I tako ja po prvi put udostojila se potrčati u masi: trčim godinama, obožavam trčanje, svi koji me poznaju privatno znaju da mi je to višegodišnja mantra i ovisnost. Kad sam prošle nedjelje ujutro u pol 9 stigla na Trg bana Jelačića, gdje je u 10 počinjao ZG maraton, a deset minuta kasnije i utrka građana od 5 kilometara, centar je već vrvio ljudima u tajicama. Svi su stigli s trčanjem u srcu, neki nabrijani na nagrade, rezultate i brojke, drugi tek na aktivan dan koji je u magličasto jutro najavljivao kišu. Zrak je bio vlažan iako je samo par sati kasnije, u duhu varljive jeseni, centar Zagreba bio okupan suncem.
Piše: Dubravka Prpić Znaor, gl. urednica ItGirl.hr
Dok su se jedni žalili što je većina grada zatvorena za promet autima, drugi su se naoružali balonima i zastavama, tako da smo bili svjedoci sveopćeg veselja koje našim sunarodnjacima, koji uistinu znaju slaviti na ulicama, nije nimalo strano.
Maratonci i polumaratonci prije starta. Svaka čast svakome od njih! Ne samo da imaju snagu, već i volju! Dam se kladit da nakon otprilike dvanaestog kilometra mnogima misli o odustajanju i što-mi-je-ovo-trebalo zuje glavom ko dosadni komarci...
Utrka od pet kilometara za mene osobno ne predstavlja nikakav problem, no gužva pri trčanju i zaobilaženje ekipe koja se usudila hodati na utrci bila mi je malo onako. Hm. Ako se mene pita ja bih diskvalificirala sve koji hodaju na utrci od pet kilometara, tijekom recimo prva tri kilometra. Još su i dobro prošli:D … Samo se stvara nepotrebno štopanje pa mi koji želimo trčati u tom slučaju završimo tako da se guramo kroz ljude koji brbljaju, šeću se i vrludaju kao muhe bez glave. Ok, to je moje opažanje, vjerujem da je i drugim trkačima bilo tako.
Nakon utrke ban mi je pružil oslonac:D
Trčala sam oko pola sata, što je inače moje vrijeme jer joggiram, ne sprintam i ne naprežem se. Za mene je trčanje ionako opuštanje a ne neki naporan trening. No, moram ovdje spomenuti Insanity, program vježbanja koji radim kod kuće, a koji mi je digao kondiciju i malo me još definirao. Fantastična stvar za sve kojima se ne da ići u teretanu, a žele skakutati u dnevnom boravku i dobro se oznojiti. A pritom i stopiti višak masnoće.
Što se tiče utrke građana, dobila sam tu divnu priliku isprobati Adidas Energy boost, tenisicu koja se ponosi novom tehnologijom, pa potplat još bolje amortizira udarce, zahvaljujući inovativnim materijalima. Evo što piše u službenoj objavi: BOOST™ tenisice za trčanje unijele su revoluciju u svijet trčanja jer koriste naprednu tehnologiju proizvodnje uložaka za tenisice, koja pruža najveći povrat energije pri trčanju i prilagođava se gotovo svim uvjetima trčanja, poput neravnog terena i dugih dionica. Ključ BOOST™ inovacije su tisuće malih kapsula energije, smještene u posebnim ulošcima obuće. Njihova struktura stanica omogućuje im spremanje i otpuštanje energije, svakim korakom. BOOST™ tehnologija spaja inače kontradiktorne efekte - pozitivan učinak mekanog uloška i kvalitetu trčanja - .
