U Galeriji Kranjčar otvorena je izložba najnovijeg slikarskog ciklusa Pauline Jazvić pod naslovom Autistični pejzaži. Naslov ciklusa simbolički je i metaforički okvir koji uvodi u niz djela prožetih nadrealnim i egzistencijalnim ugođajem. Jazvić ostaje dosljedna sebi, njezini likovi djeluju otuđeno, zatečeni u bizarnim pozama i apsurdnim situacijama, bilo u interijerima ili eksterijerima koje umjetnica dočarava minimalnim, ali efektno izvedenim crtama i plohama.
Posebno se ističe način na koji umjetnica oslikava emociju izgubljenosti u sadašnjem trenutku – kroz tijela bez uporišta, poglede bez orijentira i prizore koji lebde između stvarnog i zamišljenog.
Kroz ovu seriju radova Jazvić na duhovit, ironičan i osoban način vizualizira vlastite nade, strahove i reakcije na svijet koji nas okružuje – svijet koji često djeluje nelogično, tjeskobno i fragmentirano. Izložba donosi njezin prepoznatljiv spoj crnog humora, introspektivnosti i oštrih komentara na suvremenu svakodnevicu.
– Tema mojih slika je melankolija, onaj trenutak kada nešto silno želiš – ali baš na svoj način. To je ta preosjetljivost koju imam kao osoba i zato su ti motivi moji – objašnjava umjetnica Paulina Jazvić i dodaje da najbolje radi kada joj inspiracija dođe iznenada: – Najbolje radove napravim u dahu. Kad mi dođe, slikam sve u komadu.
Iako slike djeluju poput prizora iz sna – nadrealne, fragilne i neuhvatljive – poze njezinih likova su itekako poznate. Evociraju onaj trenutak kada se osjećamo izgubljeno, kada poželimo “izaći” iz svakodnevice, biti "off" barem na tren, maknuti se iz gužve i digitalne buke.
No poze koje gledamo nemaju univerzalan smisao – imaju smisao samo nama, jer su odraz unutarnjih potraga koje svi, na ovaj ili onaj način, nosimo u sebi. To su slike identiteta koji tražimo – autentičnog, iskrenog, našeg – usred svijeta prepunog očekivanja i zagušenog vanjskim podražajima.
- Cjelokupni opus Pauline Jazvić moguće je podijeliti na dva dijela. Radi se, naime, o umjetnici koja već od svojih najranijih umjetničkih početaka s prijelaza prošloga u aktualno stoljeće podjednaku pozornost pridaje kako slikanju tako i osmišljavanju promatračima nerijetkointrigantnih objekata odnosno instalacija. Pritom odmah valja napomenuti kako spomenuta podjela nipošto ne nadilazi striktne medijsko-izvedbene okvire; Paulinine slike i njezini trodimenzionalni radovi dolaze kao plod jedinstvene umjetničke poetike te im stoga nije moguće pristupati nikako drukčije nego kao koherentnoj i autorski posve autentičnoj cjelini – naveo je na otvorenju kustos Vanja Babić.
FOTO: JURAJ VUGLAČ
Kustos nadalje komentira Paulninin pristup motivu žensko-muških odnosa, koji pokazuje kao jedno hibridno, nepostojeće biće koje nosi suknju s jedne te hlače s druge strane.
- Na ovoj se slici Paulina uspješno i na sebi svojstveno ironičan način dotiče ne samo muško-ženskih odnosa, već i od strane brojnih umjetnika i umjetnica trenutno obilato eksploatirane rodno-identitetske problematike – zaključuje Babić.
Izložba je otvorena do kraja svibnja.
