Philip Zepter svoju životnu i poslovnu filozofiju gradi na neuspjehu, disciplini i neprestanoj potrebi za stvaranjem. U njegovu svijetu poraz nije suprotnost uspjehu, nego njegov nužan preduvjet.
„Svoj život doživljavam kao kontinuitet neuspjeha koje odmah zaboravljam i nastavljam dalje”, poručuje poduzetnik koji se opisuje kao „patolog neuspjeha”. U pogreškama, tvrdi, ne treba tražiti razlog za odustajanje, nego putokaz prema sljedećem cilju.
Neuspjeh nas, prema njegovu mišljenju, vraća na početak, ali ondje je najlakše prepoznati što treba promijeniti. „Bacaju nas na pod”, kaže govoreći o porazima, no pod je za njega „jedina adresa koja ne laže”. Tek kada se čovjek nađe na toj točki, može jasno vidjeti vlastite pogreške i pronaći novu energiju za nastavak. Zato uspjeh ne smatra najvećim motivatorom. Mnogo snažniji poticaj vidi u porazu, koji nas tjera da preispitamo vlastite odluke i ponovno krenemo.
Takav pogled na život nije nastao u poslovnim uredima, nego mnogo ranije.
Zepter je ostao bez oca kada mu je bilo devet godina, a rano preuzimanje odgovornosti obilježilo je njegovo odrastanje. Jedno od iskustava koje posebno pamti dogodilo se tijekom školovanja u Kozarskoj Dubici, kada je izbačen iz trećeg razreda gimnazije. Na pismenom zadatku o političkim ličnostima napisao je da su one „obični ljudi od krvi i mesa” te da se po tome ne razlikuju od drugih. Zbog takva stava snosio je posljedice, no poslije se vratio u školu.
Iz te epizode izvukao je lekciju koja se provlači kroz njegovu životnu filozofiju: sloboda mišljenja ima svoju cijenu, ali posljedice ne moraju biti fatalne. Važno je, čini se, prihvatiti ih i nastaviti dalje, bez odricanja od vlastitih uvjerenja.
PHILIP ZEPTER
Sličan obrazac prepoznaje i u poslovnoj karijeri. Početna odbijanja, među kojima i ono u špediterskoj tvrtki, nisu ga zaustavila.
Odlazak u Njemačku postao je jedan od koraka na putu koji će ga poslije odvesti do stvaranja multinacionalnog poslovnog sustava. Prisjećajući se tih početaka, Zepter naglašava da zatvorena vrata ne moraju značiti kraj, nego mogućnost da se pronađe drugi put. Ponekad se upravo ono što u određenom trenutku doživljavamo kao poraz pokaže presudnim za budući uspjeh.
Njegov poslovni uspon, međutim, ne treba promatrati samo kroz brojke i ostvareni promet.
Govoreći o izgradnji svoje poslovne imperije i velikom rastu u samo četiri godine od početka poslovanja, Zepter ističe i drugu stranu poduzetničkog uspjeha: visoku cijenu koju plaćaju oni koji stoje iza velikih ideja. Stvaranje zahtijeva neprekidnu angažiranost, odgovornost i spremnost na pritisak koji ne prestaje ni nakon radnog vremena. Velika ideja, prema tom shvaćanju, nije samo prilika za ostvarenje ambicije nego i obveza koja traje 24 sata dnevno.
Unatoč poslovnom uspjehu, novac za njega nije cilj sam po sebi.
Promatra ga kao sredstvo, alat kojim se nešto može stvoriti, pokrenuti ili riješiti. Vrijednost novca zato ne vidi u njegovu gomilanju, nego u mogućnostima koje otvara. Takav stav ujedno otkriva i njegovu predodžbu o poduzetništvu: posao nije samo način stjecanja bogatstva, nego prostor za realizaciju ideja i rješavanje konkretnih problema.
Jedna od njegovih najvažnijih životnih poruka odnosi se na odnos prema vremenu.
„Nema jučer” sažetak je njegova stava da prošlost, bila ona uspješna ili neuspješna, ne bi smjela postati teret sadašnjosti. Vraćanje na stare pobjede može stvoriti lažan osjećaj sigurnosti, a neprestano analiziranje poraza zakočiti čovjeka u trenutku kada bi već trebao tražiti novo rješenje. Prošlost ima smisla samo ako iz nje izvučemo pouku; sve ostalo odvlači pozornost od onoga što tek možemo napraviti.
Kata Pavlović, CEO Zepter Hrvatska i Philip Zepter
Zato Zepter ne vjeruje ni u klasičnu predodžbu mirovine kao konačnog odmaka od rada.
Za njega je rad sastavni dio života, a potreba za stvaranjem ne prestaje s godinama. Radoznalost, aktivnost i želja za novim projektima, smatra, ne poznaju dobnu granicu. Planira raditi i u osamdesetima, pa čak i devedesetima, jer aktivan život ne vidi kao obvezu koju treba što prije završiti, nego kao trajni izvor smisla.
Svoju filozofiju proširuje i na zdravlje, koje u velikoj mjeri povezuje sa svakodnevnim odlukama.
Zrak koji udišemo, voda koju pijemo, hrana koju jedemo i količina kretanja, prema njegovu su mišljenju, temelji na kojima gradimo vlastito fizičko stanje. Pritom naglašava važnost pravodobnog prepoznavanja signala tijela i promjene životnih navika prije nego što manji problemi postanu ozbiljniji. Iako takav pristup stavlja naglasak na osobnu odgovornost, zdravlje nije uvijek moguće svesti samo na individualne izbore jer na njega utječu i genetika, okoliš i dostupnost zdravstvene skrbi.
U konačnici, Zepterova filozofija počiva na nekoliko jednostavnih, ali zahtjevnih načela: neuspjeh prihvatiti kao lekciju, novac koristiti kao sredstvo, prošlost ne pretvarati u prepreku i nikada ne prestati stvarati.
Uspjeh u takvu sustavu vrijednosti nije konačno odredište, nego tek jedna od etapa. Čovjek vrijedi onoliko koliko je spreman ponovno ustati, promijeniti smjer i pokušati nešto novo.
Jer, kako proizlazi iz njegova pogleda na život, najveća opasnost nije neuspjeti, nego dopustiti da nas neuspjeh zaustavi.
PHILIP ZEPTER
