Na outdoor uživanciji u Šibeniku i okolici upoznala sam jednu posebnu ženu – Antonia Viljac odgovorila mi je na niz pitanja, ovo je njezina fenomenalna priča. Uz nju možeš, u kanjonu rijeke Čikole, isprobati ferratu na stijeni, adrenalinsko iskustvo koje ipak mogu mnogi, jer uz čarobnu prirodu i pogled s visine, sve se čini mogućim. Inače, Antonija spašava živote, planira ekspediciju na Nepal, ispenjala je niz svjetskih i lokalnih vrhova… svaka čast.
Piše: Antonia Viljac
Članica HGSS-a sam od jeseni 2016. godine i to mi je zaista čast
Prepoznali su me kao mladu, nadobudnu i perspektivnu osobu s određenim znanjima koje bi mogli biti od koristi, te su me pozvali da se pridružim službi. Završila sam sve osnovne tečajeve: prvu pomoć, spašavanje u zimskim i ljetnim (stijenskim) uvjetima te speleospašavanju, a sad se spremam izaći na ispit za gorskog spašavatelja, što je kruna za sav rad i trud u službi. No, ispit je zahtjevan jer moramo pokazati znanje iz svih ovih nabrojanih tehnika, uz mnogo učenja, vježbi i ponavljanja.
Na akcije i u potrage uvijek idem čistog srca s pozitivnom energijom, u nadi za najbolji mogući ishod
Naša Stanica najviše ima potraga za starijim osobama, no zbog aktivnosti kojima se sve bavimo, nerijetko se nađemo u situacijama da pomažemo na drugim lokacijama. Primjerice, imali smo akcije spašavanja u Južnoj Americi, na Mont Blancu, u Bosni i Hercegovini više puta, na raznim penjalištima, skijalištima i stazama... rekla bih da se moj partner Leo i ja često nađemo u situaciji gdje moramo pomagati jer smo se zatekli na mjestu nesreće.
Kad idemo u akciju, ne razmišljam previše o tome što me čeka, ali poslije to emotivno prođem, sama sa sobom, slažem u glavi što se dogodilo. Na terenu nikako nije dobro biti u panici ili blokadi, moramo biti hrabri. Imala sam par situacija nakon kojih bih se isplakala i analizirala do detalja proživljeno s kolegama...
Nije lako jer u pitanju su ljudski životi, ponekad i naših bliskih osoba, ali moramo se naučiti nositi s tim
Mi smo ipak volonteri, s velikom željom za pomoći ljudima u uglavnom neurbanom području, kažu da smo produžena ruka hitne pomoći na nepristupačnom terenu, spremni u svim uvjetima i veliki smo timski igrači.
Trenutno smo u pripremama za tridesetodnevnu ekspediciju u Nepalu
Plan nam je popeti se na izrazito atraktivan vrh Ama Dablam, koji se nalazi 15-tak kilometara od Mount Everesta, vrh je visok 6812 metar i spada u tehničke uspone s elementima alpinizma.
Za ovaj vrh kažu da je uz Matterhorn najljepši na svijetu i to je moja tiha patnja već godinama, a već dvije godine uspon pomičemo zbog pandemije i nadam se da ćemo ove godine uspjeti ući u Nepal i krenuti na uspon. Kažu da je ovaj vrh san svakog alpiniste, što moj definitivno jest!
Moj životni i penjački partner Leonardo, prijatelj i kolega iz Kluba Luka te još dvoje kolega iz Zagreba i Beograda i ja zajedno idemo na ovu ekspediciju. Baš se radujem!
Do sad sam uspješno ispenjala vrhove Aconcagua u Južnoj Americi, Elbrus u Rusiji, Ararat u Turskoj...
...Grossglockner u Austriji, Triglav u ljetnim i zimskim uvjetima, Mont Blanc sam penjala jednom uspješno uz još nekoliko pokušaja... Imam tu dosta toga za nabrajati, ali ipak sam najponosnija na svoje male alpinisitičke uspone i rute s Leom, tu sam skroz ispunjena i sretna uz dozu strahopoštovanja, u nekoj biokovskoj divljoj stijeni, sami nas dvoje, dijelimo sreću i patnju...
