KAKO BITI LIJEP I ODAKLE LJEPOTA UOPĆE DOLAZI?
Počet ću ‘po školski': pitanjima za razmišljanje kojima Vas želim uvesti u današnju ‘recenziju’ kompleksnog naslova i još kompleksije tematike koji se, slučajnosti radi, ili možda i nije stvar slučaja, nalazi upravo na ovom beauty blogu posvećenom ljepoti, ali inače u nešto drugačijem smislu riječi. Prilažem i svoju fotografiju koja, u ovom slučaju, govori više od tisuću riječi. To sam sve ja. Na sve četiri slike. Ja… Tako ista, ali opet tako različita, zar ne? Na jednoj sam si lijepa, a na nekoj manje lijepa. Ovisi kako sam se ispred fotografa ‘postavila’.
Pitam se…
Koliko uopće smisla ima riječ ‘LJEPOTA’? Po meni ima smisla. Ali bezbroj…
…E, ovo ‘bezbroj’ je sve nas redom i ‘posvađalo’, bojim se…Kako s drugima, tako i s nama samima.
Koliko smo puta u životu od nekoga čuli da ljepota dolazi ‘iznutra’? Ja, bezbroj puta…
Koliko smo puta i sami sebe ‘uhvatili’ da prijateljici, djetetu, kolegi, potpunom strancu, pa čak i sebi govorimo tu rečenicu? Ja, bezbroj puta…
Koliko smo puta tu rečenicu izgovarali, a duboko u sebi u nju uopće nismo vjerovali? Ja…bezbroj.
Oduvijek je ljepota bila relativan i opasan pojam. Relativan zbog prava svakog čovjeka da slobodno donese svoj sud o nečemu i da sam vrednuje nešto kao manje ili više lijepo uzevši u obzir svoj ukus. Također, ljepota je relativna zato što je-prolazna. Opasna je pak bila oduvijek. Opasna je i danas. Rasipamo se onom da je ‘ljepota u oku promatrača’, a ni sami nismo svjesni da i u tom slučaju tjeramo vlastitu samovolju jer čini mi se da odgovor na pitanje…
Je li ljepota u oku promatrača ovisi uvelike i o tome jesmo li promatrač, oko ili onaj kojeg promatraju.
Kad sam već tako počela, nastavit ću ‘po školski’, ali ne bih klišej primjerom o LIJEPOJ Heleni zbog koje je, prema legendi, čak i rat nastupio. Svaka čast njenoj ljepoti koja očito nije baš nešto dobra donijela, al imamo svi mi bezbroj vječno aktualnih primjera na svakodnevnoj bazi koji su nas uvjerili da ljepota ipak posjeduje neki značaj. Nekad pozitivan. Nekad negativan. Poznajemo svi barem jednu osobu koja je briljirala na razgovoru za posao na temelju svog izgleda. Poznajemo i sadašnjeg/bivšeg partnera koji nas je privukao karakterom, a tek onda ljepotom. Moš mislit. Da, ako bi se lagali. Je li ljepota u oku promatrača? Ovisi… Ovisi tko je oko, tko promatrač, a tko objekt promatranja.
Imala sam jednom priliku pročitati staro-grčku izreku koja glasi otprilike ovako:
Lijep čovjek ima više šanse da nekom bude drag, a ružan puno manje.
Drugim riječima, naše će srce, prema ovoj izreci, prije pridobiti ona, nama osobno, “ljepša” osoba. Stavljam ruku na to srce i čini mi se da se nisu vremena baš promijenila. Osim što smo iz te krajnosti naglavačke preskočili zlatnu sredinu(umjerenost) pa često zalutamo u još goru krajnost. Tako ćemo, primjerice, često pogrešno prosuditi nekoga samo na temelju njegova izgleda, a na kraju se uvjeriti u upravo suprotno.
Često sebi dajemo za pravo da drugima, a posebno “lijepima” tražimo mane i greške. “Lijepom” ćemo podsvjesno tražiti grešku samo da se uvjerimo da taj netko nije ‘lijep i pametan’.
“Glup je. Zašto je glup? Zato što je lijep! Kakve to ima veze? Koga briga. Glup je.”
Znam. Ovaj “dijalog” ne djeluje uopće zrelo ni inteligentno. Da, ali nažalost, to je najjednostavnije iskarikirani razgovor našeg srca i mozga kad, bez opravdanog razloga, sudimo nečiju inteligenciju na temelju njegovog lijepog izgleda.
S druge strane nam, onaj, nama osobno, ‘manje lijepi’ ponekad neće uopće biti zanimljiv.
“Zašto? Jer nije lijep! A možda je pametan? Koga briga! Nije lijep.”
Ova još (ne)pametnije zvuči, jel da? I ovo znamo biti mi, ljudi…
Toliko smo neumjereni da nam ne odgovara ništa. Ne valja kad je žena iskompleksirana, anoreksična, bulimična pa joj sa svih plakata poručujemo da je lijepa. Kad druga, pak, nema tih problema i kaže da je sama sebi lijepa, e ona je umišljena. Pitam se…
Dobro, gdje se izgubila mjera? Jel mjera, kad se o ljepoti radi, uopće ikad postojala?
Kao što sam priznala odmah na početku, tema je apstraktna i nisam pisala s ciljem da Vam ‘otkrijem Ameriku’ ili da glumim kompetentnu osobu koja će Vam otkriti gdje se nalazi Vaša i gdje se nalazi naša ljepota jer mislim da…
Nitko od nas ne može drugom pomoći u traženju odgovora na pitanje odakle njegova ljepota dolazi.
Ako ćete mi prigovoriti da naslov ‘vara’, napominjem da je to i bio cilj. Jer vara i ljepota. ;)
Ne želim ni da mene više itko uvjerava odakle dolazi moja ljepota. E, ovom sam rečenicom došla do zaključnog dijela ovo teksta…
Nitko osim nas samih ne zna u čemu je, gdje je i odakle dolazi naša ljepota. Nekome dolazi iznutra. Nekome izvana. Nekome od plastičnog kirurga. Nekome iz šminke. A nekima i od Boga.
Ništa od nabrojanog, po mom mišljenju, nije loše i nismo se rodili s pravom da umjesto drugog odlučujemo što je za njega dobro. Nije loše ni biti lijep kao ni težiti da to budeš, ali zapamti:
Samo ti možeš znati odakle ćeš svoju ljepotu crpiti.
p.s. Umalo zaboravih…Što se drugog dijela naslova tiče, odgovor na pitanje “KAKO BITI (ZAISTA) LIJEP?” je skroz jednostavan:
Budi sretan!
…i molim Vas da mi ne upućujete neutemeljene primjedbe kako ovo nije recenzija jer…
Ne postoji kozmetika i šminka koja nas može uljepšati onako kako to može napraviti SREĆA!
