U matematici se kaže da je najkraći put između dvije točke ravna crta. No, za nas motocikliste, najbrži put je uvijek onaj koji je prepun zavoja. Što više zavoja, to bolje...
Piše: Damir Bačani
Tako je započela moja avantura, putovanje koje me vodilo iz ravnice Baden-Württemberga u planine Austrije, prema sjevernom Tirolu.
Krenuo sam prema Hahntennjoch Passu, pa napravio malu pauzu za gablec.
Put me dalje vodio blizu granice sa Švicarskom i Italijom, a u Italiju sam ušao preko Reschen Passa, uz obalu Reschenseea. To je mjesto super atrakcija, poznato po tome što iz vode viri toranj crkve, jer je to zapravo potopljeno selo koje je 'nestalo' pod vodu nakon izgradnje brane.
Nastavio sam prema Švicarskoj kako bih stigao do Bormia, ulaza na Gavia Pass, koji je zaista jedinstven, kako zbog prirodnih ljepota, tako i zbog izazova koje pruža cesta. Teško je opisati taj doživljaj – jednostavno nezaboravno!
Prijevoj Gavia (talijanski: Passo di Gavia) (el. 2621 m.) je visoki planinski prijevoj u talijanskim Alpama. To je deseta najviša asfaltirana cesta u Alpama. Prijevoj se nalazi u regiji Lombardija i dijeli pokrajinu Sondrio na sjeveru i pokrajinu Brescia na jugu. Cesta preko prijevoja (SS 300) povezuje Bormio na sjeverozapadu s Ponte di Legno na jugu i jednokolosiječna je uglavnom na svom južnom dijelu.
Nakon tog izvanrednog iskustva, put me vodio preko Bolzana i Trentina prema Dolomitima, točnije u St. Peter, gdje sam uspio pronaći sobu u nešto boljem hotelu.
Nema potrebe navesti da je bio skuplji nego inače, ali u ovom slučaju, vrijedilo je svakog eura.
St. Peter je središnje mjesto doline Villnöss. Podijeljena je na dva dijela: donji, koji se nalazi oko kapelice sv. Mihovila u dnu doline, i gornji dio na sunčanoj padini sa župnom crkvom u samoj jezgri.
Drugi dan započeo je u Dolomitima, a prizor koji se pružao pred mojim očima natjerao me na kratku filozofiju. Doživjeti kako sunce polako budi planine, zaista je veličanstven osjećaj koji nas podsjeća koliko smo svi mali u ovom svijetu.
Prvi prijevoj tog dana bio je Würzpass, koji je nešto niži i stoga okružen šumom koja pruža prijeko potrebnu hladovinu, ali nažalost, blokira i pogled na prekrasan krajolik. Würzjoch je planinski prijevoj u pokrajini Bozen-Südtirol, regija Trentino-Südtirol u Italiji. Povezuje grad Brixen u Eisacktalu sa San Martin de Torom u Val Badiji. Prijevoj je u dobrom stanju, ali uzak i zimi zatvoren.
Nastavio sam put preko još jednog manjeg prijevoja, Furkelpassa. Prijelaz Furkel (1789 m nm, talijanski: Passo Furcia) nalazi se na grebenu između Kronplatza i vrha Piz da Peres i povezuje Olang/Valdaoru u dolini Pustertal s Al Plan de Mareo/San Vigilio di Marebbe u dolini Val Badia.
Približavajući se Austriji, stigao sam do poznatog graničnog prijelaza iz Italije u Austriju, Staller Sattela. Ovaj prijelaz je poseban po tome što je promet na njemu dozvoljen samo 15 minuta svakog sata, i to u jednom smjeru – od 00:30 do 00:45 iz Italije u Austriju. Kad sam stigao, imao sam još samo pet minuta do otvaranja. Prizor je bio spektakularan – oko pedeset motocikala čekalo je zeleno svjetlo na semaforu, svi motori su turirali, kao na utrci. Kad se upalilo zeleno, zemlja se zatresla od zvuka motora. Taj trenutak bio je izvanredan!
Cesta koja vodi prema najvišoj točki prijelaza je toliko uska da jedva stane jedan automobil, a zavoji su tako oštri da gotovo moraš stati i gurati motor. No, dolaskom na samu granicu, sav taj stres pretvorio se u mir. Na austrijskoj strani, cesta je šira i savršena za lagani spust.
Nakon te avanture, preostao mi je samo povratak prema Zagrebu, lagana vožnja ravno do Klagenfurta, preko Slovenije, pa do Zagreba – mog "Purger towna".
