Da, sve je puno blogova, svi ih rade. Neki su bolji, neki lošiji, a neki - posebni. Upravo jednim od unikata bavimo se u ovoj temi. Kao prvo, riječ je o muškom blogeru, kojih je, barem kod nas, mnogo manje nego ženskih blogera, a kao drugo, koncept autora Dalibora Jakusa, dugogodišnjeg zagrebačkog PR-ovca dosta je drugačiji od drugih. Objavljuje teme o osobama koje ga inspiriraju, te koje često imaju umjetnički pristup onome što rade, no usput s time poveže i neku društvenu situaciju… Ima koncept, smisao i plan. Intervju, radnju, ekskluzivne fotografije. On sam najbolje je opisao „situaciju“: - proces u kojem pišete, fotografirate, uređujete sadržaj ili inicirate temu je nešto što vas ne čini nužno novinarom ili piscem, ali pridonosi bogatstvu sadržaja kojeg konzumiramo - .
Kako je počelo? - Sasvim neplanski, krajem srpnja prije godinu i pol dana. Obično je nama koji radimo u odnosima s javnošću ljeto polu-mrtva sezona tako da mi je tih mjeseci ostalo vremena posvetiti se idejama o kojima sam do tada intenzivno razmišljao – priča Dalibor - na početku sam si zacrtao da će to biti eksperimentalni projekt jer sam unaprijed znao koliko vremena je potrebno uložiti za vođenje kvalitetnog bloga. U tom trenutku nisam imao pojma kako nazvati blog, o čemu točno pisati ili kako će izgledati - .
Autor bloga Drugi par gaća, Dalibor Jakus, PR-ovac
- Spadam u generaciju ljudi čije su djetinjstvo obilježili leksikoni, spomenari, skupljanje sličica, crtanje stripova, pisanje eseja, a onda u teen fazi i pisanje dnevnika (Adrian Mole je krajem osamdesetih bio obavezna literatura) tako da mislim da je pisanje bloga prirodan nastavak u tom načinu izražavanja. Imao sam na pameti dvije stvari: da ću pisati na hrvatskom jeziku jer ću biti prirodniji i neću se povoditi za konstrukcijama rečenica ako budem pisao na engleskom, i drugo da će fotografije koju ću objavljivati biti isključivo crno-bijele kao da su napravljene sa starim analognim aparatima na crno bijelom filmu - .
- Inače mi je u mom poslu najmrskije imenovati neki projekt jer sve ono što mi se sviđalo jučer dan poslije mi zvuči glupo. No kad sam negdje iz sebe iščupao naziv bloga Drugi Par Gaća znao sam da mogu početi pisati. Prvi tekstovi su bili diskretni uvid u neku temu i zapravo ispipavanje samog sebe koliko i na kojim se razinama mogu otvoriti u pisanju. Kad je prošla prva godina shvatio sam da je to već postala ovisnost, ali ne u onom statističkom smislu koliki me broj ljudi čita, misle li drugi da je to što pišem fenomenalno, nego naprotiv stvorio sam naviku da kreiram sadržaj koji meni kao osobi koja radi indirektno u medijskom pogledu nedostaje u našim časopisima - .
- Likove za blog pronalazim zahvaljujući globalizaciji mada ne volim tu riječ jer je globalizacija donijela sa sobom i neke negativne aspekte, ponajviše u pokušaju isključivanja različitosti jer se teži unificiranosti kako bismo se lakše raspoznavali. No, Internet nas je uistinu približio jedne drugima i puno je sada lakše i brže upoznati nečiji rad bez obzira koliko smo udaljeni u stvarnom životu. U pravilu u intervjuima predstavljam ljude čiji rad doživljavam zanimljivim ili oni time što kreiraju pogađaju moj senzibilitet. To je otprilike kao kad se zaljubite u neku knjigu ili umjetničko djelo, onda čačkate i tražite sve o tom autoru, želite saznati što je sve još taj autor stvorio, povežete se i priča krene - .
- Za intervjue mi je potrebno više vremena jer se sa sugovornikom dogovaram oko svega. Naime, svi moji sugovornici mi osim odgovora na pitanja, šalju i fotografije koje do tada nisu nigdje objavljivali i koje se rade isključivo za Drugi Par Gaća. To znači da od inicijalnog kontakta do realizacije prođe i mjesec dana jer su većinom sugovornici iz drugih država. Oni angažiraju nekog fotografa, naprave photo-shooting prema mojim idejama, onda slijedi prevođenje intervjua, uređivanje posta pisanje teksta koji određuje kontekst cijele priče. Naprimjer intervju s floristom Mike Hinesom iz Chicaga sam povezao s prošlogodišnjim nemirima u Istanbulu i higijenom buržoazije, odnosno odumiranjem srednjeg sloja ljudi u društvu. No, objavljivanje intervjua planiram unaprijed tako da mogu biti sretan jer svi koji su pristali na intervju su uz to i poštivali moju ideju da cjelokupan proizvod mora biti potpuno nov kako za čitatelje tako i za njih same. Tu sam izuzetno sretan jer su moji sugovornici uvijek pristali na sve uvjete, dapače taj ih "proces proizvodnje" podjednako veseli kao i mene tako da su mi neki pitali kada ćemo ponoviti intervju. Ako pišem o temama koje su isključivo osobne onda mi je za razradu potrebno dva dana. Uglavnom jedan dan pišem tekst, a drugi dan obrađujem fotografije, slažem post. Nastojim ne štopati vrijeme - .
- Nisam dnevni bloger i nemam potrebu štancati tekstove. Pisanje bloga za mene je čista pozitiva i zato pišem isključivo o temama koje volim ili ljudima koji me po nečemu inspiriraju. To naravno zahtjeva i neko dodatno istraživanje ili dužu pripremu. Jedino što nastojim kontrolirati jest da mi tema koju slažem nije bliska s prethodno objavljenom temom na blogu. Ne volim jednoznačnost, pa stoga i miksam stilove, te povezujem stvari koje naočigled nemaju zajedničkoga: na primjer kad sam pisao o svjetionicima ili gljivama nastojao sam složiti fotografije tako da sve skupa izgleda kao da je taj članak objavljen u nekom bogato uređenom modnom časopisu ili u članak o sajmu antikviteta kao da je prezentiran sinopsis za igrani film.
- Fotografije su u mojim tekstovima ključne jer one određuju atmosferu tako da je nevažno čita li, ili kasnije prevodi preko Google prevoditelja netko moj tekst iz Argentine, Indonezije, Norveške ili Španjolske. Većim dijelom blog prate stranci i čini mi se da taj magazinski format mog bloga pruža nekome tko ne razumije hrvatski jezik da na raju "listanja" shvati što sam htio reći. Drugi Par Gaća je muški blog kako svojim izgledom tako i sadržajem, ali samo na površno gledanje odnosno čitanje - .
Želite saznati i vidjeti više? Klik na blog Drugi Par Gaća.
