izgledat će onako tepihasto, meni su takvi kaputi super, super...) i uđem ja u njezin atelje, a ono stol prepun nekakvih lanenih vrećastih džepova s aplikacijama... Kaj je to? pitam ja, mislim si, simpa mi je al ne kužim čemu to služi? (ona se, osim dizajniranjem, bavi i prekrojavanjem odjeće pa često ima nekih polu-odjevnih komada na stolu...) - To su ti vrećice za vrećice! - veli ona. A ja... ahaaaa, kužim, ono kaj ti negdje visi po kuhinji, pa umjesto da plastične vrećice trpamo u jednu od tih vreća iz dućana (ispod sudopera npr.), lijepo sve stavimo u taj lijepi džepek...
Ide okolo i onda satima slaže blog-post jer pretjeruje s količinom fotki: Dubravka Prpić Znaor, glavna urednica ItGirl.hr
Na gornjem djelu svaka ima trakice, za objesiti, a na doljem je omanja rupa kroz koju možemo iščupat vrećicu.
Katarina demonstrira korištenje ove slatkog kuhinjskog accessoiresa:D Ove su vrećice napravljene od lana i mogu se prat u vešmašini. Prodaje ih po cijeni od 120 kuna. Halo, Valentinovo!
Sad, ima ih svakakvih, s mašlekima, gumbekima, od trapera...
... a tu je i "moje pjesme moji snovi" kreacija:D Katarina mi je ujedno suzila jednu haljinu koju je napravila moja pokojna baka, haljina je tanka, s pliseom naprijed, lagana i prozirna, kad se fotkam u njoj stavit ću...
Imam i "novu" jaknu. Zapravo nije moja nego ju je svekrva zaboravila kad je bila kod nas. Onda sam ju našla u ormaru i sad je nosim. Prijavila sam joj da je nosim, rekla je ok:D. Inače, jakna je iz H&M-a, ima kožne rukave i krzneni prednji i stražnji dio. Ovratnik je visok, pa kad zakopčam, skroz mi je do usta. I unutar ovratnika je krzno. Sve je umjetno. Jakna je prezakon, žal mi je kaj ju ja nisam otkrila u H&M-u. Uglavnom, imam s tom jaknom onaj neki moment, ko da sam je našla, otkrila, sad je moja, stvorila mi se u ormaru i ne dam ju:)). Znate ono kad netko kupi nekaj, pa si mislite točno to stalno tražim, daj mi! Malo brijem, da, al ono, čudno je to kakve sve gušte u nama može potaknuti neki komad odjeće... Uglavnom, jakna je bila i na snijegu i na kiši i ludo se provodi u Zagrebu. Njezini zimski praznici bliže se kraju, pa će se uskoro vratiti kući, u toplije krajeve... Šmrc.
Otkrila sam, osim nove jakne koja mi se stvorila u ormaru, i kozmetiku La Croa. Nedavno sam kod svoje frizerke pokupila neki letak. Kaže - prirodna hrvatska kozmetika, proizvedena od prirodnih ulja argana, makadamije... Čuvala sam taj letaku torbi pa se smucao po radnom stolu i nedavno sam im se konačno javila, a sve o tome možete pročitati ovdje. I stvarno, sve se radi kod nas, no izvoze i u Grčku, a osim kozmetike za kosu u pripremi je i njega tijela. Svaka čast, imaju i predivnu ambalažu koja je ovih dana doživjela redizajn. Za sad su u masi salona diljem zemlje, a uskoro ulaze i u jedan lanac dućana... Prava hrvatska priča o uspjehu!
Kaže, sjaji se, al se stvarno i sjaji!
