Sedamdesetih i osamdesetih godina omot albuma bio je ključna referenca na samu glazbu, prva vizualna poruka koju bi publika primila prije nego što igla dotakne ploču.
The Division Bell (1994)
U slučaju Pink Floyda naslovnice su bile mnogo više od ukrasne ambalaže: one su postale autentičan produžetak misli benda, osmišljene tako da prenesu ideju i duh glazbe. Suradnja s legendarnim dizajnerom pokazala je kako vizual može oblikovati kolektivno pamćenje jednako snažno kao i sam zvuk - Storm Thorgerson zaslužan je za njihov prepoznatljiv dizajn covera. Upravo je taj grafički dizajner uredio i osmislio većinu covera po kojima je PF i danas jedan od ključnih bendova u svijetu glazbene vizualne kulture, ili je barem surađivao na njima.
Dizajner i redatelj Storm Thorgerson odrastao je u Cambridgeu te se rano povezao s članovima grupe Pink Floyd.
Kao suosnivač dizajnersko-fotografske grupe Hipgnosis, zajedno s Aubreyjem „Po” Powellom, Thorgerson je postao dio jednog od najutjecajnijih kreativnih timova u glazbenoj industriji, stvarajući vizualni identitet ne samo za Floyd, već i za Led Zeppelin, Genesis, Wishbone Ash, 10cc, Black Sabbath, Wings, Petera Gabriela i Yes.
Rani radovi: psihodelija i eksperiment
Thorgerson je s Floydom započeo A Saucerful of Secrets (1968), kolažnim, psihodeličnim omotom koji je najavio eksperimentalni pristup. Već na Ummagummi (1969) pojavio se motiv slike unutar slike, beskonačne vizualne petlje koja je istraživala percepciju.
Filmski album More (1969) i konceptualni Atom Heart Mother (1970), s fotografijom krave bez natpisa, pokazali su radikalno odvajanje od uobičajenih grafičkih rješenja i odbacivanje klišeja rock-estetike.
Vizualne metafore slušanja i atmosfere
U Meddleu (1971) motiv uha uronjenog u vodu simbolizirao je čin slušanja, dok je Obscured by Clouds (1972), zamućenom slikom iz filma, prenio atmosferu i prijelaz prema novoj fazi.
Ovi radovi istaknuli su Thorgersonovu sklonost nadrealnim i enigmatičnim rješenjima koja izazivaju interpretaciju.
Vrhunac suradnje zabilježen je The Dark Side of the Moon (1973). Prizma koja lomi svjetlo u spektar postala je univerzalni znak, jedno od najsnažnijih i najprepoznatljivijih djela u povijesti glazbenog dizajna.
Wish You Were Here (1975), s čovjekom u plamenu koji se rukuje s drugim, postao je metafora otuđenja, dok je Animals (1977) monumentalnom slikom svinje iznad Battersea elektrane izgradio društveno-političku alegoriju.
Ironija, politika i nadrealni prostori
Osamdesete su donijele novu dimenziju vizualnog jezika. A Collection of Great Dance Songs (1981) ironično prikazuje plesače vezane užetom, The Final Cut (1983) evocira ratne uspomene kroz medalje na crnoj pozadini, a A Momentary Lapse of Reason (1987) otvara nadrealni prizor stotina bolničkih kreveta poredanih uz morsku obalu.
Koncertni albumi Delicate Sound of Thunder (1988) i Pulse (1995) nastavljaju s metaforama svjetla, energije i cikličnosti.
WERNER BRONKHORST i slikarstvo topografije tišine # Post-digitalna osama u valovima plavih nanosa boje
Kasnija faza: sumiranje i oproštaj
Monumentalne skulpture u The Division Bell (1994) postale su alegorija komunikacije i tišine, a kasnije kompilacije i box setovi (Echoes, 2001; Oh, By the Way, 2007) služili su kao retrospektiva cjelokupnog opusa benda kroz kompleksne vizualne montaže.
Posljednji projekt, The Endless River (2014), donio je sliku putovanja kroz oblake, završni poetski simbol oproštaja.
Ostavština i kulturni utjecaj
Tijekom više od četiri desetljeća suradnje Storm Thorgerson oblikovao je vizualni identitet Pink Floyda, pretvorivši omote albuma u umjetničke ikone.
jegova estetika nadrealnog, konceptualnog i enigmatičnog ostavila je dubok trag u vizualnoj kulturi te pokazala kako grafički dizajn može oblikovati imidž i popularnost jednako snažno kao i sama glazba.
