Jedan od dana tijekom petodnevnog putovanja po Nizozemskoj odlučila sam provesti izvan zemlje. Iz Eindhovena sam vlakom krenula prema Antwerpenu, belgijskom gradu koji je od nizozemske granice udaljen relativno malo i s kojim je Eindhoven dobro povezan željeznicom. Putovanje vlakom između dvaju gradova traje otprilike sat i dvadesetak minuta, ovisno o vezi i presjedanju, pa se Antwerpen bez problema može posjetiti i kao jednodnevni izlet.

A njihov kolodvor, pravo čudo.

Smješten u srcu Belgije, Antwerpen-Centraal je pravo remek-djelo svjetske arhitekture koje redovito osvaja titule jednog od najljepših kolodvora na svijetu. Izgrađen na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pod pokroviteljstvom kralja Leopolda II., ovaj monumentalni objekt s ponosom nosi nadimak "Željeznička katedrala". Zgrada spaja raskošnu neobaroknu kamenu fasadu s impresivnom unutrašnjosti u kojoj dominira čak 20 vrsta mramora te spektakularna stakleno-željezna kupola visoka 75 metara. Ipak, Antwerpen-Centraal nije ostao zarobljen u prošlosti. Početkom 21. stoljeća kolodvor je doživio vrhunsku inženjersku transformaciju: prokopavanjem podzemnih tunela pretvoren je u moderno, višerazinsko čvorište kroz koje danas na četiri etaže glatko prolaze lokalni i brzi međunarodni vlakovi poput Eurostara. Bez obzira putujete li prema Parizu i Amsterdamu ili tek istražujete obližnju Dijamantnu četvrt, dolazak na ovaj kolodvor pruža nezaboravan estetski doživljaj i veličanstven ulazak u grad modu i umjetnosti.

Ta jednostavnost putovanja između Nizozemske i Belgije dobro pokazuje koliko su zemlje Beneluksa prometno povezane. Granica između država u svakodnevnom putovanju gotovo prestaje biti prepreka – ujutro možete krenuti iz nizozemskog grada, nekoliko sati provesti u Belgiji i navečer se vratiti vlakom.

Glavni razlog mog odlaska u Antwerpen ipak nije bio samo grad. Bio je to Antwerp Six, odnosno izložba posvećena šestorici belgijskih modnih dizajnera u MoMu – Fashion Museum Antwerp. Izložba je otvorena 2026. godine povodom 40. obljetnice njihova međunarodnog proboja i prvi je veliki projekt koji je cijelu njihovu priču okupio na jednom mjestu. Iako, muzej je sam za sebe poslastica i obaveza za sve ljubitelje mode te one koje zanima povijest odijevanja. 

5 DANA @ NIZOZEMSKA & BELGIJA # jedan dan u Amsterdamu: tri muzeja za ljubitelje umjetnosti

Antwerp Six – šest dizajnera koji su promijenili položaj Antwerpena na modnoj sceni

Antwerp Six nisu bili klasična dizajnerska grupa koja je radila zajedno i imala jedan zajednički stil. Povezivala ih je prije svega ista sredina – studij na modnom odjelu Royal Academy of Fine Arts u Antwerpenu – i generacija koja je početkom 1980-ih počela razvijati potpuno drugačiji pristup modi.

Grupu čine Ann Demeulemeester, Dries Van Noten, Walter Van Beirendonck, Dirk Bikkembergs, Dirk Van Saene i Marina Yee.

Njihov se međunarodni proboj dogodio 1986., kada su svoje kolekcije predstavili na British Designer Showu u Londonu. Nisu nastupili kao jedinstveni kolektiv s jednom estetikom, nego je svatko predstavio vlastiti rad. Međunarodni modni novinari počeli su ih nazivati Antwerp Six (naprosto nisu mogli izgovoriti njihova prezimena), a njihov je nastup pridonio tome da se Antwerpen počne doživljavati kao važno središte suvremene mode. To je i najzanimljiviji dio njihove priče. Nisu postali važni zato što su svi radili istu modu, nego zato što su pokazali koliko različitih autorskih pristupa može nastati iz jedne male, ali izrazito specifične umjetničke i obrazovne sredine. 

Dries Van Noten razvio je prepoznatljiv odnos prema tkaninama, uzorcima, boji i kulturnim referencama. Ann Demeulemeester poznata je po tamnijoj, poetskoj i često androginoj estetici. Walter Van Beirendonck donio je izrazito kolorističan, eksperimentalan i vrlo provokativan pristup. Dirk Bikkembergs povezao je modu sa sportskom estetikom i muškom garderobom, dok su Dirk Van Saene i Marina Yee razvijali vlastite, konceptualnije pristupe odijevanju.