Naravno, volim ulaziti u jame, istraživati, asistirati na raznim školama, sve me to veseli, jako sam aktivna u svom planinarskom klubu Sv. Mihovil u Šibeniku.
Neki od zanimljivih planinarskih pothvata su prolazak Velebitskog planinarskog puta ukupne duljine od 135 kilometara u pet dana, Put Oluje u 7 dana duljine 150 kilometara, brojni usponi u Crnoj Gori, Albaniji, Bosni i Hercegovini ... skupilo se tu dosta toga u ovih 10 godina otkako se bavim planinarenjem, alpinizmom i speleologijom.
Završila sam Opću planinarsku, Speleološku, Sportsko – penjačku i Alpinističku školu...
...tečaj za Zaštitu prirode, Visokogorski tečaj, planinarski sam vodič društvenih izleta te sam članica Hrvatske gorske službe spašavanja, pa mogu reći da posjedujem posebna znanja i vještine koje su mi često potrebne u mom poslu.
Naime, osim samog vođenja izleta u planine, bavim se industrijskim alpinizmom, visinskim i arheološkim radovima. Ustvari, ti su me poslovi i izvukli kroz ove pandemijske godine. Pokazalo se da ima potražnje za ovim nesvakidašnjim poslovima, s nekim rizikom u provođenju posla i srećom u Šibeniku se već zna za mene pa tako surađujem s brojnim Javnim ustanovama, županijskim i gradskim institucijama i tvrtkama.
Krajem travnja slavim tri godine od otvaranja svog obrta za pustolovni turizam – Šibenik Outdoor Adventure
S obzirom na zadnje dvije nestabilne godine koje su nerijetko bile u lock downu, često bez turista i bez posla, uspjela sam opstati!
Moja ponuda svodi se na vođenje izleta u prirodu i planine s naglaskom na via ferratu u kanjonu Čikole za koju sam jedini koncesionar te uspon na najviši vrh Hrvatske, Dinaru visoku 1831 metar. Naravno, provodim izlete po planinama kao što su Velebit, Biokovo, Paklenicu, Mosor, goste vodim na sportsko penjanje, kroz šume i kanjone... gdje god imate želju, tu idemo.
U suradnji s Turističkom zajednicom Šibensko - kninske radim na razvijanju pješačkih staza na području cijele županije. Osmislili smo 40 staza, koje sad označavamo i pripremamo kako bismo zainteresirali lokalne i strane goste da hodaju po stazama, od obale do zaleđa, kroz planinske predjele i zanimljive prirodne lokalitete.
Učlanjenje u planinarski klub prije deset godina promijenilo je cijeli moj život, privatno i poslovno
Zakačila sam se na ovakav način života i mislim da nema povratka u neku normalu. Obožavam to što radim, uz veliku podršku Leonarda te činimo sjajan team. Radujem se svim izazovima u budućnosti.
Moj radni dan ponekad nema kraja, još uvijek sam one man show, to jest radim sve
Sama kreiram sadržaj za društvene mreže, izrađujem razne ponude za izlete, sama si vodim račune i poslovne knjige – završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, ponekad na terenu visim (doslovno) po 8 do 10 sati, pa odmah iza toga doma nastavljam s administrativnim poslovima, dogodi mi se da imam dvije ture u danu.... uglavnom, često mi radni dan traje i po 15 sati.
Ne znam je li to još uvijek onaj početni zanos kad si vlasnik firme i radiš sam za sebe...
...ili stvarno imam tu neku čudnu energiju koja mi pomaže da izdržim često fizički naporne radne dane. Sreća ogromna je što mi je 90 posto posla na otvorenom, u prirodi, na nekoj povijesnoj građevini ili jako zanimljivom lokalitetu tako da se ne mogu žaliti. Ispunjena sam i sretna, jako zahvalna i blagoslovljena što u svom poslu uživam, meni su hobi i posao skoro pa isto, tako da posao ne odrađujem nego baš radim s guštom, to je moj lifestyle.