Prije nego kaj sam nabavila to ulje isprobala sam Hair Chalk, novu L'Orealovu kreaciju za kosu koja se ispire nakon par pranja... Uglavnom, idem ja to isprobat, odabrala sam Coffee Break, recimo lješnjak boja, pa reko ajmo. Uz boju ćete dobiti i aplikatore, kao papirnate kvadratiće koji se koriste na način da ih se natopi bojom, i to dva spojena komada, i onda između ubacite pramen kose. E pa ja nemam pramen, već kratku kosu pa mi je to malo komplicirano. Al sam onda, ono, ne da mi se sad dugo zezat s time, zalila pol glave, onak drito iz tube..:)) Ne da sam zmazala kadu, već i pod... jer to je dosta tekuće, za razliku od obične farbe. I kak sad imam tu neku srednje smeđu boju, kad sam skinula to s kose, mislila sam da nema promjene... ipak je to skoro moja boja. No, sutradan mi je žena u pekari, gdje idem svaki dan, rekla čim sam ušla - kak vam se kosa sjaji zlatno! A ja - molim? Ahaaa... i stvarno sam na danjem svijetlu skužila da ima taj neki sjaj. Stvarno zlatni! Wiii! Ne znam kak će ispast crvena, možda i nju stavim uskoro. Ak mi puhne.
Simpatične su mi i te tubice, onako plosnate, jednostavnog dizajna, nisu prevelike, nisu premale. Izgled ambalaže nam je bitan, zar ne? Ponekad važniji od onoga što se nalazi unutra. Da, ponekad kupujemo jer nam se sviđa ono što vidimo. O ovom fenomenu pričala je kustosica Muzeja za umjetnost i obrt, Koraljka Vlajo, kad je prije par dana održala predavanje o ambalaži, koliko je ona bitna i koliko je općenito promijenila i utjecala na svijest potrošača i navike potrošačkog društva. Pričala je o povijesti ambalaže i kako zapravo tim kutijicama koje su potrošna roba, i koje bacamo, vjerujemo, makar nesvjesno, odnosno koliko su nam važne. Naime, zamislite da su sve kutije bijele - čak i uz natpis proizvoda, ne bi nam toliko privlačile pažnju. Tu već ulazimo ne samo u traženje oblika kojeg je praktično držati u ruci, već i definiranje boja kojima produkt dizajneri svjesno manipuliraju našim željama, osjećajem povjerenja prema nekom brendu i slično... Ovo je vrijeme lijepih stvari, od svake sitnice želimo da bude estetski dotjerana jer inače (ponekad) kao da ne vjerujemo da je unutra kvalitetna stvar. Ili pak inzistiramo da je nešto i izvana oku ugodno, inače - za nas je postoji. Sve to uglavnom radimo automatski i kad uđemo u neki dućan, prvo nam pažnju privuku lijepe stvari...
Ovdje sam stavila sliku Davines proizvoda za kosu, koji su stvarno dotjerani. Zadovoljavaju sve uvjete lijepe i posebne ambalaže. Da stvar bude bolja, ne samo da su dotjerani, oni su među najboljim hair-care brendovima, lijepi su izvana i iznutra, a kod nas se mogu nabaviti u salonima koji koriste njihovu kozmetiku. Jedan od takvih salona je i Studio Etra, naše suradnice Petre Granić. Naime, Petra je nedavno prešla na Davines, a kad sam ušla u njezin salon i vidjela te bočice baš sam se iznenadila koliko su lijepe. Svaka linija ima drugačije pakiranje i etikete s ilustracijama. A te ilustracije nisu obične, kad ih gledate shvatite da svaka od njih ima poveznicu s onime što je unutra. Uglavnom, proizvodi koji imaju detaljno razrađen vizualni identitet i više su od neke formule za kosu. Davines je talijanski brend, rođen u Parmi. U Italiji je to jako popularan brend u frizerskim salonima, a čula sam o njima sve najbolje, no nisu razvikani kao neki drugi popularniji brendovi za njegu kose.
Kad na prvu gledate njihovu ambalažu, primijetit ćete raznovrsnost, što je zapravo rijetkost. I onda se ulovite na kraju da čitate etikete, promatrate te ilustracije i zapravo krenete vjerovati da je unutra uistinu nešto posebno. E to je ta manipulacija izgledom ambalaže, koja će nam privući više pažnje ako je lijepa i posebna. No, ovdje se radi o dobrom proizvodu pa smatram da je to dobra priča. Jer, forma je u današnje vrijeme često važnija od sadržaja, i to u svakom aspektu lifestylea, no ovo je primjer kako nešto može biti dobro iznutra i izvana. I tako bi uvijek trebalo biti. Ok, ovo je banalni primjer, kozmetika za kosu, no sigurna sam da ste shvatili što je pisac želio reći...
