Maja Sorić, članica ULUPUH-a i ZUH-a, slobodna umjetnica i autorica skulpturalnog nakita snažnih formi i organske estetike, stvara komade koji prelaze granice ukrasa.
Njezin nakit su prostorne skulpture koje obavijaju tijelo poput fragmenata nepoznatih pejzaža, fluidne forme koje podsjećaju na putovanje, na potragu bez zadanog kraja. Svaki komad evocira istraživanje teksture, boje, linije i oblika, kao da se forma oblikuje u dijalogu s prostorom, a ne u njegovim granicama.
Kao slikarica koja je godinama živjela u Kairu, Sorić nosi snažno iskustvo arapskog svijeta, njegovih boja, svjetlosti i pijeska. Njezin suprug Ivan bio je posljednji ambasador Jugoslavije u Egiptu, a ona je, kaže, otišla tamo neplanirano: „Kad smo prvi put prošli kroz Kairo s djecom, vidjeli piramide i sve, rekla sam suprugu: ovdje se više nikad ne moramo vratiti. A onda, nakon šest ili sedam godina, on kaže – vraćamo se u Kairo.“
Planirala je ostati kratko, no ostali su godinama. U tom razdoblju, Maja je nastavila slikati, radila s mentorima, brusila znanje: „Najbolja sam u boji, to je moj medij.“ No ključni trenutak dogodio se gotovo slučajno, odnosno kada ju je prijateljica Sonja Žlebnik nagovorila da zajedno upišu radionicu izrade nakita. „Stalno sam govorila da mi se ne da, da je to grozno, što mi je ovo trebalo… a na kraju sam ja postala autorica nakita.“ I uživa u svakoj etapi izrade.
Uskoro je dobila poziv modne kuće iz Kaira da izradi kolekciju nakita za reviju. Napravila je prvu, pa još dvije. Tako je krenulo.
Nedavno je Maja realizirala snimanje s art modelom Josipom Joškom Tešijom, čije prisustvo nije ostalo samo u vizualnom okviru. Tešija je, naime, ušao u njezinu emociju, nije samo nosio odjevne komade, već ih je utjelovio, reagirajući na atmosferu, prostor i kameru s istančanim senzibilitetom performansa. Tijekom snimanja nosio je tunike s potpisom modne dizajnerice Nade Došen, s kojom redovito surađuje. Njih dvoje već godinama dijele zajednički pogled na modu kao oblik vizualne komunikacije i produžetak umjetničkog izraza.
Njezin nakit istovremeno je statement i suptilno osoban. U njemu odzvanja futuristički senzibilitet, ali i snaga prirode: hladni sjaj metala, prozirni pleksiglas, sirovi neobrađeni biseri iz pustinje, perforirani zlatni listići na bisernici, kukičane metalne niti…
Voli spajati nespojivo, istraživati kontraste između grubog i sjajnog, prozirnog i neprozirnog. „Kad završim nešto, teško se vraćam. Čak i kad traže opet isto, ne vraćam se. Idem dalje.“
Radove izrađuje samostalno, koristi plemenite metale, epoksi smolu, voli eksperimentirati i pomno proučavati svaku površinu. Igra se proporcijama, ritmovima, suptilnim pomacima, sve je zanima. „Nakit mi dopušta istraživanje. Oblik, linija, tekstura, to me ne prestaje uzbuđivati, ne mirim se s ponavljanjem.“
U njezinim radovima često se pojavljuju veliki, neobrađeni biseri pronađeni u pustinji, ostavljeni onakvima kakvi su stvoreni, čudesni u svojoj nesavršenoj jedinstvenosti, kao dragocjeni podsjetnik na ljepotu koja ne traži doradu. Odnosno, ljepota je u prirodnosti i autentičnosti, radi toga je cijenimo.
@dubravkapz #jewellery #nakit #majasoric #design #croatia #pearls #gold #silver #unique #hamdmade #precious ♬ Calm Dreamscape - Matias Cancio
Njezini komadi nisu statični, djeluju kao da se kreću, šire u prostor, traže nešto. „Nakit je nastavak mojih slika, ali i iskorak, naročito u posljednjim kolekcijama. Iako me ponovno svrbe prsti da se vratim slikanju… sve su to životne faze. No kad sam ušla u izradu nakita, shvatila sam da je to moj pravi medij. Slikarstvo to nije bilo.“ Boji se da bi jedno moglo isključiti drugo, umjesto da te umjetnosti u njoj egzistiraju zajedno. No, vrijeme će pokazati. Presudna je za njezinu odluku bila i rečenica prijateljice i umjetnice Jagode Buić, koja joj je nakon dogovorene izložbe u Dubrovniku rekla: „Majo, ti se moraš odlučiti. Ima jako puno dobrih slikara, a jako malo dobrih dizajnera nakita.“
I Maja se odlučila.
Ali u njezinu slučaju, to nikada nije kraj jedne priče, već samo nastavak druge.
foto: Maja Sorić arhiva
Jer nakit kakav ona stvara ulazi u sferu umjetnosti. To nisu ukrasi, nego skulpture koje nosimo. Oni u nama bude čuđenje, oduševljenje, topli osjećaj divljenja prema obliku, prema ruci koja je taj oblik stvorila. Njezini komadi podsjećaju nas da je oblikovanje drevna, plemenita vještina, i da ju je važno čuvati, njegovati, živjeti. U vremenu masovne proizvodnje, Maja Sorić podsjeća da umjetnost počinje tamo gdje se oko, ruka i osjećaj za prostor stapaju u jedno.
