Izgubila sam neki dan svoju omiljenu narukvicu, sony smartband. Pogledam na ruku, nema je, oneee... gledam po autu, niš, vraćam se na benzinsku, jeste li je vidjeli, nismo, gledaju me dva lika, ja im objašnjavam kakva narukvica, ovi zbunjeni kad velim da je pametna hahahah... Koji šok, nisam znala kolko sam koraka napravila taj dan (ono kad me neko zeza kome nije jasno kaj ja to nosim, baš se napikne na te korake kaj fakat ti je važno kolko si koraka napravila?..:D) Ma da stvarno ovisna sam o toj narukvici koja vibrira na aplikacije koje trebam i na sve poruke, mailove, mesengere, watzup, skype, viber, bla i mjeri kolko trčim... Mob mi šuti već godinu i neš od kad to imam. I kaj sad, na njuškalo i ovo i ono i već sam dva dana kasnije nabavila novu - staru - super radi - još ima bolji mikro usb jer se meni malo taj dio raspal, pa je kod punjenja ispadal sa žice...:))
Voli pametni nakit: Dubravka Prpić Znaor, glavna urednica ITgirl.hr
Ovo je ootd od neki dan, snimano u Dubravkinom putu (smješten na istoimenoj šetnici), poznatom zg restaču. Imaju i super WC (onak moderni, sve sami špigli i predivne pločice, plus neki ludi dizajnerski lavaboi s mega pipama) osim kaj je sav interijer predivan:)) . Onda me zanimalo zakaj se zove Dubravkin? Evo kaj sam zguglala: - prvotno se zvao Sofijin put po ženi bana Josipa Jelačića, a 1949. godine ime je promijenjeno u Dubravkin put, prema velikom djelu Ivana Gundulića - . Inače, tam je bila gostionica još od polovice 19. st...
Tih dana vidjela sam i zelene patuljke. Oko HDLU. Grmoviti, svaki u svom filmu, jedan debeljuškasti, drugi visoki tanki, treći uski ko svijeća... ko kompići od Snjeguljice.
Al nije to bio wanderland, već vremeplov. Magazinski, modni, sociološki, ženstven. Elle izložba predstavila je naj naslovnice, bilo je teško izabrat ne samo radi ogromnog izbora, već i rezolucije, vele mi:)
Uvijek su mi se sviđala ona neka snimanja kad ekipa ode u zemlju nedođiju i uleti onak sva stilizirana a lokalci ih valjda gledaju ko vanzemaljce, al se naravno opet uklope u kadar jer su baš nekak chic. I onda se mi zapadnjaci divimo kak imaju genijalnu etno obleku a njima je to za na plac:)).
Pedesete, mora da su bile čarobne. Mislim na modu a ne na položaj žene u društvu. Al kaj ćeš kad je sve to povezano. Danas jurimo u trapericama i balerinkama, onda su štikle bile nezaobilazne. I šoseki, o da, i to oni široki, uski u struku. Milina. Nekak zamišljam tu divnu modu, haljine, jaknice, damice s rukavicama, samt, svilu, šešire, lokne i crveni ruž.
A nakon toga šezdesete - baj baj struk, bok minica. Ultra mini, kraće i najkraće. Visoke čizme s malom debelom peticom. Noge na sve strane, silueta se poravnala, nema više pješčanog sata. I oči su narasle, onaj mega debeli tuš i ogromne trepavice. Sve to ima svoje čari... Na primjer Courreges, genijalna mi je njegova modna space priča. Naravno pod utjecajem odlaska na Mjesec, bilo je to valjda vrijeme kad su zamišljali da ćemo 2015. već imati vikendice gore... E pa nema ih, još uvijek samo zurimo u njega i zamišljamo romantiku:D
Ovaj gore Elle je izašao šest dana prije mog rođenja. Ipak, mama je i na taj dan bila u bolnici. Malo sam kasnila, nekak sam je zezala, pa je tata tri put proslavil rođenje svoje male kćerkice:D Vratimo se modi, dama u bijelom šalje poštu, danas je šaljemo mailom i aplikacijama. Divna mi je ta fotka, ima neku priču. Ona ima super kostim, kratku kosu, neku kao sportsku torbu. Imam osjećaj da je ta kombinacija za ono vrijeme bila ful moderna, da je predstavljala jednu samosvjesnu ženu koja kak ono danas tepaju mediji - zna što hoće i ima stila. Ok to je floskula na koju lako nasjedamo al stvarno neke fotke stvarno imaju snagu i priču i nekako nam se nasele u um...
Monica Bellucci je divna gore s bebicom, a Ines de la Fressange posebna, muza YSL-a, žena sa stilom, al doslovno...
I apsolutna kameleonka Linda Evangelista:D Kako je ona mijenjala boje kose u devedesetima i svaka zurka joj je stajala savršeno, pa to je čarobno...
Divne jakne, volumen, power-women!
I ova voda, kakva energija na fotki... autor vjerojatno Jean Paul Gaude, vrhunski fotograf koji i danas radi... a tek mu je 74!:D
Ovom je kauču vjerojatno isto toliko godina, možda manje... izložen je i može se sjest na njega, u Gliptoteci. Divan je baš bi mi takav pasal. Pravi retro komad!
Bila sam tam na izložbi Maria Miše, njegovih divnih oglavlja i kruna za balet Bajadera. I stvarno ne može se to vidjeti iz gledališta, ova ljepota izrade.
Toliko detalja, baš smo Vesna i ja pričale, joj da bar to možemo isprobati:D
Al kaj ćeš, to je izložba, a mi nismo balerine:)) Pa samo gledat i divit se i to s razlogom!
Dođe ti da popipaš te sitne perlice, to se još u pokretu sve sjaji pod svjetlima...
Skočila sam u Modus, ovaj stol je spreman za piknik. Onak romantični, pastelni, s na primjer nekom bijelom tortom od sira. A može i neka od čokolade da svi budu sretni:D
Ispred dućana su si posadili paradajzeke, stvarno rastu i predivno izgledaju:D Daju Tkalči neki eko chic!
Ove dve ptice su si malo izašle na zrak, da si malo pomirišu lavandu i pogledaju kog ima vani... Tko prolazi, ko pije kavu, jer tam je uvijek bučno i aktivno:D
Moj parfem sezone! Jedna od prednosti Chanel Chance eau Vive je i ta da nije jak i njegove eterične note nekako se lagano smještaju na moju kožu. Osjetim ga nježno, na momente, nenapadno, taman da uživam. Divan ljetni frend. Grejpfrut, crvena naranča, pa savršeni jasmin. Pa vetiver, cedar, iris. Uživanje uz povjetarac.
A sad marelice i baremi - dobitna kombinacija u bircu u Pointu. Ne sjećam se kak se zove birc, al mislim da imaju dost tih torti, Željka veli da se ova zove švedska... eto Belma, u ovoj smo uživali tebi u čast:)). Prefina!
Baj;)
Duda