Psihologija estetike proučava odnos između promatrača i umjetničkog djela ili prizora koji promatra. Umjesto da se usredotočuje na samo umjetničko djelo, nastoji objasniti zašto nam se nešto sviđa ili ne sviđa te kako nastaju estetske procjene i doživljaji (Tinio i Smith, 2014.).

Estetsko iskustvo može nastati tijekom slušanja glazbe, čitanja poezije, promatranja slike ili skulpture, ali i tijekom boravka u prirodi ili razgledavanja arhitekture. Takvi trenuci često izazivaju snažne emocije i osjećaj zadovoljstva.

Pred prizorom nečega što smatramo lijepim možemo osjetiti fascinaciju, divljenje, strahopoštovanje ili čuđenje, a kod nekih ljudi javljaju se i trnci, naježena koža pa čak i suze. Astronauti koji su Zemlju promatrali iz svemira često opisuju osjećaj dubokog divljenja i nadilaženja vlastitog ega. Zbog takvih emocija estetskim se iskustvima želimo uvijek iznova vraćati. Zato nam zalazak sunca nikada ne dosadi, a često poželimo posjedovati i predmete koje doživljavamo lijepima.

 Photo by Rafael Peier on Unsplash

Za razliku od većine predmeta koje svakodnevno koristimo zbog njihove funkcije, umjetnička djela cijenimo prvenstveno zbog njihova oblika, izraza i dojma koji ostavljaju. Kada odlazimo na koncert ili u botanički vrt, obično ne očekujemo neku praktičnu korist, nego želimo doživjeti ljepotu i emocionalno ispunjenje. Ipak, estetika i funkcionalnost ponekad se isprepliću. Primjerice, istraživanja pokazuju da fizički privlačne osobe često procjenjujemo sposobnijima i kompetentnijima, iako izgled sam po sebi nije dokaz tih osobina.

Ljepota je u velikoj mjeri subjektivna.

Ono što je jednoj osobi privlačno, drugoj može biti sasvim nezanimljivo, a estetski se ideali mijenjaju i kroz vrijeme. Naš ukus oblikuju kultura, društvo i iskustva.

Dobar je primjer promjena muških ideala ljepote – nekoć se potpuno obrijano lice smatralo standardom urednosti i privlačnosti, dok su danas brada i njegovana dlakavost postali uobičajen dio suvremenog izgleda.

Iako se često kaže da se o ukusima ne raspravlja, estetski se ukus može razvijati. Što bolje razumijemo umjetničko djelo, njegov kontekst ili način nastanka, veća je vjerojatnost da ćemo u njemu pronaći ljepotu. Glazbeno obrazovanje, primjerice, može povećati užitak u slušanju glazbe jer slušatelju omogućuje da prepozna složenost melodije, ritma i harmonije.

Wardrobe gaze # pogled u ormar kao nova forma vizualne moći

Glazba je jedan od najsnažnijih izvora estetskih emocija. Mnogi ljudi tijekom slušanja omiljenih skladbi doživljavaju osjećaj poznat kao glazbeni frisson – ugodne trnce ili naježenu kožu. Takve reakcije najčešće izazivaju neočekivane promjene u ritmu, dinamici ili tempu koje snažno djeluju na naše emocije.

Zanimljivo je da uživamo i u tužnoj glazbi. Ona može pomoći u oslobađanju potisnutih osjećaja, smanjiti unutarnju napetost i pružiti osjećaj da netko razumije naše emocije. Slušanje tužne pjesme tijekom teškog razdoblja često djeluje poput razgovora s bliskom osobom koja suosjeća s nama.

Photo by Matthew Stephenson on Unsplash

Na naš estetski doživljaj utječe i razina složenosti onoga što promatramo ili slušamo. Ljudi uglavnom ne vole ni ono što je previše jednostavno ni ono što je pretjerano složeno. Premalo podražaja brzo izaziva dosadu, dok previše informacija može stvoriti osjećaj preopterećenosti. Najugodniji doživljaj obično se nalazi između ta dva ekstrema. To vrijedi za uređenje prostora, umjetnička djela, ali i za glazbu koja nije ni monotona ni kaotična.

Istodobno, jednostavnost ima vlastitu privlačnost.

Naš mozak lakše obrađuje poznate i razumljive podražaje, zbog čega ih često doživljavamo ugodnijima. Psiholozi taj fenomen nazivaju procesnom fluentnošću – što je nešto lakše obraditi, veća je vjerojatnost da će u nama izazvati pozitivan osjećaj.

Estetski doživljaj ne proizlazi samo iz samog objekta nego i iz okruženja u kojem ga doživljavamo.

“Nošeno jednom”: Vinted, algoritamska vrijednost i inflacija odjeće u doba fast fashion ekonomije

Atmosfera prostora važan je dio ukupnog dojma jer naša osjetila djeluju zajedno. Okus hrane, primjerice, neraskidivo je povezan s mirisom, teksturom i ambijentom. Intenzivan miris svježe kave teško bi se skladno spojio s nježnim aromama sushija, baš kao što vrhunsko vino neće pružiti isti doživljaj ako ga pijemo iz papirnate čaše. Ljepota zato nije sadržana samo u pojedinom osjetu, nego u načinu na koji se različiti elementi međusobno nadopunjuju.

Na kraju, važnu ulogu ima i osobnost.

Photo by Brooke Balentine on Unsplash

Ljudi koji su otvoreni prema novim iskustvima češće uživaju u umjetnosti, više istražuju različite oblike kreativnog izražavanja i spremniji su prepustiti se estetskim doživljajima. Sve veći broj istraživanja pokazuje da takva iskustva nisu važna samo zbog užitka. Promatranje izlaska ili zalaska sunca, boravak u prirodi ili susret s umjetnošću mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i simptoma depresije te pridonijeti boljem pamćenju, većoj kreativnosti i kvalitetnijem snu. Estetika tako nije tek pitanje ukusa, nego važan dio ljudskog psihološkog iskustva i svakodnevne dobrobiti.

Literatura

• Berlyne, D. E. (1971). Aesthetics and Psychobiology. New York: Appleton-Century-Crofts.
• Chatterjee, A. (2014). The Aesthetic Brain: How We Evolved to Desire Beauty and Enjoy Art. New York: Oxford University Press.
• Cupchik, G. C. (2002). The evolution of psychical distance as an aesthetic concept. Culture & Psychology, 8(2), 155–187.
• Leder, H., Belke, B., Oeberst, A., & Augustin, D. (2004). A model of aesthetic appreciation and aesthetic judgments. British Journal of Psychology, 95(4), 489–508.
• Silvia, P. J. (2005). Emotional responses to art: From collation and arousal to cognition and emotion. Review of General Psychology, 9(4), 342–357.
• Tinio, P. P. L., & Smith, J. K. (Eds.). (2014). The Cambridge Handbook of the Psychology of Aesthetics and the Arts. Cambridge: Cambridge University Press.