Peri ruke - mala je ali važna rečenica koju slušamo od ranog djetinjstva a sada taj ritual radimo automatski, ne sluteći koliko je važan i neophodan za naše, kao i zdravlje naših ukućana, obitelji, prijatelja, suradnika... - Redovito pranje ruku je najjednostavniji i najjeftiniji način kojim možemo spriječiti nastanak mnogih bolesti – upozorava Aisa Zanki Zelić iz Farmacie u Jurišićevoj 3 u Zagrebu. - Pod pojmom higijena ruku podrazumijevamo klasično pranje ruku uz pomoć sapuna i vode ili uz upotrebu različitih pripravaka (najčešće na bazi alkohola) bez vode. Valja zapamtiti i da pranjem ruku smanjujemo prijenos mikroorganizama s jedne osobe na drugu! - .
Kad je otkrivena važnost pranja ruku?
Važnost pranja ruku prepoznata je 1840. godine, kad je dr. Ignaz Phillip Semmelweiss uočio da se učestalost puerperalne sepse (sepsa u razdoblju babinja) može smanjiti uvođenjem higijenske mjere pranja ruku. Radio je, naime, u klinici za ženske bolesti u bečkoj Općoj bolnici, jednoj od dvije takve klinike u Beču. U prvoj, u kojoj se redovito provodila nastava za studente, bila je znatno veća učestalost smrtnosti od babinje groznice. U toj su klinici studenti radili sekcije na leševima, a zatim neopranim rukama pregledavali rodilje. Stoga je Semmelweis uveo obvezno pranje ruku otopinom klornog vapna prije vaginalnog pregleda. Nakon uvođenja pranja ruku smrtnost rodilja u roku mjesec dana pala je s 12% na 3%.
Što uzrokuje bolesti?
U mikroorganizme ubrajamo bakterije, viruse, gljive i praživotinje. Neki od njih mogu biti uzročnici bolesti. Površina naše kože nije sterilna. Na njoj se nalaze mikroorganizmi koji su njeni stalni stanovnici i nazivaju se rezidentna mikroflora. Oni imaju veliku ulogu u zaštiti od patogenih mikroorganizama, odnosno onih koji mogu izazvati bolest.
Često i sami bolesnici mogu biti izvor mikroorganizama, a ruke u većini slučajeva sredstvo njihova prijenosa. Općenito, prenose se s jednog bolesnika na drugog, s jednog mjesta na tijelu na drugo ili iz okoline na bolesnika i obrnuto.
Na koje sve načine prljamo ruke?
Tijekom svakodnevnih aktivnosti ruke se kontaminiraju mnoštvom mikroorganizama iz okoline - preko kontakata s kontaminiranim površinama, predmetima, ljudima, životinjama… Te mikroorganizme koji nisu stalno prisutni na koži ruku, nego se povremeno na njoj nakupljaju kontaktom nazivamo tranzitorna mikroflora.
Potencijalni uzročnici bolesti mogu se putem kontaminiranih ruku unijeti u organizam kroz probavni sustav (usta), dišni sustav (nos), spojnicu oka ili preko oštećene kože (veće ili manje rane na koži, ogrebotine).
Kad sve treba prati ruke?
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je postupke koji se temelje na znanstvenim dokazima o higijeni ruku u zdravstvenoj skrbi, kako bi podržala zdravstvene ustanove u unaprjeđenju higijene ruku i tako smanjila infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi.
Ruke se ne bi trebale prati samo u slučaju kada su vidljivo uprljane, već i prije i poslije mnogih aktivnosti.
Prije:
- jela i pripreme hrane,
- dojenja, hranjenja djeteta,
- bilo kakvih aktivnosti koje uključuju djecu, posebice novorođenče i dojenče,
- dodirivanja usta, nosa ili očiju,
- kontakta s bolesnom osobom.
