Kada je 1661. godine Luj XIV. povjerio Andréu Le Nôtreu oblikovanje vrtova Versaillesa, namjera nije bila stvoriti tek prostor za šetnju i uživanje, već monumentalnu scenografiju kraljevske moći. Vrt je, u viziji „Kralja Sunca“, bio ravnopravan palači, odnosno produžetak arhitekture u prirodu, osmišljen da utjelovljuje apsolutnu kontrolu, red i simetriju.
Radovi su započeli istodobno s gradnjom palače i trajali oko četiri desetljeća.
Le Nôtre je, zajedno s Jean-Baptisteom Colbertom, vrsnim organizatorom i nadzornikom kraljevskih građevina, te Charlesom Le Brunom, prvim slikarom kralja, stvorio sintezu umjetnosti, hortikulture i inženjerstva.
Svaka skulptura, fontana i parter bili su osmišljeni kao dio cjelovitog narativa, alegorije o kralju koji, poput Sunca, središnjeg motiva čitavog kompleksa, širi svoje zrake u svim smjerovima.
Kralj je osobno pregledavao svaki projekt, inzistirajući na „svakom detalju“. Njegovo miješanje u dizajn nije bilo hir, već promišljena politička gesta, Versailles je trebao odražavati viziju države u kojoj je sve, od osi vrta do položaja fontane, podređeno jedinstvu i harmoniji koje utjelovljuje monarh.
Monumentalno gradilište prirode
Izgradnja ovakvog pejzaža bila je izazov bez presedana. Teren je morao biti preoblikovan: ogromne količine zemlje premještane su radi niveliranja te oblikovanja djelova. Fontane i veliki kanal zahtijevali su složene hidrotehničke sustave, dok je drveće pristizalo iz različitih francuskih regija, stvarajući hortikulturnu paletu kakva dotad nije viđena.
Ponekad su čitavi vojni pukovi bili uključeni u radove, Versailles je bio gradilište koje je pokazivalo logističku moć kraljevstva jednako koliko i umjetničku viziju.
Vrtovi su bili živi organizam koji je zahtijevao obnovu svakih stotinu godina.
Prvu veliku obnovu proveo je Luj XVI., a drugu Napoleon III. u 19. stoljeću, čime je kontinuitet stila ostao netaknut, čak i u promijenjenim političkim kontekstima.
U drugoj polovici 20. stoljeća priroda je pokazala svoju silu, jer je niz oluja u prosincu 1999., poharalo na tisuće stabala. Obnova koja je uslijedila vratila je vrtovima mladolik izgled, blizak onome kakav je gledao sam Luj XIV.
Simbol baroknog pejzaža
Vrtovi Versaillesa postali su model francuskog baroknog pejzažnog stila, gdje priroda nije ostavljena divljoj ljepoti, nego je disciplinirana geometrijom, perspektivama i osi koje vode pogled prema beskraju.
JONATHAN W ANDERSON i anatomija uspjeha # put vizionara koji je modu pretvorio u kulturni fenomen
ROBERTO BENAVIDEZ oblikuje hibridna bića od kaširanog papira # Svako stvorenje u njegovim rukama postaje zaseban svijet, istodobno duhovit i jezovit, u kojem se granice prirodnog i izmišljenog brišu
