Ok, crtiće gledamo kad smo mali. A onda odrastemo i nosimo ih. Nisu li crtići za djecu? Svijet se okrenuo naglavačke.
Smijemo li mi odrasli nositi crtiće? Dizajneri kažu da da. Kažu da nas to čini djecom, da budi onu infantilnu nadu u nama koja nam daje energije.
A kako nastaju kreacije s crtanim likovima?
Za sve su krivi ti pravi dizajnerski umovi. Ne skidaju se s cartoon networka, valjda im treba neko „štivo light“ da se smire nakon napornog radnog dana. Ono, oko desetke.
A onda se desi klik. Ne spava im se i krenu raditi. Oko ponoći se sjete crtanih prizora iz djetinjstva, nekih uspomena koje su lijepe i uvijek će ostati tu, u mislima, negdje blizu centra za sreću... i uzmu olovku.
Miuccia Prada je kao djevojčica voljela voziti autiće. A mala Diane von Furstenberg je uporno pastelnim bojicama crtala cvijeće. S velikim laticama.
Mali dječak Marc Jacobs je, još i prije nego je krenuo u školu, naučio pisati svoje ime debelim masnim velikim slovima, a tu i tamo nabacio bi koje srčeko.
Sedmogodišnji Manolo Blahnik bi na vedrom nebu nacrtao bijele oblačiće. Male, oble, gotovo poput točkica...
Mala Donatella nije pravila probleme kad je trebalo jesti voće – sada su jagode & jabuke uzorak njezine resort kolekcije za H&M.
Kako nas lijepe uspomene uvijek „dignu“, tako se i dizajnerima činila dobra ideja da sve to stave na papir, a onda i - u vlastiti modni dizajn. Čudesni su putevi ideja, a još ljepši kad nađu put u naš centar za sreću. I kad se vrate na pistu kao uistinu lijepa uspomena. Koja će to tek postati...
Foto: prshots, tooklookbook
