Iz zivota istjeran

Postoje osobe koje, koliko god da pripadaju drugima, uvijek ostanu nase.*

Kako svaka velika prica pocinje jednom davno, tako i ova nasa. Samo ona možda nema sretan kraj. Poželila sam vam ispricati tu jednu pricu, o dvoje ljudi koji su mogli imati sve, a izabrali su ništa.

Upoznali su se sasvim slucajno, bila je zima. Snijeg je padao. Sada ju svaki snijeg na to podsjeti.

Ona se zvala Ema.  Bila je ona koja vjeruje u ljubav, ona koja vjeruje da se filove isplati gledati zbog jedne scene. Ona koja se trudila svidjeti svima, ona koja je plakala kada je sretna, ona koja nije imala srca ostaviti životinje vani na zimi. Bila je dobra, imala je dobro srce.

On se zvao Jakov. U duši je bio jako dobar dečko, ali previše se bojao. Bilo mu je bitno što drugi misle o njemu. Često je griješio, nije imao hrabrosti napraviti neke svari koje je želio. Sada kad je kraj, to ga je koštalo i previše.

Upoznali su se slučajno. Na prvi pogled joj se činio kao stvarno dobar dečko, ali kako to obično biva, sudbina je imala drugačije planove. Poigrala se s njom, i odvela ju drugim putem. Dopustila joj je da ga zavoli, a onda ga maknula.

U to vrijeme, na drugome kraju Jakov se je pitao zašto ga Ema ne voli. Ali nije znao istinu.

Sretali su se samo u prolazu, Ema se je nadala da ce ga zaboraviti. Ali naravno, sve više i više je mislila o njemu. Ljudi su joj govorili da on nije za nju. Poslušala ih je. Dopustila je da drugi odrede tko je dobar a tko nije. Kasnije je shvatila da je to bila jedna velika greška.

Godina je prolazila, Ema je sve više mislila na njega. Jednoga dana, ponovo joj se javio. Svi oni osječaji i, ponovo su se javili. Odlučili su pokušati ponovo. Istina je, da su imali previše problema, i nisu izdržali skupa, ali vjerujte mi na riječ, to dvoje stvarno se voljelo.

Prvo upoznavanje s roditeljima, prvi problemi, prvi poljubac na kiši, prvi odlasci na posebna mjesta, to je bilo njihovo, i to im nitko nije mogao oduzeti.

Volio je on nju. Ne znate kakve stvari je radio zbog nje. Koliko se borio i trudio. Ali na kraju, drugi su ipak pobijedili. Jednog dana , rekao joj je da je gotovo.

Ona to nije dobro podnijela. Plakala je. Plakala je mnogo i previše. Pitala se zašto. Odgovor od njega nije stizao. Pitala je za njega, tražila ga je, dugo ga čekala. Onda je čula da on govori sve najgore o njoj. Kako nikada nije valjala. Kako ju nije volio. Kako nije bila bitna. To ju je slomilo. Ali nije dala da to drugi vide. Kada bi bila u javnosti, smijala bi se. Da ste ju vidjeli, pomislili bi daje najsretnija osoba na svijetu. Ali nije bila. Kada bi ostala sama, pustila bi sve te osjecaje van.

U to vrijeme on je bio s drugim djevojkama. Pokušavao je dokazati svima da ju nije volio, da mu nikada nije bilo stalo.Kada bi ga upitali za nju, nonšalantno bi se nasmijao i rekao samo : prestao sam je voljeti. Ali lagao je. Lagao je svima. Kada ostane sam, pusti njihovu pjesmu. Pjesmu koja i sada u njemu budi osječaje.

Vrijeme je prolazilo, oni su se sretali. Ema mu je željela reci da ga jos uvijek voli.Jakov joj je želio reci da još uvijek njoj pripada, da sve njegove djevojke i sve ovo vrijeme nije nju izbrisalo iz srca. Da ju je istjerao iz života, ali ne i iz srca. Ali nikada nije.

Ema je ostala sama. Još uvijek ga je voljela. I ona je to znala. Previše osoba bi povrijedila, kada bi se slomila u gluho doba noci i njegovo ime zazivala. Nije mogla podnijeti da ju još jednom netko pita, kako ga može voljeti nakon svega. Ema svake večeri uzme njegovu sliku i poljubi ju.

Jakov je bio s njom. Pokušao je zamijeniti Emu, ali sa svakim novim pijanstvom otkrio je da je Ema još u srcu. Sada je prošlo previše vremena, i nema nikakvog smisla otvarati stare rane. Ona je bila dobra djevojka. Trpila je sve njegove izlete s drugim curama, trpila je pijanstva, trpila je neprospavane noci, trpila je priče koje su kružile oko o njima, jer je mislila da njegovo srce njoj pripada. Ali tu se prevarila, Jakov svake noci Eminu sliku pogleda.

