Koruška obuhvaća površinu tri doline - Mežiške, Dravske i Mislinjske, te tri planinska lanca - Pohorje, Karavanke i Savinjske Alpe, koje daju pokrajini pečat jedinstvene originalnosti i čvrstoće. S nekoliko tisuća kilometara kvadratnih i nešto više od sedamdeset i dvije tisuće stanovnika pokrajina spada među manje slovenske regije. Također je jedna od najstarijih slovenskih industrijskih regija.
Kmetija Koroš - jedno od omiljenih mjesta za odmor biciklista i ostalih ljubitelja prirode
U prošlim stoljećima ovdje je razvijeno rudarstvo - navodno su ovdje rudarili već u rimsko doba, a nakon njih ovdje su procvale željezare i drvna industrija. Netaknuta planinska priroda i šume s razgranatom mrežom planinskih cesta i putova nude razne mogućnosti istraživačkih lutanja po vrhovima Pece i Raduhe, po širokim prostranstvima Uršlje i Olševe gore, Smrekovškog pogorja, Zapadnog Pohorja ili Kozjaka, te na padinama slikovitih alpskih dolina. Jednako su lijepe i uzbudljive i stanice na tim putovima, gdje će svakog putnika dočekati robusno, ali dobrodušno gostoprimstvo domaćina, ponosnih nasljednika „samorastnika“.
Podzemlje Pece - rudnik u sklopu kojeg je i muzej o rudarstvu. U rudnik svakodnevno kreću turističke biciklističke ture od po 6 kilometara. Prije ulaska turisti dobiju opremu - bicikle, kacige i rudarske lampe za glavu
Čari Koruške ne smijemo, dakle, tražiti u veličanstvenim monumentima, nego u sitnim dragocjenostima, koje su oblikovali priroda i čovjek, zajedno ili svatko za sebe. Mnogo ih je i razbacane su po skrivenim uglovima naselja te okolnim gorskim dolinama koje se uzdižu ispod moćnih vrhova. Odnosno, kako za Korušku kažu oni koji ovdje redovito otkrivaju njezine sitne osobine te se uz njih predaju svojstvenim adrenalinskim doživljajima: „individualnost sa sitnim dragocjenostima i kutcima divljine usred civilizacije - kao da je na kraju svijeta, a u biti je na raskrsnici Europe“.
Od slovenskih pokrajina Koruška se ubraja među najbrdovitije. Brežuljci se protežu na 90 posto teritorija i pripadaju većinom predalpskim brdima. Primat među njima imaju planinski hodočasnički vrhovi - Peca, Raduha i Uršlja gora, pogorje Pohorja, te nešto manje posjećena Olševa, koja je baš zbog toga još privlačnija. Koruške planine obilježavaju bjelina suncem obasjanih stijena i mekanih obronaka planina. Zbog toga vrhovi ovih planina nude ponajprije opuštenost pogleda na tihe doline, tamno zelenilo prostranih šuma te prolazno iskrenje vodnih kapljica.
Samotna seoska imanja
Koruška je poseban, izvoran svijet, sa samotnim seoskim imanjima razasutima po sunčanim visoravnima. Pokrajina između Olševe, Dravskog polja i granice s Austrijom predstavlja najveće područje samotnih seoskih imanja u Sloveniji. Kuće na strmim padinama zajedno s gospodarskim zgradama stišću se u grozdove, koje ispod čupavih , šindrom pokrivenim krovova djeluju kao manji zaseoci. Ovdje ih nazivaju „celki“.
Kulturni krajolik
Kulturni krajolik još i danas pokazuje u drevnu sliku uhvaćene zaseoke koji su se u dolinu razlili s viših područja, gdje su u zaklonu nastale prve naseobine. Spojena izgrađena naselja u dolini tijekom stoljeća preuzela su ulogu lokalnih upravnih centara, dok se grad Slovenj Gradec pogotovo od XIII. stoljeća nadalje razvijao u veće regionalno središte. Njegov urbanistički temelj s povijesnom jezgrom unutar nekadašnjih, ponegdje još očuvanih srednjevjekovnih zidina, uspio je očuvati netaknuti izgled u današnje vrijeme.
Dvorac Bukovje - muzej
Sakralni spomenici
Najstariji sakralni spomenici u Koruškoj očuvani su čak i iz doba kristijanizacije Slovenaca, jer su temelji ranokršćanske kapele i groblja u unutrašnjosti crkve Sv. Jurij na Legenu iz prve polovine IX. stoljeća jedini materijalni svjedok prvih kršćanskih zajednica na području nekadašnje velike Karantanije. Većina crkvi u jezgri krije dizajn iz XII. ili XIII. stoljeća, lokalna karakteristika iz razdoblja romantike jest „korni“ zvonik, a iznimno je narativna arhitektura Sv. Vida u Dravogradu kao najstariji dokumentirani (1177.) primjer ovog tipa gradnje u Sloveniji. Unutar groblja uz župnu crkvu nekada su stajale „rotunde“ – jednostavne, višeetažne kosturnice s kružnim tlocrtom, kakva se očuvala u Libeličama kod Dravograda iz XIII. stoljeća, dok je najeminentniji okrug crkva Sv. Janeza Krstitelja na Spodnjoj Muti.
Baština kao inspiracija / željezarskim i rudarskim putovima
Industrijski pečat koruškoj pokrajini daju tradicija rudarstva i prerade željeza od kraja 16. stoljeća pa nadalje. Prvi pisani izvori o iskorištavanju olovne rude u brdima Pece datiraju iz 1665. godine. Na vodenu snagu Meže, „fužine“ (željezara) oslanjali su se u Črni već 1620. godine, dok su u 18. stoljeću djelovale još u Mežici i na Ravnama na Koroškem. Svojstveni razvoj imala je svjetski poznata čeličana grofa Thurna u Guštanju (Ravne na Koroškem), kasnije nazvana „Železarna“ Ravne. Rudnik olova i cinka u Mežici započeo je sa svojim snažnim razvojem početkom dvadesetog stoljeća, kada se osim rudnika započinju snažnije razvijati i prateće djelatnosti (topionica u Žerjavu, elektrane …), dok je rudnik djelovao još u prvoj polovini 90-ih godina prošlog stoljeća.
Kreativna Koruška
Snaga umjetničkog izražaja koruških umjetnika odražava se kroz stvaralački opus pojedinaca koji su pronašli prostor u kolekciji Koruške galerije likovnih umjetnosti. Kao središnja institucija u pogledu promocije moderne i suvremene umjetnosti u Koruškoj, galerija je međunarodnim djelovanjem od šezdesetih godina nadalje, te kvalitetnim izložbenim programom, obilježila kulturni prostor u regiji. Programski naglasak galerije, kako danas, tako i u prošlosti, temelji se na društveno-kritičkim vizualnim praksama, na angažiranoj umjetnosti, te na izložbama priznatih domaćih i inozemnih umjetnika.
Spoj kulture, povijesti i umjetnosti: Koruška ima brojne muzeje i galerije, od onih rudarskih i lokalnih do onih koji otkrivaju suvremenu umjetnost i surađuju s brojnim sličnim institucijama, na primjer iz Austrije
Gore Pohorje - popularno slovensko skijalište, dolje kmetija Lešnik
