Nekoć davno, bila jedna box kamera: 1988. godine Kodak je predstavio kutiju koja je sakrila rolu filma, leću... Tvrtku je osnovao vizionar George Eastman. Sve skupa bilo je nosivo i lagano, snimalo se na stativu od tri noge, što je oduševilo tadašnje fotografe i javnost koja je bila sve više zainteresirana za ovaj izum (devetnaestoga) stoljeća. Box kameru Kodak je prodavao zajedno s filmom, a kad bi ga potrošili, ljudi bi se vraćali u dućan s kamerom da im stručnjaci izvade taj i stave novi. Ubrzo je kamera dobila i fleš i ostale dodatke koji su unaprijedili svijet snimanja. 1900. godine cijena takvog foto-aparata bila je oko pedesetak današnjih dolara, a film je koštao oko pola te sume.
Foto-aparat je zadržao dizajn kutije do danas, no kroz prošlo stoljeće njegove su dimenzije postajale sve manje i kompaktnije. A ono što se krilo unutra proživljavalo je posebnu revoluciju. Kako je tehnika napredovala, fotoaparat je bio sve lakši, a time i praktičniji za privatne potrebe, ne samo profesionalne. Brendovi poput Kodaka, Canona (osnovan 1937. u Japanu), Leice (osnovana 1849. u Njemačkoj) i Nikona (osnovan 1917. u Japanu) imaju prste u svemu - upravo su ti brendovi bili i ostali među vodećima na ovom području. Spominje se na vintage oglasima i Bell & Howell: kompanija osnovana 1907. godine nudila je opremu za snimanje filmova, projektore i slično, a u filmskoj industriji aktivna je i dan danas. Kako je vrijeme prolazilo i kamera postajala sve manja, tako su proizvođači kroz reklame komunicirali i isticali upravo tu skromnost u dimenzijama. Dug je i zanimljiv put do danas - u vrijeme selfie kulture, kamera je neophodna, a kako je nekada izgledala provjerite na ovim super-zanimljivim starim fotkama.