Jednoga dana, Emu je posjetio jakovom najbolji prijatelj. Samo joj je želio reci da se za 6 mjeseci Jakov ženi, te joj uručio pozivnici za vjenčanje. Ema se pristojno zavalila kako to i prilići. Ali bila je u jako velikome šoku. Sjela je. Upallila je njihovu pjesmu, njihovo malenu, te se pitala gdje je i kako je. Dali je sretan? Mjeseci su prolazili, Ema se pitala dali još ima nekakve nade.

Tjedan dana prije vjenčanja Ema je otišla na njihovo mjesto. Tamo je vidjela nepoznati muški lik kako sjedi. Iz daljine ga je promatrala, mislila je da je to Jakov.

Jakov je znao da ako se sada oženi, kasnije je kasno. Ali se pomirio s činjenicom da Emi nije stalo,te da to mora učiniti. Barem če imati obitelj i miran život.

Ema je te noči pila. Popila je puno i previše. Više nije mogla.

Na sam dan vjenčanja, Ema ga je nazvala. Samo mu je poželjela čestitati na svemu, i poželjeti sretan život. Kojega ona više nije bila dio. Otipkala je dobro poznati broj. Telefon je dugo zvonio. Kada je Jakov napokon javio, mislila je da če joj srce stati.

Rekla mu je : hej , ja sam, prepoznaješ mi glas?

Ovaj, dobila sam pozivnicu, potražili su me. Ne mogu doci, pa sam ti samo poželjela ćestitati. Želim ti sve najbolje, stvarno. Želim ti dvoje djece, dječaka i curicu. Želim da ona ima dugu kofrčavu koscu, jer si to tako želio. Želim da ti ona bude najlijepša na svijetu, i da ti samo sreču donese. Nadam se da si sretan. Želim ti neuništivu sreću, onu koju sam sanjala za nas dvoje. Ovaj , moram iči. Rekla je kroz suze i poklopila mu.

Jakov je sjeo. Zaplakao je. Nije mogao vjerovati da ju je nakon toliko vremena čuo. Nekoliko sati ga je djelilo do vjenčanja. Uzeo je gitaru, i počeo je svirati njihovu pjesmu. Iz sobe se čulo samo : Malena, kako cu bez tebe sutra.

Ona se spremila za vjenčanje. Obukla je vjenčanicu, namjestilaje frizuru, šminka joj je bila savršena. Onda je ćula njega kako pjeva. Shvatila je, da sve godine, i sve što su prošli, nju nikada nije zamijenilo. Shvatila je da, njoj je bilo lijepo, ali njegovo srce nije njezino. Otišla je. Ostavila ga je. Potražila je njegova pisma, shvatila je zašto ona njih nikada nije razumijela. Bili su za Emu.

Ema je sjedila doma. Plakala je. Onda joj je na vrata pokucala ona.

Ema je začuđeno otvorila, ona joj je samo rekla :

Znam da, znam da sam kriva za sve.Molim te pročitaj ovo. Ostala si mu u srcu.

Otišla je.

Ema je otvorila kovertu u kojoj je pisalo :

Nikada nisam želio otici od tebe, ali sam morao. Osjecao sam da me dovoljno ne voliš. Udaljio sam se od tebe. Onda sam postao jako grub, ma znaš i sama. Svi su me pitali zašto sam to napravio, znali su kako jako sam te želio. Tada, u tome trenu, mislio sam da je lakše vrijeđati te. Ponižavati pred drugima, tako sam želio stvoriti lošu sliku o tebi. Nadao sam se da bi me drugi shvatili. Ali malena nisu. Znali su da si ti pre dobra, da bi sve dala za druge. Tada su mene počeli gledati kao smeće. Onda sam malo po malo nalazio nove cure. Mislio sam , ako nađem drugu da ču te manje voljeti. Bio sam s mnogo njih. Neke su bile lake, neke su bile jeftine. Neke su se smijale kao ti. Neke su zvučale kao ti. Neke su voljele životinje. Ali znaš, nijedna nije bila kao to. Mnogo puta sam prolazio s njima kraj tebe. Nisam te imao obraza pogledati. Znao sam šta sam ti sve radio. Pokušao sam malena, vjeruj mi da sam pokušao da te zaboravim. Mnogo puta sam se napio. Svaka pjesma uz koju bi pio, podsjetila bi me na tebe. Onda sam si lagao da su to samo sjećanja. Sjećanja na tebe i što si napravila od mene.  Zadnja cura s kojom sam bio, rekla mi je da sam bezosječajni gad. Znao sam da mi ti to nikada ne bih rekla. Sve one su se kunile u ljubav, a ljubav nisam dobivao. Od njih sam dobivao samo požudu i kontakt.