Dakle, svatko tko umetne stopalo u ovu tenisicu na prvu će se preporoditi. I na drugu i treću. Naime, tenisica je stvarno lagana i udobna, a materijal prianja uz stopalo sa svih strana. Onako je polumrežast, kao recimo ona sportska odjeća od mikrofibre koja super prianja uz tijelo, stvarno mazi stopalo. Tenisica za trčanje mora biti: lagana i udobna, te mora što bolje primati udarce podloge po kojoj se krećemo. Ja sam je isprobala na šljunku, zemlji, blatu i asfaltu. Iako je moj favorit zemljana podloga lagano natopljena vodom, jer je lagano mekana i zmazana, a ja nekako obožavam taj „pajcek efekt“ kad trčim šumom i smatram da se moram malo zmazati da napravim dobar posel, osjećam se nekako dio prirode, činjenica je i da je boostica fantastična i na asfaltu. Danas nam tehnologija uistinu može pružiti mnogo, a kad se ona primjenjuje na području sporta, uspjeh je zajamčen. Odnosno to je sva pomoć koju možemo dobiti. Činjenica je da je boostica osmišljena za trčanje: naime, prednji dio je sve tanji i tanji, ispod pete se nalazi ono glavno.
Miči se krenulo je! Dorijan Kljun, fotograf i autor gotovo svih ovdje fotografija, stao se s kolegama oko stupa kako ne bi bio kao rukom odnešen...
Evo ih, oni koji rade i oni koji su krenuli brojat kilometre...
Sve za dobar kadar. I da, to je bio dan kad su "obični ljudi" postali zvijezde!
Ako ste ikad pomišljali na trčanje, ako trčite i ako ste malo proučavali tipove trkača, vjerojatno ste čuli za neke teorije poput – treba trčati na prstima i slično. Ja osobno trčim peta-prsti, i nikako drugačije. Nakon toga ide puno stopalo, ne odskakujem, već pokušavam biti u ravnini, tako da ne gubim energiju na skakutanje, već samo na vrtnju nogu i pokrete ruku. Dakle, boost tenisice savršene su ako trčite peta-prsti ili ako odmah idete cijelim stopalom na tlo.
Osim što su pametne, one su i lijepe, što inače nekome tko stalno trči nije ni toliko bitno. Luda sam za lijepim cipelama imam ih tonu, no kad je o tenkama za trčanje riječ, a kupujem ih dva puta godišnje jer ih potrošim, izgled mi nije najvažniji. Boja na primjer. Ali sva sreća da su sad tenke za trčanje uglavnom lijepe jer se velike firme trude na trčanje privući i novu ekipu pa je visoko stilizirani estetski moment i više nego zahvalan u toj priči.
Evo i mene, idem prema cilju i taman skužim familiju kak me snima;) Znate kak se veli: hvala svima na podršci! Mojoj obitelji koja mi dopušta da svako malo brisnem u šumu...:))
A što se tiče utrke, nagovaraju me da sljedeće godine odem i na polumaraton. Nisam nabrijana na rezultate, dok neki vele da se treba pomicati granice. Što se mene tiče, jedini cilj za mene je naći mir u trčanju. Opustiti se, nadisati svježeg zraka i zaboraviti na cijeli svijet. Barem nakratko. Jer, ako ću konstantno pomicati granice, kako ću znati uživati u trčanju? Imam osjećaj da su danas svi nekako nabrijani na neke brojke, a moment uživanja negdje se izgubio. Za mene nije tako. Trudim se uvijek sjetiti koliko je gušt doći na moje omiljeno mjesto u Zagrebu, udahnuti svjež zrak i lagano krenuti. Misli same nestaju, poput onih oblačića na nebu… A sve što ostaje je jednoličan ritam koraka, tišina, žubor potoka i moj osmjeh na licu.
Zrinjevac u nedjelju oko podne, klupica i buljenje u vedro nebo. "Duda is all in". Carpe diem! (foto: admin a.k.a. Hrvoje Znaor, moj super muž)
I još malo fotkica Dorijana Kljuna...
Hej, vidi oni tamo hodaju, a utrka je, oćemo ih uhapsit?:D
Bilo kuda, kamera svuda!
Još malo, pa krenulo
Satovi mjere ne samo vrijeme, već i otkucaje srca!
Gužva prije starta
Neki su došli - obučeni
A trkači naravno polu-goli. Jer, trko trči, taj se i grije...
Dakle, bavite se nečime, krećite se, hodajte, trenirajte. I budite mi veseli i fit!
Duda
;)