Ako ste čitali prvi dio, priča ima nastavak. Naime, neke stvari nisu išle as planned, kak bi se reklo. Pa da, ni život ponekad čini se nema plan, da bi nas doveo do nekih neslućenih živciranja, tuga, ushita i tako dalje i tako bliže. No, da ne filozofiram i pišem eseje o tome kako nešto pukne pa zacijeli pa je polomljeno pa se spoji, tu je nastavak Romanine priče o preslatkom Malom Princu koji je na mrežama izazvao neslućenu pomamu - ove popularne medijske riječi ipak ponekad imaju smisla. Žene su krenule naručivati prije nego je ona završila prvi. Ovaj je put bio posut ne trnjem, već pokušajima, ljutnjom i svim onim emocijama koje polude u nama kad nešto nije tako kako smo željeli i trudili se pritom, jer to je tak i nikak drugačije.
Ovo je nastavak njezine priče o predivnom Malom Princu od keramike i njegovoj 'kućici', odnosno asteroidu B 612.
- Možda si vidjela na stranici, prilično nas je namučio - prve 4 vaze su mi puknule pod glazurom u drugom paljenju. I onda sam se posvađala s keramikom, tjedan dana je nisam htjela ni vidjet i bacila se na svoju najmanje omiljenu aktivnost - velko pospremanje po kući. Srećom, to je imalo terapeutski učinak pa sam probala ponovo, rekoh: ajde još jednog, pa da završim s njim zauvijek. I taman kad sam se prestala nadati da će uspjeti - promijenjene postavke su upalile, izašao je skup s vazom mali, slatki, nasmijani i ČITAVI Mali Princ. Onda sam se ohrabrila pa sam napravila još dva, uspjeli su i oni, tak da sam se službeno pomirila s keramikom prije nego sam stigla oprat prozore - piše Romana.
Jedino kaj nije išlo bez kompromisa.
Kako bih zadržala formu koju sam željela od početka, morala sam se odreći dijela funkcionalnosti same vaze, tako da vaza nije namijenjena živoj ruži koja treba vodu. Uz nju ću svakom kupcu pokloniti i keramičku ružicu. U njoj se, naravno, može držati i prava, ali osušena ruža, ili umjetna ružica koju će možda napraviti neki drugi kreativac (ima ženica koje šivaju prekrasno cvijeće od tekstila).
Prema dosadašnjim komentarima, čak mislim da se ideja s keramičkom ružicom na poklon ljudima sviđa više od moje originalne ideje da si skulpturu svatko dovrši sam, s pravom ružom. Uostalom, keramička ružica nikad ne uvene.
Čak i tak dio u kojem su mi vaze popucale ima zapravo baš lijepi nastavak
Ljudi su mi se počeli javljati s genijalnim idejama kako ih popraviti, prenamijeniti, dati im novi život. (Između ostalih, i tvoj mužek me zval.) I dobila sam toliko lijepih i motivacijskih poruka, neki su mi čak nudili da bi kupili vazu i razbijenu jer, kak veli Mali Princ: Samo se srcem dobro vidi, ono bitno očima je nevidljivo. Uglavnom, toliko pozitivne energije se opet stvorilo oko tog našeg neobičnog dječaka, da sam zaboravila na to koliko me u jednom trenu naljutio.
Još nisam odlučila kaj ću s ovim raspucancima, ali baciti ih neću sigurno
Čekam onaj jedan tren kad mi proradi inspiracija i sama sebi velim - e, to je to! A ideja imam opet punu bilježnicu, što svojih, što od dragih ljudi koji su mi se javili.
Kad sam ih krenula fotkati, bio je neki pomalo tmuran dan, a njih je nekak ipak obasjalo sunce kroz prozor. Možda je i to neki znak.
