Erwin Panofsky (1892.–1968.), njemački povjesničar umjetnosti, obilježio je povijest umjetnosti 20. stoljeća svojim istraživanjima ikonologije. Njegov rad snažno je utjecao na razvoj akademskog proučavanja umjetnosti i kulturnih interpretacija.
Metoda ikonološke analize Erwina Panofskog
Godine 1939. Erwin Panofsky je predstavio svoju metodu ikonološke analize umjetničkih djela. Smatrao je da analiza ne može počivati isključivo na književnim izvorima jer oni nisu uvijek dostupni niti dostatni.
Njegov je pristup istraživati na koji način povijesni kontekst i društveni uvjeti oblikuju izbor tema, motiva i činjenica koje umjetnik prikazuje. Drugim riječima, Panofsky zagovara proučavanje značenja, a ne samo oblika.
Primjer gesta
Panofsky je ovako objasnio razliku između ikonografskog i ikonološkog pristupa.
Ako čovjek podigne šešir, na razini ikonografije prepoznajemo samo radnju, odnosno skidanje šešira s glave. Međutim, na ikonološkoj razini taj čin poprima značenje: za pripadnike zapadne kulture on je znak uljudnosti i poštovanja. Da bismo razumjeli taj smisao, potrebno je poznavati kulturne i društvene vrijednosti koje određuju simboliku geste.
Tri razine ikonološke analize
Panofsky je definirao tri razine razumijevanja umjetničkog djela:
- Primarna ili prirodna razina – osnovna percepcija prikaza.
- Sekundarna ili konvencionalna razina – prepoznavanje teme ili simbola na temelju kulturnog i obrazovnog znanja.
- Tercijarna ili intrinzična razina – interpretacija koja uključuje povijesni, društveni i kulturni kontekst te povezuje djelo s uvjetima njegova nastanka.
Primjer: Da Vincijeva Posljednja večera
- Na primarnoj razini promatrač vidi trinaest muškaraca za stolom tijekom večere.
- Na sekundarnoj razini poznavatelj zapadne kulture ili kršćanske tradicije prepoznaje prizor Posljednje večere Isusa i apostola.
- Na tercijarnoj razini analiza ide dalje, prema društveno-povijesnim okolnostima nastanka djela, kao i širem značenju koje slika prenosi unutar kulture renesanse.
Za Panofskog najviša razina analize traži interdisciplinarno znanje, povijesno, kulturno i tehničko, kako bi se odgovorilo na ključno pitanje: „Što to znači?“
Ikonografija kao područje proučavanja
Ikonografija se kao područje istraživanja pojavila krajem 19. stoljeća zahvaljujući povjesničaru umjetnosti Abyju Warburgu (1866.–1929.). Warburg je naglašavao važnost povijesti slika, smatrajući ih sredstvom izražavanja društvenih potreba te oblikom religijske i političke komunikacije.
Erwin Panofsky, Warburgov student na Sveučilištu u Hamburgu, razvio je to nasljeđe u samostalni pravac. U eseju "Studies in Iconology" (1939.) definirao je ikonologiju kao disciplinu koja umjetničko djelo ne promatra samo formalno, već istražuje i njegovo „zašto“.
Na taj je način Panofsky proširio granice povijesti umjetnosti, povezujući je s filozofijom, književnošću i intelektualnom poviješću. Njegov pristup snažno je utjecao i na druga polja, uključujući kulturalne studije, teoriju književnosti i filozofiju.
Ikonografska analiza kao alat interpretacije
Proučavanje ikonografije pruža moćan alat za razumijevanje umjetničkih djela. Ona omogućuje prepoznavanje simbola, kulturnih kodova i povijesnih okolnosti koje oblikuju vizualni izraz. Time umjetničko djelo postaje ne samo estetski objekt, već i ključ za razumijevanje društvenih i kulturnih vrijednosti epohe u kojoj je nastalo.