Znate, meni je važna i forma, ali i sadržaj. Ovo dolje je moj novi ruksak, unutra nosim sve što mi je potrebno za svaki dan, dakle moj sadržaj nipošto nije slučajan, no važno mi je i kako izgleda izvana. Zato ga volim ukrasiti. Znate one plosnate kukice od cifršlusa na torbama, ja za njih ponekad objesim neki privjesak za ključeve, al oni su teški, pa sam na ruksak, na te obje kukice stavila ukrasne trake, jednu crnu, dugu kariranu crveno-bijelu. Zapravo to su jedine koje sam imala, da su deblje i da se lijepo može napravit mašna, a da se ne objese ko suha šljiva. E sad, fora mi je kaj kad ruksak zatvorim sa strane, imam mašleke sa strane, a kad ga zatvorim gore onda su mašleki na vrhu ruksaka. Ha ha, mijenjam dizajn:D. Iako, volim sa strane zatvarat ruksak, onda mi je praktičnije otvarat ga jednom rukom... Ovo je simpa i jednostavan način ukrašavanja torbe, a trebaju vam samo neke ukrasne trakice.
Zavezala sam i svoju novu ogrlicu. Nekad je volim nosit dugu, nekad kratku. Sad sam poželjela da je kratka, a nije dovoljno duga da ju dva put omotam oko vrata. Pa sam kopču preselila naprijed i jednostavno sam ju zavezala kao da radim čvor. I zakopčala. :) Nastao je fora ukras, odnosno gužvica tih prozirnih perli...
Sadržaj je bitan - u mom je ruksaku uvijek omiljeno rumenilo na koje brijem ovih dana... Kremasto je, u sticku, Essence Miss Peachy. Boja je predivna, onako light, al nestane kroz dan, pa ga moram popravljati. Mogu si ga stavit i kad sam na semaforu, malo tapnem po obrazima i razmažem na brzinu, ne može se baš pretjerat jer nije jako.
Evo tu je swatch, lagano je i praktično, za mene su kremasta rumenila nešto fantastično :D. Uvijek izgledaju prirodnije od onih u kamenu... Nijansa je izvrsna, onak daje zdravi izgled, a nije pretjerana za svaki dan.
Dosta je boja, ajmo malo o bijeloj. Nije mi se nosila bijela boja, nije mi nedostajao snijeg, al kad je zima, zima je! Jedino volim taj svježi zrak. Da, priroda izgleda romantično i divno, bla, bla, al kad smo u gradu onda sav taj snijeg postane teret. Al ok neću gne. Divit ću se snijegu jer sam bila na trčanju i evo dokaz da ljudi ekšli izlaze po snijegu, šeću pse, šeću sebe i familiju, trče i uživaju na friškom zraku.
Viđen je čovjek u šumi!
A tu je mega drveni pauk - ma nije, već me ovo gore zrušeno drvo podsjetilo na to... Ovako izgleda kad drvo mora past, a neće, bori se svim snagama kako bi se održalo u zraku. Čuva dostojanstvo i brine se kako bi stajalo postojano i čvrsto. Svaka čast, Majka Priroda je mislila na sve.
A neko je drveće, ono koje još uvijek čvrsto stoji u zemlji, dobilo dvobojan izgled - s jedne strane je bijelo, s druge tamno. Divan kontrast i još jedna lijepa slika prirode, njezine bajkovite spontanosti. Grane izgledaju vitkije, zar ne? Da, ta stara dobra optička varka uspravnih pruga, koju koristimo i u odijevanju...:)
Evo i mene - kad je sunce iza, a snijeg ispred, vrijeme je za sjena-selfie!
