Iz Grada svjetla javio nam se 25-godišnji magistar politologije i naš jedini parfemski bloger Juraj Sotošek (možda ste ga vidjeli u nedavno u Dnevniku HTV-a, uživo se javio u vezi pariških nemira). Ne, nije reporter, već Juraj ima jednu drugu, no sasvim isplaniranu priču i dugo se pripremao da bi danas mogao ponosno reći - živim u Parizu i studiram na Sorbonni. Inače, Juraj je u zadnjih par godina održao niz predavanja o parfemu kao umjetnosti, te je bio jedan od predavača na TED konferenciji.
Jurajev trenutni favorit, jedan od... A Lab on Fire - What We Do In Paris is Secret: - mislim da trenutno nema boljeg parfema koji bi bolje opisao ono sto se u Parizu zbiva, pogotovo tijekom noći. Vlasnik ovih parfema voli ostati anoniman, ali zato jako voli jednu molekulu koja se zove Galaxolide S. Upravo je ona u ovoj formuli pomiješana s vanilijom - .
- Pripremao sam se za odlazak u Pariz godinu i pol, upisao sam francuski jezik i magisterij na fakultetu Političkih znanosti priveo kraju. Samo da bih se uspio upisati na Sorbonnu danima sam pripremao teme i enormno puno učio jer sam znao koji su kriteriji. Morao sam proći dva intervjua, na francuskom i na engleskom gdje su me ispitivali izvorni govornici, zatim sam predao pisani projekt i onda još nekoliko pisama… Na Sorbonni pri upisu vrše strogu selekciju, no i kasnije je dosta teško i zahtjevno. U grupi nas je 11, većina smo stranci, jer je to iznimno cijenjen fakultet pa privlači ljude iz cijelog svijeta. Kolege su mi iz Brazilije, Moskve, Jakarte… - .
Juraj Sotošek
- Posebnost Sorbonne je ta da imaju vlastiti sistem, Bologna su samo na papiru… Tamo su predavali Louis Pasteur, Viktor Hugo i slične utjecajne ličnosti, koji osnovali su svoju vlastitu metodu po kojoj se rješavaju ispiti, nema kolokvija ni usmenih, samo pismeni u obliku disertacije po francuskoj metodi. Mora uključivati tezu, antitezu, sintezu, uvod u analizu, kratki sažetak, postavljanje problema u obliku pitanja, odgovaranje na probleme u tri poglavlja… Ali kad jednom dođeš tamo moraš donijeti definitivnu odluku jer nije lako - odustati ili ostati - .
Bottega Profumiera Galantuomo : Parfem koji je hommage svim gentlemanima. Pričao sam s vlasnikom ovog brenda i rekao mi je kako ga je napravio po sjećanju na svog oca i djeda koji su uvijek bili lijepo odjeveni i pazili na manire. On je uvjeren da svatko može postati getleman, no galantnost se ne može naučiti, to ili imaš ili nemaš…
- Ne osjećam se kao kod kuće, vjerojatno ću se uvijek tako osjećati, no Zagreb je blizu pa nije problem doći doma kad god poželim. Naći stan u Parizu je gotovo nemoguće nama strancima, no imao sam sreće i poznanike pa živim u 7. arrondissementu, iza Francuskog parlamenta. 12 kvadrata mjesečno plaćam 500 eura. Plus režije. Dakle još 50 do 70 eura. Kad vlasnik u Parizu iznajmljuje stan, podstanar mora imati jamca koji mora biti ili Francuz ili prijavljen u Parizu. To je kao jamac za kredit, odnosno ako ja ne platim ratu za stan, skida se toj osobi s računa. Druga opcija je da imaš godišnji iznos stanarine, daš ga unaprijed, no oni taj novac zamrznu. No, kad sam konačno stao na noge i sve sredio, a za to su mi trebala dva mjeseca, onda sam shvatio da sam napravio super stvar - .
- Život je u Parizu kvalitetniji u smislu ponude i potražnje, ljudi više imaju, više troše, dok je kod nas s druge strane puno mirniji život, manje stresan… Tamo ljudi doslovno svuda trče, nema ispijanja kava, ni druženja preko dana, kafići su tijekom dana prazni. Oni se druže navečer, uz jelo. Uglavnom okupiraju zalogajnice koje zapravo izgledaju kao restorani, to su preko dana kafići, a u vrijeme ručka i večere nude menu. Dva ili tri slijeda koštaju oko 15 eura i to je jako popularno, gotovo da se navečer u takvim mjestima ne može naći slobodno mjesto… Restorani su, s druge strane, skuplji, tamo ćeš za jednu porciju dati i oko 30 eura. Ako imaš posao i neki siguran stan, Pariz je uistinu divan grad za život - .
- U Zagreb ću dolaziti zapravo svako malo, 27. ožujka 2015. imam veliku čast raditi konferenciju u Kući Evrope pod pokroviteljstvom Centra za evropske studije. Dovest ću svog profesora sa Sorbonne, a bit će tamo i dosta diplomata, ugostit ćemo i predsjednike Evropske komisije. Doći će i neki od kolega studenata sa Sorbonne, pa ćemo organizirati debatu na temu Je li evropska konstrukcija projekt mira. Što se tiče mojih parfemskih aktivnosti, nedavno me Renata Faizutdinova, vlasnica parfumerije Sens Unique nominirala za članstvo u udruženju Comité Josephine koja okuplja profesionalce parfemske industrije, organizira konvencije… Tamo se može ući isključivo uz poziv i bio bih prvi Hrvat koji bi postao njezin član… - .
Parfumerija Sens Unique
- U međuvremenu sam odustao od obrazovanja da budem parfemski nos, no u ovom udruženju bih imao brojne druge mogućnosti vezane uz svijet parfema. Volio bih ući u to društvo i jednog dana pokrenuti vlastiti parfemski brend. O tome sve više razmišljam. To bi bio niche miris, bez marketinga. No, svjestan sam da je tržište jako zasićeno i da svi danas žele imati parfem ili biti nosovi - . Pariz, kao grad snova za brojne ljude, postao je realnost za mlagod politologa, jer, kao što i sam veli - sve je moguće kad nešto jako želiš. Naravno, uz puno truda, učenja i discipline.
- Pozvali su me i u posjet staroj niche kući Caron, gdje sam imao prilike pomirisati najoriginalnije i najstarije parfeme iz 1919. godine… Dojmio me se Pour un homme iz 1934. godine, prvi parfem baziran na lavandi i vaniliji. Jednostavna kompozicija, kakve danas rjeđe susrećemo - .
Jedan od moja tri trenutno omiljena niche parfema: MDCI Parfums Invasion Barbare. Miris koji jednostavno mami uzdahe. Ja sam se zaljubio u njega na prvi tren jer je pun začina, a opet pripada grupi orijentalnih fougerea. Definitivno moderan klasik.