Poslije:
- obavljanja nužde
- brisanja nosa, kašljanja, kihanja
- mijenjanja pelena,
- dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama (to posebno uključuje i dječje igračke) ili krvlju,
- kontakta s bolesnom osobom,
- kontakta sa životinjama,
- aktivnosti poput iznošenja smeća, čišćenja,
- povratka izvana (iz šetnje, igranja, kupovine)
- u svim slučajevima kada su ruke potencijalno kontaminirane.
U bolničkim uvjetima ruke je potrebno prati prije doticaja bolesnika, prije aseptičkih zahvata, nakon izlaganja tjelesnim tekućinama, nakon dodira s bolesnikom i stvarima iz njegove bliže okoline.
Postupak standardnog pranja ruku podrazumijeva:
- skinuti prstenje i nakit,
- ruke namočiti u tekućoj vodi,
- nasapunati ruke sapunom i trljati cjelokupnu površinu ruku tridesetak sekundi,
- isprati cjelokupnu površinu kože ruku tekućom, po mogućnosti toplom vodom,
- osušiti ili obrisati ruke, po mogućnosti papirnatim ručnikom.
- u slučaju pranja ruku u javnim prostorima, svakako se preporučuju papirnati ručnici,
- slavinu treba zatvoriti papirnatim ručnikom, izbjegavajući pritom kontakt oprane kože s njom. - upotrijebljeni papirnati ručnik baciti u koš,
- prilikom izlaska iz toaleta izbjegavati dodir oprane kože s okolnom površinom.
Kojim sve sredstvima možemo prati ruke?
Kad voda i sapun nisu dostupni (standardno pranje), ruke možemo oprati alkoholnim pripravcima postupkom utrljavanja. Cilj utrljavanja alkoholnog pripravka u kožu ruku (najčešće tridesetak sekundi) je smanjiti broj mikroorganizama na koži na najmanju moguću mjeru. Na tržištu postoji nekoliko različitih pripravaka (na bazi etilnog alkohola ili izopropranola) i u više oblika (tekućina, vlažne maramice itd.). Korisni su kako u svakodnevnom životu tako i u radu medicinskog osoblja. Ako su ruke izrazito (vidljivo) nečiste ili kontaminirane organskim materijalima, standardno pranje ipak ima prednost pred utrljavanjem alkoholnim pripravkom.
Najdjelotvorniji način za osiguranje optimalne higijene ruku je korištenje alkoholnog pripravka za utrljavanje. Njegove neposredne prednosti su:
- eliminacija većine mikroorganizama (uključujući viruse)
- kratko vrijeme potrebno za utrljavanje (20 do 30 sekundi)
- dostupnost proizvoda na mjestu njege
- dobra podnošljivost kože na alkoholni pripravak
- nema potrebe za bilo kakvom posebnom infrastrukturom (vodovodna mreža, umivaonik, sapun, ručnik).
O čemu sve ovisi kvaliteta pranja ruku?
Postupak izvođenja djelotvorne higijene ruku, bilo utrljavanjem alkoholnog pripravka ili standardnim pranjem ruku, ovisi o brojnim čimbenicima:
- kvaliteti alkoholnog pripravka za utrljavanje (prilagođeno europskim standardima)
- količini upotrijebljenog proizvoda
- vremenu utrošenom na utrljavanje, odnosno pranje
- stanju kože ruku koja se utrljava ili pere.
Masnoća i vlaga potrebne su koži kako bi očuvala zaštitnu funkciju!
Ruke treba prati nekoliko puta dnevno. Ako pritom koristimo neodgovarajuće sredstvo, ono može uzrokovati probleme, u konačnici i oštećenje kože, zbog čega ona prestaje biti zaštitna barijera za patogene mikroorganizme i oni tada prijete zdravlju. Kako bi održala zaštitnu funkciju, našoj koži trebaju prirodna masnoća i vlaga. Zato je od velike važnosti izabrati kvalitetna sredstva za pranje ruku, koja ne samo da osiguravaju učinkovito pranje nego istodobno njeguju kožu.
