LEBBY EYRES iz LONDONA // preveslala sam Atlantik u 40 dana, bilo nas je 4 u čamcu

    Na nedavnom putovanju na Outdoor Festival na Azurnoj obali, sa mnom je u timu bila kolegica novinarka iz Londona, 51-godišnja Lebby Eyres. Jedne večeri ispričala je kako je preveslala Atlantik. Molim? Ti si dobra priča, velim ja njoj. I da, žena je stvarno doživjela nešto posebno, objavljivali su je britanski mediji, pa mi je napisala 'pisamce'. Prešle su gotovo 5000 km u 40 dana.

    lebby1

    Lebby je iza

    Piše: Lebby Eyres

    Sudjelovali smo u Talisker Whisky Atlantic izazovu, godišnjoj utrci koja se održava u prosincu. Veslali smo od La Gomere na Kanarima do Antigue na Karibima. U našem čamcu, Mothershipu, bilo nas je četvero, a u utrci je bilo još nekoliko opcija - solo, parovi, trojci i brod s 5 članova.

    Naš čamac bio je Rannoch, kompanije koja danas izrađuje većinu čamaca za veslanje u oceanu. Naš je R45 i u njega stane 4 do 5 osoba. Jedna kabina je na krmi i jedna na pramcu. Krmena kabina ima svu navigacijsku opremu i vrlo je mala.

    Dok spavaš, kao da si u lijesu, toliko mjesta ima, odnosno nema

    Noge su ti ispod sredine čamca. Pramčana kabina je mala, ali udobnija i hladnija.

    Na putu smo skupljali novac za tri dobrotvorne organizacije. Mi smo mame, zajedno imamo 11 djece.

    lebby4

    More je mirno, ali skiperica povraća 36 sati

    Kad smo krenuli zapravo je bilo prilično mirno, iako je skiperica povraćala punih 36 sati. Što se tiče samog mora, bilo je poput ulja, nevjerojatno na neki način.

    U prvom tjednu imali smo čarobne zalaske i izlaske sunca. Naime, na put smo krenuli u smjeru juga, kako bismo ih mogli doživjeti, jer ako kreneš prema zapadu, sve je to iza tebe.

    Spavali smo po dva sata i po dva sata imali slobodno

    To zapravo znači da nikada ne spavaš duže od 90 minuta. Nedostatak sna je uistinu težak.

    Zaspiš na veslima i razgovaraš s ljudima koji nisu tu. Zamišljaš da su valovi ruke koje se dižu iz mora. Ali uvijek sam spavala kad sam morala, unatoč stalnoj buci valova i vesla.

    lebby3

    Najgori trenutak je bio Božić

    Naš Watermaker se pokvario i morala sam ga popraviti, to znači da sam dva sata visjela glavom naopako, u malom otvoru, pokušavajući zavrnuti vijke. Ali uspjela sam.

    Watermaker je uređaj koji se koristi za dobivanje pitke vode reverznom osmozom morske vode.

     

     

    A onda nas je te večeri pogodila naša prva leteća riba

    Lansiraju se iz vode i udare tebe ili čamac i onda uginu na palubi. Jezivo. Nakon toga, na sam dan Božića, skrenuli smo s kursa i na kraju krenuli u krivom smjeru, pa nam se slomila ruka autohelma, to je autopilot.

    Shvatili smo, ovaj Božić je koma. Veslale smo satima jer smo htjele nadoknaditi izgubljeno vrijeme, posvađale se, krenule su suze. No, na kraju smo ipak to nekako izgladile.

     

     

    Valovi od po 6 metara

    To djeluje strašno noću ako nema mjeseca, ništa se ne vidi. Rizik od prevrtanja je konstanta. Valovi su bili oko 6 metara, no nekima od nas činilo se više, mislim da svaka ima svoju procjenu. Iako, takvi valovi su fora dok danju surfate po njima.

    Jedno od pravila – brza promjena kad ti završi smjena

    Natjecale smo se da budemo najbrža ženska posada i tjednima smo vježbale i prakticirale tu brzinu još na kopnu.

    Imale smo timske sastanke svaki dan, znalo je biti stresno, no sve odluke morale smo donositi zajedno i razgovarati o njima ako treba.

    lebby2

    Jele smo dehidriranu hranu rehidriranu vodom

    Voda je bila iz aparata za vodu, Watermakera, zagrijana na mlaznom plinskom kotlu. Jeli smo tjesteninu, variva, rižu i takve stvari. Zatim smo imali velike vrećice s malim kao palačinkama, sušenim voćem i orašastim plodovima, a navečer smo jele čokoladu.

    Konzumirale smo oko 4000 do 5000 kalorija dnevno

    Da bismo sve to izdržale, trebalo nam je puno kalorija, no to nije tako jednostavno. Otišla sam sa 76 kila, vratila se s 58,9 po dolasku. Sada imam oko 67 kila i izgledam definitivno zdravije.

    Najveći izazovi za mene su bili dobivanje svrbež od stresa i nakon toga rane na stražnjici. Nakon nekog vremena osjetite fizičku deprecijaciju, kao propadanje tijela.

     

     

    Bio je nevjerojatan osjećaj uploviti u Antiguu nakon 40 dana i gotovo 5000 kilometara

    Dočekali su nas djeca i obitelj, taman smo došli usred zalaska sunca, u petak. Bilo je savršeno. Osjećaj ispunjenosti bio je nevjerojatan. Boljelo je, ali voljela sam svaku minutu. Iskreno, ponovila bih sve to.

    lebby5

    photos: @AtlanticCampaigns