Ako je nekada estetika bila prvenstveno povezana s umjetnošću, danas je postala sastavni dio gotovo svakog aspekta svakodnevnog života. Ne procjenjujemo više samo slike, glazbu ili arhitekturu, nego i šalicu iz koje pijemo kavu, pakiranje proizvoda, interijer doma, radni stol, odjeću, tanjur hrane, kozmetiku pa čak i digitalni identitet koji stvaramo na društvenim mrežama. Ljepota je od estetske kategorije postala društvena vrijednost, tržišna prednost i gotovo neizostavno očekivanje.
Njemački filozof Wolfgang Welsch taj je fenomen opisao kao estetizaciju svakodnevice.
Photo by Brooke Balentine on Unsplash
Prema njegovu tumačenju, estetika više nije ograničena na umjetnost nego oblikuje način na koji dizajniramo proizvode, gradimo gradove, uređujemo domove, predstavljamo sebe i donosimo potrošačke odluke. Estetska vrijednost često postaje jednako važna kao funkcionalnost, a ponekad je čak i nadilazi.
Takav razvoj ima brojne prednosti. Ugodno oblikovan prostor može poboljšati raspoloženje, kvalitetan dizajn olakšava korištenje proizvoda, a lijepo okruženje može pridonijeti osjećaju zadovoljstva i psihološke dobrobiti. Brojna istraživanja pokazuju da ljudi pozitivnije reagiraju na predmete koji su estetski privlačni, čak i kada njihove funkcionalne karakteristike nisu bitno drugačije od manje atraktivnih proizvoda. Taj je fenomen u dizajnu poznat kao načelo "attractive things work better", koje je opisao kognitivni znanstvenik Donald Norman.
Međutim, pitanje koje se sve češće postavlja glasi: može li ljepote biti previše?
Kada estetika postane obvezna, postoji opasnost da izgubi svoju posebnost. Ako svaki predmet mora biti dizajnerski, svaki interijer savršeno usklađen, svaki obrok dovoljno atraktivan za fotografiranje, a svaki trenutak života vizualno privlačan, tada ljepota prestaje biti iznimka i postaje norma. Ono što je nekada izazivalo divljenje postupno postaje očekivano, a očekivano s vremenom prestaje iznenađivati.
Psihologija estetike # Zašto nešto doživljavamo lijepim? Lijepe stvari ne privlače nas zbog svoje praktične vrijednosti, nego zbog osjećaja koji u nama bude.
Photo by Jonas Degener on Unsplash
EMANUELA LEKIĆ & "MARVELOUS PROBLEMS" @ GALERIJA KRANJČAR # Scena koja diše nelagodu: paper theatre kao prostor kontrolirane iluzije i nevidljivog raspada
Psihologija objašnjava taj proces fenomenom hedonističke adaptacije.
Ljudi se vrlo brzo navikavaju na ugodne podražaje pa ono što je jučer izazivalo oduševljenje danas postaje svakodnevica. Potreba za novim estetskim iskustvima zato stalno raste. Novi komadi odjeće, novi dekorativni predmeti ili novo uređeni interijeri kratkotrajno povećavaju zadovoljstvo, ali osjećaj novosti ubrzo nestaje i javlja se želja za sljedećom promjenom.
Zato je suvremena estetika neraskidivo je povezana s potrošnjom.
Francuski sociolog Gilles Lipovetsky smatra da je današnje društvo ušlo u razdoblje u kojem se proizvodi ne kupuju samo zbog njihove funkcije nego i zbog emocionalnog i estetskog doživljaja koji pružaju. Dizajn je postao jedan od glavnih pokretača tržišta, a vizualna privlačnost često određuje vrijednost proizvoda više nego njegova dugotrajnost.
Photo by Brooke Balentine on Unsplash
To je posebno vidljivo u modi. Nekada su se kolekcije izmjenjivale nekoliko puta godišnje, dok danas novi trendovi nastaju gotovo svakodnevno.