Walter Van Beirendonck

Dirk Van Saene

Dries Van Noten

Marina Yee

Ann Demeulemeester

Zbog toga je izložba zanimljiva i ako se moda ne promatra samo kao odjeća. Antwerp Six važni su za razumijevanje trenutka kada dizajner prestaje biti samo osoba koja izrađuje kolekciju i postaje autor vlastitog vizualnog svijeta.

Izložba u MoMu upravo naglašava tu razliku. Svakom dizajneru posvećen je zaseban prostor, s vlastitom logikom i vizualnim jezikom. Muzej pritom namjerno ne govori o jednom „antwerpenskom stilu“, jer takav jedinstveni stil zapravo nije postojao. Zajednički su im bili obrazovanje, grad i povijesni trenutak, dok su njihovi dizajnerski jezici bili vrlo različiti.

Antwerpen tako nije postao važan grad mode zato što je imao jednu školu koja je proizvodila dizajnere istog tipa, nego zato što je omogućio razvoj izrazito individualnih autora.

Martin Margiela

Moda bez stroge podjele na muško i žensko

Dok se prolazi izložbom, primjećuje se i nešto što je danas sve prisutnije u modi, ali nije nastalo tek posljednjih godina – odjeća se sve manje promatra kroz strogu podjelu na mušku i žensku garderobu. 

I u Antwerpenu, kao i u mnogim suvremenim modnim i kulturnim prostorima, susreću se non-gender odnosno rodno neutralni pristupi odijevanju (i wecei su non gender). Granice između krojeva, silueta i načina na koji se pojedini komad odjeće nosi postaju fleksibilnije. To je posebno zanimljivo upravo u kontekstu Antwerp Six, jer su mnogi od njih još od 1980-ih propitivali očekivanja o tome kako bi odjeća trebala izgledati i kome bi trebala pripadati.

Danas se taj pristup vidi i izvan muzeja – u trgovinama, na ulici i među mlađim stanovništvom. Antwerpen je modni grad, ali moda ovdje nije samo ono što se događa na modnoj pisti.

Nakon muzeja Antwerpen se može nastaviti istraživati pješice, ali bicikl je također vrlo praktičan način kretanja. Kao i u Nizozemskoj, biciklistička infrastruktura dio je svakodnevnog gradskog prometa. Biciklisti nisu samo rekreativci ili turisti – bicikl je uobičajeno prijevozno sredstvo za odlazak na posao, fakultet, u kupovinu ili do centra.

U gradu postoji sustav javnih bicikala Velo Antwerpen, koji omogućuje kratkoročni najam bicikala. Bicikl se preuzima na jednoj od stanica i može se vratiti na drugoj, pa sustav više podsjeća na javni gradski prijevoz nego na klasični rent-a-bike. To je dosta slično zagrebačkom sustavu javnih bicikala, samo što je biciklistička infrastruktura u Antwerpenu znatno integriranija u svakodnevni promet.

Bicikl je dobar način da se povežu različiti dijelovi grada – od kolodvora Antwerpen-Centraal, koji je sam po sebi jedna od najzanimljivijih građevina u gradu, preko trgovačkih ulica i muzejske četvrti do povijesnog središta.

Nakon nekoliko sati hodanja i razgledavanja dolazi dio koji se teško može preskočiti – belgijska hrana.

U Antwerpenu se često naručuju moules-frites, odnosno dagnje s pommes frites. Kombinacija nije slučajna. Dagnje su dugo bile dostupna i relativno jeftina hrana u Belgiji, posebno u obalnim i urbanim sredinama. U 19. stoljeću svježe dagnje dopremale su se brodovima s područja Sjevernog mora do gradova poput Antwerpena, Genta i Bruxellesa. Petkom, kada se tradicionalno jela riba, dagnje su bile čest izbor radničkog stanovništva.

Pomfrit je također duboko ukorijenjen u belgijskoj prehrambenoj kulturi. U Belgiji postoji nekoliko tisuća fritura, odnosno mjesta specijaliziranih za pommes frites, a priprema se često temelji na dvostrukom prženju, čime se dobiva hrskava vanjska površina i mekana unutrašnjost.

Tako je nastala jedna od najpoznatijih belgijskih kombinacija – dagnje i pomfrit. Povijest njezina nastanka nije potpuno jednoznačna, ali sigurno je da su se dostupne dagnje i popularni prženi krumpir tijekom 19. stoljeća spojili u jelo koje je postalo dio belgijske kulinarske tradicije.

