Stvarno, zašto si otišao na triatlon? Pitam brata, nakon što je stvarno odradio sve etape (budimo iskreni, malo je nas vjerovalo da će to stvarno i napraviti... ) i žicam ga da napravimo temu. Naravno, pristaje. Zvonimir ima 45 godina, cijeli život se bavi nekakvim sportom, iako se ne može reći da je super fit, obzirom na uredski, sjedački lifestyle. Koliko znam, po ekipi koja stvarno ide na te utrke, važan je i motiv u glavi. Volja, razlog, što god. Nešto sasvim osobno, u glavi, pored nezaobilazne - fizičke spreme.
Odradio je protekli vikend HALF TRIATLON u Poreču: 1900 metara plivanja pa 90 km bicikla i nakon toga 21 km trčanja. Organizator je klub SWIBIR.
Ponosan Zvonimir Prpić zvan Prpa nakon utrke
Odgovara mi na gore navedeno pitanje:
Nije mi bila namjera se baviti triatlonom, jednostavno nisam više mogao igrati nogomet pa sam rekao prijatelju da bi naučio pravilno plivati, jer me to oduvijek zanimalo. S obzirom da je on u Triatlon klubu SWIBIR, tako je to sve i počelo.
Prpa u stylish kostimu s kosturskom glavom
Kako je krenulo treniranje, koliko si se dugo pripremao?
Prvo sam došao na bazen i jedva preplivao u, ne znam kojem stilu, na drugi kraj. Sve zajedno, pripremao sam se 3 mjeseca, 4 do 6 puta tjedno sam trenirao - trčanje, bicikl i plivanje u Jarunu ili na bazenu Mladost.
Imao si recimo trenera - nekoga tko te povukao - je li to bilo presudno?
Da, jednog frenda koji je u top formi i stalno ide na utrke. No, kako je krenulo intenzivno plivanje tako je i meni, slušajući ljude i njihova iskustva na treningu, rasla želja da idem na trku.
Kako si se fizički osjećao na početku treniranja, jesi li razmišljao o odustajanju?
Jesam, na svakom treningu sam se pitao, što mi je ovo trebalo? Treninzi su mi bili naporni, pogotovo trčanje. Kada sam počinjao s plivanjem, nisam doslovno mogao izaći iz bazena od umora u rukama.
Kako si treniranju prilagodio prehranu?
S obzirom da je meni na prvom mjestu završetak utrke (krajnji rok je 8 sati), nisam nešto specijalno mijenjao prehranu, samo malo više voća i ponekad laganija hrana navečer, a s obzirom da su treninzi naporni, stalno sam zapravo bio gladan.
Koliko si napredovao u svakom sportu?
Napredak je spor, ali se itekako primijeti.
- Plivanje - od "jedva dođem na drugi kraj bazena bez da se utopim" do 1900 m u 48 minuta što je za mene izvanredan uspjeh i jako sam ponosan.
- Bicikl - od "umorim se s posla do doma" do 90 km bicikliranja poslije 1900 m plivanja bez ikakvih problema.
- Trčanje - to mi je najslabija karika, ali sam napredovao tako da sam nakon plivanja i bicikla odradio polumaraton za 2 sata i 24 minute s time da u životu nisam takvu dionicu prešao u komadu (ni pješke). Na polumaratonu sam trčao oko 70%, ostalo sam prehodao.
Na početku utrke sam bio u šoku kada je krenulo plivanje, jer se u masi ljudi koji te udaraju rukama i nogama moraš izboriti za svoj dio prostora, ali sam se nakon 100, 200 metara smirio, uhvatio ritam i odradio trku bez imalo muke i problema. Nakon toga sam rutinski i s velikim guštom odradio bajk utrku kroz predivna istarska sela. Trčanje je bilo, neću reći mučenje, ali je bilo teško. Ali želja za završetkom utrke je veća nego išta drugo.
Nema plivanja bez pravog odijela - Zvonimir nakon prve etape
Je li moguće odraditi te utrke bez pravog motiva u glavi?
Naravno da ne! Motiv je potreban za treninge, a trka je samo još jedan trening samo malo jači! S obzirom da je meni ovo bila prva utrka, nisam znao što mogu očekivati i jesam li se dobro spremio.
Što si konzumirao tijekom utrke?
Tijekom utrke sam jeo gelove i banane i pio izotonik i vodu (sve se dijeli na trci osim gelova).
Što te sve boljelo za vrijeme i nakon utrke?
Prvo me na 60. kilometru bicikla počela boljeti stražnjica, pa sam odmah popio tabletu protiv bolova, a kad sam krenuo trčati, onda i leđa, od bicikla, naravno... ali onda je to prestalo.
Dan nakon utrke bolio me svaki mišić na nogama i koljenima, i od prevelike težine. Imam 94 kile, na 180 cm visine. Za drugu trku idem skidat kile – poslije Nove godine kreće pojačani trening, a do onda lagani treninzi.
Kad je sljedeća utrka? Ideš?
Sljedeća utrka je u proljeće samo još ne znam gdje, ima ih na sve strane. Trenutna je opcija da idemo u Kotor u Crnu Goru.
I, koji ti je zaključak?
Triatlon je sam po sebi težak i naporan sport, odnosno tri sporta, ali taj osjećaj kada se završi utrka i kada "začepiš gubicu" ljudima koji su mi u lice rekli da ja to ne mogu, nemoguće je opisati! Još jedna stvar, a koje nisam bio svjestan, u triatlonu te svi podržavaju, nije kao u većini sportova, prvak svijeta će te bodriti, nepoznati ljudi uz stazu... ma svi sve podržavaju. Na ovoj trci sam upoznao ljude iz raznih dijelova Hrvatske i ostao s njima u kontaktu. Sve u svemu, jedno predivno iskustvo!
Ništa bez podrške! Zvonimir i njegova cura Ana, koja ga je cijelo vrijeme bodrila i navijala.
