Ona i Zagreb vole se tajno - poznata fotografkinja Vladimira Spindler, koju ste možda i susreli u vožnji centrom na njezinom slatkom retro biciklu (a u proljeće i s velikim buketom koji mirisno strši iz pletene košare...) često lovi vizure naše predivne metropole i otkriva gdje je još uvijek gospodski kao i nekad. Što joj još pruža gušt u životu, od koga je o njemu najviše naučila, koji su joj omiljeni modni i beauty detalji, u što se još davno zaljubila... sve to otkrijte u nastavku. A tu su i divne fotke - autorica ima romantično oko i super iskustvo.
1. Djeca
Na prvom mjestu su moja djeca. Ne samo da su u toj velikoj i odgovornoj ulozi majke moje veselje, oni su i moja vječna inspiracija. Najviše o životu zapravo sam naučila kroz njih. Uz njih sam naučila boriti se i dizati se nakon što padnem. Nije lako sama odgajati djecu, no upravo sada otkrivam kako se dobro dobrim vrati. Sve što su oni danas i kakvi jesu, odraz je onog što sam kao majka pokušavala usaditi u njih. Oni su moja nježnost.
Vladimira Spindler
2. Zagreb
- Zagreb i ja se volimo tajno - kao što bi rekao moj prijatelj Arsen Dedić. Zagreb je česta meta mog fotoaparata. Na žalost, pred mojim očima propada svojim izgledom. Polako se pretvara u grad duhova, s praznim izlozima, išaranim pročeljima. Od silnih kavana, koje ne možemo kavanama ni nazvati, zakrčili smo pogled na arhitekturu i trgove. Zato ga isprobavam snimiti onako kako ga živim, po starinski, kao da je ostao u nekom drugom vremenu.
3. Bicikl
Bilo mi je 7 godina. A on je postao moja ljubav. I vremenom moje noge. Znak prepoznatljivosti. Ne pita je li vruće ljeto ili pusta bijela zima… on vozi… i trpi moju upornost.
4. Teatar
2000. godine prvi put sam radila za teatar. Teatar Gavella. Svoje sam mjesto tamo našla sljedećih 5 godina. A u srcu je ostao zauvijek. I danas povremeno radim u kazalištima, no daleko od onog koliko bih voljela... Kazalište nudi potpuni izraz sebe. Tu možete fotografski prikazati dušu predstave, okarakterizirati svakog lika uhvaćenog pronicljivom kamerom i okom... Da biste radili u njemu, kazalište morate istinski voljeti i doživljavati. Ono nije tek puka informacija ili reportažna fotografija. Kazalište daje slobodu izražavanja u jednom kolektivu.
5. Cipela na visoku petu, ruž za usne i haljine
Rijetko me možete vidjeti u niskoj peti. Naprosto to ne nosim. Doduše, muku mučim s traženjem istih jer spadam u skupinu Pepeljuge... To su one s cipelicom 35. Koje su mi katkada i velike za pola broja. Ne pitajte me gdje ih nalazim. Težak je to odgovor. No, rijetko ćete me sresti bez njih.
A ruž..crveni ili boja fuksije…mat. Jedan detalj nezaobilazan uz haljine. Haljine su moja strast. Onakve, pomalo retro... Kod mene vam je sve retro. Haljine su obično s rukavićima, ispod koljena, šire se od struka nadolje. Mislim da su haljina i visoka peta uz moj retro bicikl zaštitni znak. Primijetila sam da me ljudi po tome prepoznaju.
6. Prijatelji i ples
Imam tri najbolje prijateljice Ladu, Anu i Anu… mislim da je jako važno imati nekoga s kime možeš dijeliti lose i dobro, a ponajviše da imate zajedničke interese. Film, kazalište i odlasci na mjesta gdje možete plesati do mile volje. I biti uz njih, i one uz vas.