Društvene mreže dodatno ubrzavaju taj ciklus jer se odjeća sve češće kupuje kako bi zadovoljila potrebu za novom vizualnom pričom, a ne zbog stvarne potrebe. Posljedica nije samo pretrpan ormar nego i svojevrsni estetski zamor – osjećaj da, unatoč obilju izbora, sve izgleda slično i brzo zastarijeva.
Sličan obrazac prisutan je i u uređenju doma. Interijeri se sve češće oblikuju prema aktualnim trendovima umjesto prema dugoročnoj funkcionalnosti ili osobnim navikama. Namještaj, dekoracije i svakodnevni predmeti često imaju vrlo kratak estetski životni vijek jer ih ubrzo zamjenjuju novi stilovi. Ljepota tako postaje potrošna kategorija.
Kriza luksuza i kraj aure # može li luksuzna moda preživjeti vlastitu demokratizaciju?
Postavlja se i pitanje gdje završava estetika, a počinje kič.
U teoriji umjetnosti kič se najčešće ne definira kao višak ukrasa sam po sebi, nego kao površna estetizacija koja daje prednost trenutnom dojmu ispred značenja, autentičnosti ili kvalitete. Filozof Hermann Broch smatrao je da kič prije svega nastaje kada ljepota postane sama sebi svrhom i kada joj je jedini cilj proizvesti trenutačan emocionalni učinak. Drugim riječima, nije problem u tome što je nešto lijepo, nego kada ljepota postane jedino mjerilo vrijednosti.
To ne znači da bismo se trebali odreći estetike.
Naprotiv, brojna istraživanja potvrđuju da estetski ugodno okruženje može smanjiti stres, poboljšati raspoloženje i povećati osjećaj kvalitete života. No, možda upravo zato estetika najbolje djeluje kada nije prisutna pod svaku cijenu. Ljepotu je lakše cijeniti kada postoji prostor za jednostavnost, funkcionalnost i spontanost. Kao i mnogi drugi aspekti života, i estetski doživljaj svoju najveću vrijednost ostvaruje u ravnoteži.
Možda najveći izazov današnjeg društva nije pronaći više lijepih stvari, nego ponovno naučiti razlikovati ono što je uistinu estetski vrijedno od onoga što je samo vizualno privlačno.
Photo by Lightman Qian on Unsplash
“Nošeno jednom”: Vinted, algoritamska vrijednost i inflacija odjeće u doba fast fashion ekonomije
Literatura
Ovaj tekst temelji se na radovima iz psihologije estetike, filozofije i sociologije potrošnje:
Berlyne, D. E. (1971). Aesthetics and psychobiology. Appleton-Century-Crofts.
Broch, H. (1970). Notes on the problem of kitsch. U G. Dorfles (Ur.), Kitsch: The world of bad taste (str. 49–76). Universe Books. (Izvorni esej napisan je 1950., no najčešće se citira prema engleskom izdanju iz 1970.)
Chatterjee, A. (2014). The aesthetic brain: How we evolved to desire beauty and enjoy art. Oxford University Press.
Han, B.-C. (2017). The scent of time: A philosophical essay on the art of lingering. Polity Press.
Lipovetsky, G., & Serroy, J. (2013). L'esthétisation du monde: Vivre à l'âge du capitalisme artiste. Gallimard.
Norman, D. A. (2004). Emotional design: Why we love (or hate) everyday things. Basic Books.
Tinio, P. P. L., & Smith, J. K. (Ur.). (2014). The Cambridge handbook of the psychology of aesthetics and the arts. Cambridge University Press.
Welsch, W. (1997). Undoing aesthetics. Sage Publications.
Dio o estetizaciji svakodnevice primarno se oslanja na Wolfganga Welscha, dio o kapitalizmu i estetici potrošnje na Gillesa Lipovetskog, rasprava o kiču na Hermanna Brocha, dok je psihološko objašnjenje hedonističke adaptacije široko prihvaćen koncept u psihologiji blagostanja i potrošačkog ponašanja.
