- U predstavi The Likeness glumim Lash, revolucionarku i umjetnicu koja dobije zadatak naslikati portret svojeg bivšeg ljubavnika, beskrupuloznog diktatora Mostara. Premijera je bila 21.1. u londonskom kazalištu The White Bear Theatre – piše mi naša glumica Petra Vukelić, u pismu iz Londona. Iako je tamo relativno kratko vrijeme, snašla se poput ribe u vodi! Ovo je njezina priča o uspjehu.
Koja je tvoja uloga i kakav je karakter priče?
The Likeness je mračna drama apsurda koja tematizira pitanja moći i žudnje. Unutar okvira slikarske seanse likovi iznose fragmente iz zajedničke prošlosti kroz koje saznajemo pojedinosti o njihovoj konstantnoj igri moći, međusobnim manipulacijama te o njihovoj neporecivoj, ali neizrečenoj žudnji koja se nikada ne realizira, već uvijek iznova prelazi u međusobno ratovanje.
Spomenuti okvir se razbija drugim slojem ove drame u kojem glavni likovi postaju glumci prisiljeni igrati uloge Lash i Mostara. Njihova zadatak je osigurati da Lash i Mostar zadrže svoje početne, strogo zaraćene pozicije.
Radnja je spiralna, njezin kraj je ujedno početak nekog novog ciklusa mržnje, žudnje i samoprepoznavanja između Lash i Mostara.
Koliko dugo ste radili na predstavi?
Probe su krenule početkom siječnja i radili smo zaista intenzivno. Očekivalo se da već na prvu probu dođemo jako dobro pripremljeni, što znači da smo već u toj ranoj fazi trebali poprilično suvereno vladati tekstom. Otežavajuća okolnost bila je činjenica da se ovaj tekst odlikuje gustom metaforikom te kompleksnim i stalno promjenjivim odnosom dvoje glavnih likova.
Petra u društvu redatelja Brendana Murrayja i glumca Antonyja Gabriela
Svakodnevne cjelodnevne probe često su bile fizički i emotivno izuzetno naporne, ali i iznimno inspirativne te bez sumnje predivne. Presretna sam što sam u tom procesu imala dva odlična, beskrajno kreativna i talentirana suputnika, redatelja Brendana Murrayja i kolegu glumca Antonyja Gabriela.
Nas troje smo kliknuli već na prvoj probi, imam osjećaj da ih poznajem već godinama, a ta se naša povezanost očito vidjela i na sceni jer su nas nakon izvedbe mnogi pitali koji nam je ovo zajednički projekt po redu, nisu mogli vjerovati da nam je tek prvi!
Petra i njezina kolegica Ana Vilenica koja ju je došla podržati na premijeri
Koji su ti sada planovi?
Mi glumci smo nomadi, živimo tamo gdje nas već koji projekt u danom trenutku odvede i ostajemo na određenom mjestu onoliko koliko konkretan projekt traje.
Početkom veljače sam u Zagrebu i igram svoje stalne predstave u Histrionu, Žar ptici te u teatru Naranča u Puli, nakon čega me čeka jedan novi projekt u Hrvatskoj. U svakom slučaju, čeka me vrlo uzbudljiva sezona i iznimno sam sretna zbog toga!
Petru su došli pogledati i kolege Sanja Drakulić i Petar Cvirn
Društvo nakon premijere
