Ići ćemo u rudnik! Najave mi organizatori putovanja, Slovenci Goga i Milan, i ja si mislim jeeee! Jel? Rudnik - to je zapravo rupa u zemlji s uskim prolazima... Jesam li ja ono klaustrofobična il ne? Pa... mislim da nisam. Nikad nisam posebno voljela neke gužve, uske prostore i provlačenje kroz neš, al kad smo došli do ulaza u Antonijev rov u slovenskoj Idriji, reko, idemo. I još kad su nam rekli - stavite si šljemove i kute, ajd zaštićena mi je glava, al stilski sam koma:))).
Bila, al nije kopala: Dubravka Prpić Znaor, gl. urednica ITgirl.hr
Naravno da je čovjek u rupi uvijek pod stresom, pa sam žicala frenda da mi da mali refresh, al kak je on zapravo od voska, naprosto nije reagiral. I sve je sam popil.
UNESCO Geopark Idrija // putovanje pod okriljem Danube Geotour
Naravno da su oni cugali itekak u tim rupama. Mogli su biti najviše 150 cm visine, a omiljeno piće bilo im je Geruš, rakija od 33% alkohola. Hik na kvadrat.
Naravno, čovjek u malom, skučenom i podzemnom prostoru itekako treba nekaj tak jačeg. Geruš ima okus sličan pelinkovcu, no puno je gorči i brutalniji. Al ekstremni uvjeti zahtijevaju i ekstremnu cugu. :)))
Evo još jednog majstora. Inače, te voštane figure napravili su po pravim ljudima koji su tu radili. Scary totalno:D Realni su ful.
Nakon rudnika zbrisali smo na friški zrak. Hiša Zelišč ima čajeve i sve one zdrave pripravke od kojeg ćeš živjet sto godina. I miriši i lijepo je i imaju konje. Koji su dobri i dragi i tam se šeću, trčkaraju i daju se lijepo pogladit:)))
Ne nebu zbrisal, u ovoj tanašnoj liniji je struja. Ups.
Aaa... ne šeću samo konji slobodno po idrijskim livadama... (ok omeđeni strujom), već to rade i krave! Al se njima nisam približavala... Nekak djeluju opako. Nema struje.
Bilo je to na imanju Krnčan, tam rade genijalne sireve, jogurte... taj dan probala sam najfiniji jogurt ikad!
Idrija je inače poznata po čipki i jedna je gospođa pred nama lijepo radila tu čipku. Ima neki sistem, al gledam i dalje ne kužim. Al ok, sporije se može skužit. Ovo prek ovog, pa ispod, pa okreneš prste...
I onda ti se ta čipka nađe na tanjuru! Al ova je jestiva.
Onda smo otišl u dvorac. Kendov dvorac koji datira iz 1377. godine. Opa! Unutra stilski namještaj, totalni finjak, osjećaš se ko da ti fali krinolina.
Imaju i vrt i brdo cvijeća, sve je elegantno i retro.
Pivica je posebna - il si Relax il si Boss! Fine su, njihove craft, lagane i pitke. Malo podsjećaju na Erdinger, a ona je mrak.
Cvijeće i retro štih na svakom su koraku.
Salon ovaj, salon onaj... ne znaš koji je ljepši.
I ljuljačka, jer moraš imat ljuljačku sa cvijećem kad je to apsolutno romantično mjesto... Tam iza bolje da se ne zaletiš da ne bi bilo - fly my to the moon... :D
Klopa im je savršena, neupitno. Ovo je neka kombinacija jabuka (iz njihovog vrta) i sira. Predivno.
Kreveti su starinski, naravno sve je vintage. Javim se ja Hrvoju, a on me pita, jel ima duhova? Čovječe, fakat, duhovi. Pa sam spavala s upaljenom telkom. Ona je jedini dokaz da smo u 21. st.
Ovo svi tam jedu. Kao neka rolada sa čvarcima. Odlična stvar, ko kruh na ručku, uz juhu, solo... Treba probat!
Tolko za danas, uskoro slijedi i HR dio putovanja...:D
:) Duda