Pranje ruku zdravstvenih djelatnika
Od dva osnovna oblika higijene ruku, standardno pranje i dalje ostaje osnovna higijenska mjera u svakodnevnom životu. U bolničkim uvjetima, standardno je pranje ruku uvelike zamijenjeno higijenskom dezinfekcijom ruku, prije svega zato što je kod skupine zdravstvenih djelatnika koji su upotrebljavali dezinficijense na bazi alkohola zabilježena znatno manja učestalost kontaktnog dermatitisa, u usporedbi sa skupinom koja se koristila standardnom metodom pranja ruku sapunom i vodom.
Djeca - najosjetljivija skupina
Mjesta na kojim se zadržava veliki broj ljudi postoji i veliki broj izvora kontaminacije zato je potrebno je provoditi mjere kojima se mogućnost kontaminacije svodi na najmanju moguću mjeru. Vrlo osjetljiva skupina su djeca koja borave u vrtićima i školama. Zidovi, podovi i namještaj u vrtićima i školama razmjerno rijetko mogu biti kontaminirani mikroorganizmima. Potrebno je imati postupnike kojima se osigurava da predmeti koji su namijenjeni za upotrebu više korisnika (igračke) redovito čiste, po potrebi dezinficiraju dezinficijensom niskog stupnja djelotvornosti, temeljito isperu i osuše.
Gumene igračke su najzahvalnije za čišćenje
Igračke trebaju biti od mekog, neporoznog materijala radi lakšeg čišćenja. Kod izbora igračaka vodi se računa o materijalu od kojeg su načinjene, težini i načinu izrade. Djeci najviše odgovaraju gumene igračke jer su lagane, bezopasne i pogodne za čišćenje. Boje moraju biti postojane i bezopasne.
Mijenjanje posteljine u vrtićima, čišćenje podova...
U vrtićima je veoma važno da se mijenja redovito posteljina, zatim je važna higijena podova na kojima su često smješteni madraci za spavanje. Podovi i ostale površine moraju se čistiti vodom i detergentom. Sve površine koje se svakodnevno koriste (umivaonici, slavine, kvake na vratima) trebaju biti svaki dan i čišćene, te dodatno kada su vidljivo nečiste. Za tu namjenu je potrebno koristiti dezinficijens niskog stupnja djelotvornosti. Zavjese trebaju također biti redovito prane, te svaki puta kada je došlo do vidljivog onečišćenja.
Spužva za brisanje školske ploče – rasadnik mikroorganizama
Pravi rasadnik mikroorganizama u školi je spužva za brisanje ploče, pa bi je zbog toga trebalo često mijenjati. Školska zgrada, učionice, hodnici, kabineti, sanitarne prostorije i uređaji, i sl. moraju biti izgrađeni po svim higijenskim principima.
U prostorijama škole je obavezno redovno provođenje čišćenja i dezinfekcije. Također je neophodno ukloniti sanitarno-tehničke i higijenske nedostatke u prostorijama škole (neadekvatne sanitarne prostorije, oštećeni i neokrečeni zidovi, zidovi prekriveni vlagom i plijesni, neadekvatne podne površine, razbijena stakla na prozorima, dvorišta zarasla u korov i sl). Zidovi trebaju biti glatki, pod mora biti gladak, nikako klizav, takav da omogućuje čišćenje. Namještaj treba funkcionalno odgovarati uzrastu djece i biti izgrađen od čvrstog materijala. Potrebno je provoditi edukaciju zaposlenih o potrebi redovitog čišćenja površina koje se često koriste.
Najčešće kontaminirane površine u školama su:
- kompjuterski miš
- kompjuterska tipkovnica
- držači papirnatih ručnika
- umivaonici
- površina stola u učionicama
Edukacija djece, roditelja i osoblja o higijeni ruku i okoline najvažnija mjera prevencije prijenosa mikroorganizama.
Neosporno je da je higijena ruku u središtu je standardnih mjera opreza i ujedno najdjelotvornija mjera kontrole infekcija. Zato nije naodmet zapamtiti: ruke nisu čiste ako i nisu vidljivo nečiste. Imati čiste ruke znači ruke slobodne od štetnih mikroorganizama.
