Malo je predmeta koji su tako jednostavni, a pritom toliko prepoznatljivi. Crvena telefonska govornica već desetljećima nije tek ulični detalj, već kulturna ikona, dizajnerski klasik i suvenir koji je osvojio svijet. Sjaji poput minijaturnog svjetionika u srcu grada, a njezina jarko crvena boja priziva tradiciju, moć i estetiku jedne nacije.
Od K1 do K2 – početak legende
Prvi model, K1, pojavio se 1921., ali danas postoje sačuvana tek dva primjerka. Pravu slavu donio je K2, nastao 1924. kao rezultat natječaja na kojem je pobijedio Giles Gilbert Scott. Njegova inspiracija bila je neobična, mauzolej arhitekta Johna Soanea iz 1815. godine, no upravo je ta neogotička ozbiljnost u kombinaciji s jarkom bojom stvorila formulu koja je obilježila britanske ulice. Kada su 1926. u Londonu postavljene prve K2 govornice, stajale su poput nepokolebljivih stražara, monumentalne i postojane.
Demokracija dizajna: K6
Kako bi se ikonografska snaga proširila i izvan Londona, 1935. nastaje K6, povodom jubileja kralja Georgea V.
U ljevaonicama diljem Škotske izrađeno je 19.000 primjeraka, što je crvenu govornicu pretvorilo u masovnu pojavu i, igrom slučaja, budući predmet obožavanja.
Ljubav na drugi pogled
Iako ih danas slavimo, na početku nisu bile voljene. Crvena boja smatrala se prenametljivom, pogotovo u ruralnoj Britaniji.
Zato su ponegdje osvanule sive ili zelene verzije, a u Yattendonu u Berkshireu jedna je zelena kutija ostala do danas, zahvaljujući lokalnom "pobunjeniku" koji je preko noći prefarbao crvenu.
No, vrijeme je učinilo svoje: govornice su se od "rugla" pretvorile u dragulje britanskog dizajna, toliko omiljene da su 2006. godine u anketi BBC-a i Muzeja dizajna uvrštene među deset najvećih britanskih ikona.
Putevima crvene govornice
Iako duboko britanske, crvene govornice pronašle su put i izvan otoka. One krem boje u Hullu podsjećaju na posebni status lokalne pošte, dok se u Portugalu, na Malti, Cipru, u Australiji i na Karibima pojavljuju kao podsjetnik na kolonijalnu prošlost. Nekoliko ih je čak završilo u Arizoni, zajedno s londonskim mostom – kao transplantirani komadić Engleske u američkoj pustinji.
Od ulice do pop-kulture
Njihova aura nije ostala samo u urbanom krajoliku.
Govornice su postale kulisa rock-mitologije, na stražnjoj naslovnici albuma Ziggy Stardust Davida Bowieja, na londonskoj Heddon Street, stoji upravo jedna crvena kutija. U tom trenutku skromna govornica postala je dio glam-rocka, zvjezdani simbol britanske pop-kulture.
Danas mnoge od njih više ne služe svojoj izvornoj svrsi, ali su pronašle novi život, pretvorene u male knjižnice, galerije, pa čak i mini kafiće.
No u kojoj god se ulozi pojavile, crvene govornice i dalje nose isto značenje: spoj tradicije i maštovitog dizajna, svjedok povijesti koji i dalje svijetli na uglovima ulica poput neugasivog znaka britanskog identiteta.
