Kako ti se život može promijeniti u jednoj sekundi! Imala sam sreću da sam tijekom svoje objave prvog teksta, u kojem sam otkrila svoju strast prema skupljanju autića, dobila iznimno pozitivnu reakciju od ljudi koji također skupljaju autiće. Prije same objave na društvenim mrežama, upoznala sam divnu djevojku Gogu s kojom sam postala bliska prijateljica. Ne samo da smo se uspjele dogovoriti za razmjenu autića (poslala mi je sve svoje dupliće) već smo dogovorile i ljetovanje!
Piše: Suzana Zubčić, strastvena sakupljačica Minija
Kolekcionari su se javili u roku par sati od prve objave
Iako sam i prije bila član grupa na društvenim mrežama koje se bave prodajom autića ili njihovih djelova, nikad nisam naišla na grupu u kojoj se kolekcionari autića međusobno razmjenjuju. Sve dok me moja draga prijateljica Goga nije uputila na stranicu Autići.net - odmah sam išla pronaći grupu i objaviti članak o mojoj strasti za skupljanju Minija. Nakon samo nekoliko sati, moja kolekcija autića se poduplala - odmah su mi se javili mnogi kolekcionari.
Iskreno, nisam ni sanjala ovako nešto, teško mi je opisati riječima sreću koju sam tada osjećala. Također, upoznala sam gospođu koja se bavi slikarstvom tako da ću ubrzo dobiti i sliku Minija u meni najdražoj boji, smeđe-zlatnoj.
Osim toga, pozvana sam u Varaždin kod gospodina koji ima svoj muzej autića - sve ovo se dogodilo nakon samo jednog dana od objave.
Na festivalu autića od svakog sam na dar dobila po jedan Mini
Došao je i taj dan. Došao je moj 41. rođendan. Ove sam godine sam imala sreću upoznati mnoštvo novih prijatelja na festivalu autića u Zagrebu. Kako dijelimo istu strast prema skupljanju autića, momentalno sam se povezala sa njima, imam osjećaj kao da ih poznajem 100 godina. Kada sam ušla u taj krug kolekcionara gdje svatko ima svoju priču i iskutvo za podijeliti, osjećala sam se preporođeno.
Na početku glavno mjesto komunikacije bile su socijalne mreže, ali nakon što sam ih upoznala bila sam toliko uzbuđena da da sam uzela papir i olovku i napisala listu gdje se mogu naći s njima i kako možemo razmijeniti autiće.
Zaista sam bila zadivljena viđenim na Festivalu - raj za moje oči.
Svatko je imao svoj štand sa svojim izgloženim primjercima. Zanimljivo je bilo vidjeti koliko dugo su već pojedini kolekcionari u ovom „biznisu“. Većina kolekcionara su dugogodišnji prijatelji što se definitivno moglo osjetiti jer je atmosfera bila zaista izvanredna.
Ne znam je li se to zove početnika sreća ili sudbina, ali...
Odmah pri dolasku na Festival bila sam jako žedna i odmah sam otišla pronaći mjesto gdje mogu kupiti piće. Tamo sam upoznala izrazito simpatičnu i otvorenu mladu ženu s kojom sam započela komunikaciju. Od samog početka nas dvije smo, kako se kaže „kliknule na prvu“. Nakon nekoliko izmjenjenih rečenica, saznala sam da je ona jedna od glavnih organizatora ovog festivala.
Cijeli festival je bilo izvanredno organiziran. Kako smo se svi držali mjera predostrožnosti zbog Covida, zaštitne maske su nam otežavale međusobno raspoznavanje, ali ni to nas nije spriječilo. Cijeli kolekcionarski svijet autića je pretežito „muški“ svijet barem je tako bilo do tada.
Zaista su me svi dočekali širokih ruku i s velikom osmijehom na licu posebica kao mladu ženu koja isto tako skuplja autiće. Iako sam upoznala nekolicinu žena na Festivalu, one su uglavnom bile supruge kolekcionara koje su ih došle podržati.
Mini od stiropora - najbolji poklon za rođendan
Već sam se nekoliko puta požalila kako ne dobivam poklone za rođendan, moram priznati ove godine dobila sam najbolji poklon ikad. Jedan od mojih jako dobrih prijatelja poklonio mi je veliki model Minija napravljen od stiropora. Dobila sam autić koji je napravljen samo za mene! Cijeli autić je u smeđo-zlatnoj boji, točno onakvoj kakvu želim kada jednog dana budem imala pravi auto.