Neka je imala tvoj osmijeh. Neka je imala tvoj glas. Neka je mirisala kao ti. Ali na kraju dana, kada bih legao sa svakom od njih u krevet, sjetio bih se tebe, tvojeg njeznog dodira i milog pogleda. Na trenutak bi bio sretan. Shvatio sam da sam te odbacio jer sam tražio nešto bolje , a boljega od tebe za mene nema. Jesam se zabavio, ali sam ostao sam. Sasvim sam. Kao onoga dana kada si me našla. Sječaš se toga malena? Samo mi molim te nemoj reci da se ne sječaš. Nemoj mi to napraviti. Onda kada sam te sreo, bio sam sasvim izgubljen. Sjeti se svih problema koje smo morali proči da bih se našli. Znam da sam rekao da nisi vrijedila. Ali molim te vjeruj mi da jesi. Vrijedila si više nego sve one. Dok sam bio s tobom , bio sam stvarno sretan. Smirio sam se. I ne znam zašto sam ono napravio. Mislio sam da moram uživati u životu, a zapravo. Uživao bih s tobom. Da te imam svaki dan. I sada to znam.

Sam sam. Niti jedna od njih mi ništa ne vrijedi. Ne vole one mene. Dobar sam im kada moram izači s njima u grad, kada ih treba pokazati pred društvom. Ali niti jedna od njih neče sjediti samnom i tješiti me kada mi je najgore.Onda si mi ti pala na pamet. Kako bi me grlila, poljubila u čelo i sve bi bilo jednostavno bolje. Kada mi je bilo najgore, samo sam trebao pomisliti na tebe i odmah bi imao razlog da budem sretan. Znaš, bio sam kukavica. Slobodno mi to reci. Nisam se znao boriti za osobu koja me je jedina voljela. Ovakvog kakav jesam.

Sve su one tražile od mene da im posvetim sve svoje vrijeme. Ali ti malena ne. Bila bi sretna kada bih ti se samo javio preko poruke. Nisi me željela promijeniti, a jesi. Uz tebe sam naučio kako su malene stvari važne.

Molim te, reci mi nešto. Reci mi da m vjeruješ. Reci mi da te nisam izgubio.

Ema je shvatila da, iako se stvari nisu takvima cinile, voli ga. Još uvijek. Shvatila je da je njezino mjesto uz njega. Da mu treba reci da ga voli. Odlućila mu je napisati pismo, pokušati po zadnji put, nešto promijeniti.

Napisala mu je :

„Ovako ljubavi, ako ćeš mi sada reci da ti i ja više nikada nećemo postojati, poštedi me. Idi. Ti i ja dobro znamo da nisi jak na mene, kao ni ja na tebe. I vidim da me gledaš. Onim svojim tužnim očima. I kada ju ljubiš imaš oci otvorene. Meni si uvijek govorio da, kada nekome potpuno pripadaš, tada su ti oci zatvorene. A nisi takav s njom. I nemoj mi govorit da ju voliš, jednostavno ne vjerujem u to. To sacuvaj za nju, dok je šetaš gradom. I ti i ja znamo da ti je bilo jako lijepo kod mene. I da bih opet sve ponovo. Znam da si sretan bio. I znaš, možda ona tebe voli, ali svaka njezina prica o meni, znam da te boli. Možda si me otjerao iz života, ali iz srca nisi. Kako ni ja tebe. Stalo mi je. Stalo mije dovoljno da svaki put kada te spomenu, okrenem se od njih da ne vide suzu u oku. Stalo mi je dovoljno da želim udariti svakoga tko mi laže o tebi. Dovoljno da ne volim sve one ljude koji su lagali. Znam da ti sada pune glavu glupostima, kao i meni, ali molim te, ne vjeruj im. Sa mnnom nije bilo lagano, nikada. Tračali su nas, svašta nam priČali. Mene i dalje to boli. Previše. Premda su nas tračali, premda su bili protiv nas , premda mi govore da nisi ti za mene, želim da znaš da si vrijedio. Ljubavi, i dalje vrijediš. Mnogo više nego što sam ti to ikada rekLa. Znaš kako si sa mnom išao u Azil za napuštene pse? Kako smo se smijali u Jakcu? Kako smo šetali gradskim parkom? Još uvijek se sjetim onoga,kada smo znali šetati prugom, a ti si brojao korake. S onim osmijehom. Sjecam se one diplome koju sam ti kupila, jer si rekao da nikada u životu nisi jednu dobio, da ti nitko nije rekao da si dobar. Vidiš, meni jesi. Možda je ona ta s kojom sada trebaš biti, ali znam da, negdje sam ja još. Negdje duboko u srcu. Jer ovakve stvari se ne zaboravljaju. Naša pjesma. Naš datum. Malena. Samo toliko da znaš. „

Znam da, nekada je teško. Ali treba se potruditi. Inače ćete izgubiti nekoga koga volite, zauvijek. Znam da ja jesam. Ja sam ona. Samo ja nemam hrabrosti pokušati opet.