Sapunica s odlaskom Nicolasa Ghesquièrea s čelnog mjesta kuće Balenciaga (uspješno ga je naslijedio Alexandar Wang) se nastavlja – nedavno je objavljeno da će ga bivši šefovi tužiti, s odvjetnicima tvrtke Kering (odnosno PPR – luksuzni konglomerat koji drži prestižne brendova) naći će se na sudu jer je nakon odlaska u jednom od intervjua izjavio kako ga je ova modna kuća „isisala“, da se osjećao osamljeno, te da nemaju definiran smjer. Prije bih rekla da se Nicolas istrošio (no mora mu se čestitati novi uspjeh ovog brenda i fantastičan rad) – bio je na ovom radnom mjestu punih petnaest godina, a u tom razdoblju lice mode se promijenilo se na brojne načine.
Tekst je pisala Dubravka Prpić Znaor, glavna urednica ItGirl.hr, za potrebe kolumne na dalje.com (objavljeno 23. srpnja 2013.)
Zadnja kolekcija Nicolasa za Balenciagu: ljeto 2013.
Pa tko se ne bi isprao! Kad se zaposlio na ovom radnom mjestu, bile su devedesete, sami kraj milenija. Ujedno, bio je to kraj nastajanja novih mega trendova, gledajući iz današnje perspektive: prošlo je desetljeće uglavnom serviralo mješavine nekih smjernica nastalih u 20. stoljeću, a danas je ta forma ustaljena i već isprobana na mnoge načine. Nipošto ne aludiram na dosadne formule, već na ekstremnu sposobnost modne klike da nam servira brojne retro koktele. No, to je jedna druga tema.
Dakle, Nicolas je, uz ugovor, dobio i ulogu vratiti staru slavu kući koja je u povijesti mode bila jedna od najznačajnijih. No, nije mu teklo med i mlijeko – 2002. je godine, što je na kraju i priznao, kopirao jednu od kreacija iz 1973. godine dizajnera Kaisika Wonga, te mu je nakon toga objašnjeno da ako kuća ne postane profitabilna do 2007., letjet će s pozicije. No, Nicolas je ipak smislio način kako da uspije, a njegov je uzlet krenuo jesenskom kolekcijom iz 2005. godine, kad je privukao pažnju brojnih zvijezda, ali i ostale ekipe koja obožava jednostavnu paletu boja i dotjerane krojeve u smislu kompleksnosti. Nakon toga sve je krenulo nabolje, kolekcije su dočekivane s puno ljubavi i strasti od strane medija i cijelog modnog svijeta, sve do prošle godine kad je objavljeno da Ghesquière napušta kuću. – Ne mogu više, oni nemaju smjer, a ja sam totalno isisan – bile su riječi kojima je autor odustao od svega.
Bila je to dosta tužna vijest, s obzirom da su kreacije koje se izdaju pod imenom jednog od najvećih – Cristóbala Balenciage, našle svoj stil, svoj put i svakako svoje mjesto pod suncem. Bili su tu svi potrebni elementi koje danas nerijetko vežemo uz uspješne kolekcije: jasno definiran smjer, paleta boja koju očekujemo, no svaki put istaknuta na drugi način, krojevi od kojih zastaje dah, istraživanje u kroju i definiranje moderne ženstvenosti. Naslijedio ga je Alexander Wang. Miljenik američke publike i obožavatelj crne i bijele. Njegova je prva kolekcija za jesen 2013., koja je otkrila isti smjer, dočekana s masom pohvala jer se Wang potrudio pratiti smjernice koje su već definirane, što je i najpametnije, te dodati nešto od egzotičnih tekstura, što je ujedno bilo pravo malo osvježenje. Držao se originalnih Balenciaga silueta, te ih vratio u život.
Danas je vrlo popularno, kad već vrtimo retro trendove, vratiti se korijenima. A Cristóbal Balenciaga, veliki couturier, svakako ih je pustio. Svijet mode pamti ga kao jednog od ambicioznih, inovativnih i buntovnih likova na svjetskoj modnoj mapi. Uostalom, kod njega su stasali također velikani Hubert de Givenchy, Oscar de la Renta, Andre Courreges i Emanuel Ungaro. Cijenili su ga brojni kolege - Dior je smatrao da je Balenciaga „najveći majstor od svih nas“ - . Njegov je radi bio i očekivano skup, radi čega su se Jackie i suprug John F. Kennedy našli u - nesporazumu. Naime, Jackie je skoknula u njegov atelje, nije mogla odoljeti tim divotama, pa kad je suprug vidio račun bio je u šoku. Uredio je da ga plati njegov tast, Joseph Kennedy, kako američki narod ne bi kritizirao kako je predsjednička obitelj rastrošna… 
Cristóbal Balenciaga rođen je 1895. godine, no već kao dvadesetogodišnjak imao je vlastitu modnu kuću čije su modele nosili članovi španjolske kraljevske obitelji. Nakon 1. Svjetskog rata preselio se u Pariz, a tamošnjem visokom društvu nije trebalo dugo da se zaljube u njegove predivne kreacije. No, kao karakter, bio je buntovan – stalno se nešto žalio, a najviše, zamislite, na činjenicu da mu drugi dizajneri kopiraju rad pa je neko vrijeme predstavljao kolekcije dan prije nego one stižu u dućane. Njegovi istomišljenici tvrdili su da je jedan od onih koji mu „krade“ ideje i sam Christian Dior. Naime, Balenciaga je uistinu još puno prije Diora stvarao velike i voluminozne suknje, te se igrao dimenzijama krojeva poput vrhunskog znalca. Dakle, problem kopiranja postoji još od onda - a što bi tek rekao da nas vidi danas, kad je gotovo nemoguće odrediti čiji je dizajn originalan.
Osim toga, bunio se na pravila francuske „Chambre syndicale de la haute couture“, koja propisuje pravila tko je kreator Visoke mode (a tako je i danas), pa, iako je predstavljao kolekcije Haute Couture, nikad zapravo nije bio upisan u Komoru. Smetao mu je, prvenstveno, buržujski stav te organizacije. S njim je uvjerenja dijelio i Hubert de Givenchy, u ono vrijeme njegov prvi asistent.
Balenciaga je kuću, nakon bogate karijere, zatvorio 1968. godine, a umro je u Valenciji, četiri godine kasnije. Ime je mirovalo do 1986. godine, kad ju je oživila tvrtka Jacques Bogart S.A., pa ubrzo kreće u nove pobjede, no jedno je pravilo ostalo isto - a to je da kreacije moraju biti namijenjene eliti. Cristóbalu bi se to zasigurno svidjelo. Vjerojatno bi pohvalio i sadašnji rad Alexandera Wanga: osnovni potpis ovih divnih kreacija vrti se oko početaka i onoga po čemu je kuća i zaslužila zlatna slova u povijesti mode: istraživanje u kroju, no pod uvjetom da je rezultat senzualan, moderan, nosiv i apsolutno romantičan. A Nicolas Ghesquière? Napunit će baterije i krenuti u neke druge poslovne uspjehe. Ovaj izvrstan kreativac zatvorio je jedno poglavlje, sigurna sam da će s lakoćom otvoriti jedno drugo… On je ionako vlastito ime već dobrano otisnuo u povijest mode.