Mi smo, međutim, završili u sasvim malom, preslatkom restoranu "Fish A'Gogo" koji je više izgledao kao street-food mjesto nego klasični restoran. Nema velike blagovaonice ni raskošnog interijera; prostor je malen, a stolovi su raspoređeni na dvije male etaže. Nije izgledalo kao mjesto napravljeno za turističku razglednicu, nego kao prostor u koji se ulazi zbog hrane. I tu ljudi sjede, uživaju, jedu svježu ribu i školjke, fantastična oaza dobre lokalne hrane. 

Takva mala mjesta često daju najbolji osjećaj grada. Nema velike ceremonije, naručuje se jednostavno, sjedi se blizu drugih ljudi, prostor je tijesan, a atmosfera neformalna. Za jedan dan u Antwerpenu to je bilo savršeno mjesto za predah nakon muzeja i šetnje gradom.

I onda – belgijske praline

Naravno, iz Antwerpena se nije moglo otići bez pralina.

Belgijska pralina je mala čokoladna školjka punjena kremom, ganacheom, pralinéom, karamelom, lješnjacima, voćem ili drugim nadjevom. Svaka može imati drukčiji oblik, punjenje i teksturu.

Priča počinje u Bruxellesu, a ne u Antwerpenu. Godine 1857. švicarski farmaceut Jean Neuhaus otvorio je ljekarnu u Galeries Royales Saint-Hubert u Bruxellesu. Kako bi gorke lijekove učinio ugodnijima, oblagao ih je tankim slojem čokolade. Njegov unuk Jean Neuhaus Jr. 1912. otišao je korak dalje: umjesto lijeka stavio je slatki nadjev i tako nastala je prva belgijska pralina u obliku u kojem je danas poznajemo Tri godine poslije nastao je još jedan važan dio belgijske tradicije. Louise Agostini, supruga Jean Neuhausa Jr., osmislila je ballotin, malu ukrasnu kutiju u kojoj su se praline mogle sigurno nositi i poklanjati. Time pralina više nije bila samo čokoladni slatkiš, nego je dobila i status luksuznog poklona.

Zato su belgijske praline toliko male i različite. Ideja nije bila napraviti jednu veliku čokoladu, nego niz malih komada, svaki s drugim punjenjem, oblikom i karakterom. Kutija tako postaje svojevrsna zbirka različitih okusa.

Mi smo ih, naravno, probali nekoliko. Male, sjajne, precizno oblikovane i pune čokolade, s različitim kremastim punjenjima. Neke su bile toliko male da ih se pojede u dva zalogaja, ali upravo je u tome stvar – pralina nije zamišljena kao obična čokoladica koju se jede bez razmišljanja, nego kao mali desert koji se bira prema okusu.

5 DANA @ NIZOZEMSKA & BELGIJA # Nuenen – tragovima Van Gogha biciklom iz Eindhovena

Fascinantna katedrala s djelima Rubensa

Antwerpen ima još jedan razlog zbog kojeg se kroz središte grada vrijedi prošetati – Katedrala Naše Gospe (Cathedral of Our Lady / Onze-Lieve-Vrouwekathedraal).

Njezina kula visoka je 123 metra i jedna je od najprepoznatljivijih vizura grada. Katedrala je najveća gotička crkva u Belgiji, a njezin zvonik dio je UNESCO-ve svjetske baštine u sklopu skupine belgijskih i francuskih zvonika.

U katedrali se čuvaju velika djela Petera Paula Rubensa, jednog od najvažnijih slikara baroka. Među njima su Uznesenje Kristova križa (The Raising of the Cross), Skidanje s križa (The Descent from the Cross) i Uznesenje Blažene Djevice Marije.

Tako Antwerpen nakon muzeja mode dobiva potpuno drugi sloj. U nekoliko sati moguće je prijeći od mode 1980-ih i suvremenog dizajna do baroknog slikarstva 17. stoljeća, a između toga sjediti u malom street-food restoranu, pojesti dagnje s pomfritom, proći gradom na biciklu i završiti dan belgijskim pralinama.

Antwerpen je zato bio sasvim drugačiji dan od onih provedenih u Nizozemskoj. Eindhoven je bio tehnologija i dizajn, Nuenen Van Gogh i krajolik, Amsterdam veliki muzeji, a Antwerpen moda, umjetnost, hrana i gradski život. I sve je to bilo moguće povezati vlakom, bez automobila i bez kompliciranog putovanja preko granice.

Na kraju dana, kad se s Antwerpen Centraalom iza sebe krene prema Eindhovenu, ostaje dojam grada koji ima nekoliko potpuno različitih identiteta. Grad Rubensa i gotičke katedrale, grad dijamanata (ima niz dućana na putu do kolodvora) i luke, ali i grad koji je kroz šest mladih dizajnera s početka 1980-ih postao jedno od važnih imena svjetske mode.