Da, spomenula sam da Majka Priroda misli na sve, a prvenstveno na svoju dječicu. Ovo gore je nekad bila staza po kojoj smo šetali i trčali. Potok je donedavno bio sasvim desno. Sad se potok razbahatio i zauzeo sredinu. Kaže Majka Priroda svojem sinu Potoku, idi i širi se, nađi svoj put. I on ga je našao. Eto ga frknuo nas ljude sasvim na rub, pa sad tiha voda koja brege dere vlada našom šetnicom. Nek se zna tko je tu šef-ica.
Evo još jedne grane-štikle. Idite okolo, poručuje nam ova grana: - ko vas šljivi, ja se odmaram - .
Da, i mali realni naputak za sve koji trče po snijegu - nisu vam potrebne neke posebne tenisice. Noga se brzo ugrije, pa možete trčati i u laganijim tenisicama za trčanje. Ja već godinama trčim samo u mrežastim modelima, a sad imam Adidas boostice koje su gore tanje, no ne smeta mi nimalo jer se noga na taj način stalno lagano hladi, a to je dobro jer se ionako stalno iznutra grije...
Evo i slapova. Totalna bajka. Idila. Raj.
Upoznajte Blednera, moj najnoviji best friend. Imamo ga odnedavno, al trebalo mi je malo da se upecam. Svaki dan, ponekad i dva puta, ubacim u njega ono kaj imam i za 15 sekundi imam super smoothie. Ovo gore su moji uobičajeni sastojci - banana, jabuka, mrkve i naravno mlijeko, a može i voda. Može i sojino, zobeno ili rižino mlijeko. A nekad stavim i kelj, sirovi, može i špinat, također sirovi, odnosno listovi. Još idu i samljevene sjemenke lana i suncokreta. Ako imate bućine može i to.
Upalim, i za 15 sekundi imam ovu finu smjesu, zar to nije genijalno?:D Kako ja ne preferiram slatke okuse, već slane, stalno pokušavam nekako da mi ne bude preslatko pa forsiram mrkvu, ok slatkasta je ali ne toliko, i zato ubacim kiselog vrhnja. Kupujem ono kremasto, to je super za smoothie. E sad ako želite zasladiti okus, možete ubaciti grožđice na primjer, a vjerujem da bi se mogao i kakao, kao i sitno mljeveni bademi... A može i šećer, pretpostavljam, sve ovisi koliku slatkoću želite. I stvarno ne treba puno vremena za ovo, dakle narežem na male komade, ne trebaju bit presitni, i ubacim i to je to. Nakon kaj je smjesa gotova, ja odmah operem gornji stakleni dio. Ne volim da mi se to skori il sasuši. Ubacim smoothije u šalice, zdjelice... Ako kupujete novi blender, predlažem da ne nabavljate najjeftiniji jer će vam ostajati komadi... bitno je da unutra ima dobre noževe. To je jedna od onih stvari koja je kvalitetnija, što je cijena viša. Ovaj naš je Terrington House, mislim da je kupljen u Metrou. Iskreno, ne znam koliko je koštal, al vidjet ćemo do kad će trajat:D.
Evo i sirovi kelj - narežem i ubacim u blender, al ga moram gurnut skroz ispod ostalih sastojaka, jer ak ga stavim na vrh, leti po vrhu blendera kak je lagan. Zato prvo stavljajte one lisnate stvari, a onda one sve teže. Na taj način se sve dobro samelje.
To je to, za sad. Pusa:)
Duda
ps. Ak ste pročitali sve - konzumirali ste 12.575 znakova, s razmacima. To vam je 10.342 bez razmaka. Pogledali ste 29 fotografija. Ne znam koliko ste kalorija izgubili, to ovisi o tome da li ste samo sjedili ili ste se ustali par puta. Ak ste intenzivno razmišljali pri čitanju ovog posta, onda ste vjerojatno izgubili više kalorija. Alzo, dakle, ovo su dijetalni blog-postovi, preporučuju se kad se želite baviti nekom visokoumnom, a možda i fizičkom aktivnošću. Ili jednostavno volite čitati i gledati nečije fotke, u ovom slučaju moje. A ak ste se zagrijali za kretanje, trčanje i papanje zdrave hrane, još bolje.