Volite li plesati? Pratiti vlastiti ritam i posvetiti se vlastitom tijelu? Ples 5 Ritmova posvećen je upravo tome - otkrivanju vlastitog ritma. Popričali smo sa Silvijom Tomčik, dugogodišnjom učiteljicom ove prakse (osnovala ju je Gabrielle Roth, 1941. – 2012.), koja se svakodnevno susreće s ljudima koji su ovom tehnikom unaprijedili i pokrenuli svoj život: - kad nema koreografije, priča Silvija, neki ljudi naprosto ne znaju što bi sa sobom. Kad im kažem, pleši kako se osjećaš, kreće introspekcija, fokusiranje na ono što je u nama, na naš duh i tijelo, na sadašnji trenutak, na otkrivanje mira… Ovdje nema koreografije kako je obično na drugim plesnim programima, svatko je koreograf za sebe. Tijekom radionica pratimo ritam vala. Gabrielle Roth je rekla - energija se kreće u valovima, valovi se kreću u obrascima, obrasci se kreću u ritmovima. Ljudsko biće je sve to - energija, valovi, obrasci, ritmovi. Mi jesmo ples - i to je glavna misao koju njegujemo kroz radionice Plesa 5 Ritmova - .
- Neki kažu, umoran sam. OK, onda se kreći polagano. Poštuj svoju energiju. Ipak, mi vlastitu energiju moramo pokretati kako bi se ona obnavljala. Neki plešu brzo, neki sporo, neki se valjaju po podu. Neki stalno mijenjaju ritam. Bitno je slušati sebe, poštivati tijelo i vlastitu energiju. Dolaze i do nekih spoznaja o obrascima koje ponavljaju u životu. Na primjer, neke iscrpljuje ples u paru, pa shvate da se u životu previše brinu o drugim ljudima i o onome što će oni reći… Na koncu otkriju kako plesati u paru, a da i dalje zadrže svoj ritam i da ih to može ispuniti. No, nije to držanje kao u klasičnim plesovima - već komunikacija kroz pokret. Također, inzistiram na otvorenim očima, na taj način su više svjesni pokreta isigurniji dok plešu u dvorani punoj ljudi koji se kreću. Neke polaznike emocije toliko ponesu da krenu plakati ili se smijati - .
Silvija Tomčik, voditeljica Plesa 5 Ritmova po praksi Gabrielle Roth (Foto: Irena Hindy)
- Da li imaš disciplinu biti slobodnog duha? pitala je Gabrielle. To znači da kad dođeš na radionicu moraš naći u sebi tu disciplinu da slušaš sebe, a ne da ti svako malo nešto odvlači pažnju. Zato se za ovu metodu zna reći da je meditacija u pokretu. Moje tumačenje meditacije je da te vraća u sadašnji trenutak. Neki plešu bosi, neki u čarapama, neki u plesnim cipelama. Ovisno o tome u čemu se bolje osjećaju. Nema onih koji dođu samo gledati, uvijek kažem - moraš probati ako želiš doći gledati. Također, ljudi se na plesu fokusiraju na sebe, tako da ne obraćaju pažnju na druge, no opet ponekad se desi da se svi slično kreću, kao da se stvori jedna slična energija i ljudi plešu na isti način. No, svaka je radionica drugačija jer ima i žena i muškaraca, svih dobi... Nikad ne znam tko će točno doći. Glazbu pripremim prije radionice, no prilagođavam je kako se ljudi kreću. Promatram ih i pratim. Rijetko imaju glazbene želje, jer i ako je ritam brz, onaj tko je umoran, mora poštivati svoju energiju i kretat se sporije. Zato sam ja tu da ih vodim i da im pomažem da izgrade povjerenje u vlastito tijelo - .
- Na početku radionice im je potrebno više vodstva jer još uvijek svi razmišljaju o svakodnevnim problemima, treba im neko vrijeme da se opuste i da kažu OK, sad sam tu, za sebe, radi sebe. Svaki put imamo neku temu i na osnovu toga, ja biram glazbu - ima tu svega, rock, trance, pop, klasika, jazz... Ali mijenjam je ovisno o grupi, pratim što se događa i kako se ljudi kreću i na taj način glazbu prilagođavam njihovim pokretima. Ako radimo temu prizemljenje, birat ću takvu glazbu, iako mijenjam prema raspoloženju grupe. Radionice traju dva sata, a sam ples oko sat i pol - .
- Neki ljudi dolaze jer im je to dobra fizička praksa, dobro se oznoje i odu kući. Neki dolaze jer su usamljeni i žele biti s nekim. Neki dolaze jer im je dosta ljudi i žele se posvetiti samo sebi. Neki pak dolaze jer ih nešto boli, tijelo im je dalo upozorenje da nešto nije u redu i da se moraju početi kretati. Slušaj svoje tijelo, ono nikad ne laže. To je čar - radiš kako ti se radi, no prvo moraš otkrit koji su tvoji pokreti. Svatko ide svojim tempom, nitko te na ništa ne tjera, netko kaže ne mogu s partnerom, ja kažem - ne moraš. Cilj svega je da kroz pokret doživimo sadašnjost, da se vratimo sebi - .
Prvi od 5 Ritmova je TEČNI RITAM. To je ritam početka ili ritam Zemlje, mjesto na kojem udišemo svoj prvi dah života i gdje pronalazimo povezanost i odnos. Tečni je ritam koji povezuje sve ostale ritmove. To je most koji nas povezuje sa svime. Ulaskom u ovaj ritam počinjemo se osjećati u svom tijelu kao "doma".
“Tečni ritam je više od ritma; to je specifično polje energije u kojem je ženski aspekt duše otkriven u svoj svojoj zadivljujućoj ljepoti, žestokoj moći i životinjskom magnetizmu. Duboko u svima nama je majka koja čezne da njeguje i hrani, ljubavnica nestrpljiva da koketira i madona mirna u svojoj mudrosti. I sve one iskaču u ples kad ritam krene.” Gabrielle Roth
STAKATO je ritam povezan s našom muškom energijom. To je ritam srca. To je mjesto u našem razvoju na kojem počinjemo definirati sebe i postavljati granice. Stakato sadrži aspekt akcije, afirmacije. Tu pronalazimo oca, ratnika i sveti duh. Tu istražujemo misterij i tragamo za istinom.
“Stakato je ples s našim vlastitim kostima, stvaranje raznih uglova i bridova kao geometrija u pokretu. Crte probijaju kroz krugove, artikuliraju našu odvojenost, stvaraju zidove ili ih ruše. Stakato ruši utvrdu laži i ukrućenih povreda koje okružuju našu istinsku misteriju.” Gabrielle Roth
KAOS je vjenčanje ženskog i muškog. To je mjesto na kojem se sve oprečnosti rastapaju i suprotnosti ujedinjuju. Kaos je kraljevstvo vizionara, mistika i umjetnika. Dok nas tečni ritam prizemljuje a stakato oslobađa našu vatru, kaos nas obara s ruba u vode svog nepreglednog oceana. Kaos je ritam uma. Ne uma koji brblja, već uma svjesnosti.
“U kaosu učimo kako zaroniti ispod površinskog, logičkog uma; kako pristupiti intuitivnom umu; kako doći u dodir sa svojim hirevima, impulsima, spontanom poetičnom inteligencijom te ih osjetiti kako se kreću kroz tijelo i srce.” Gabrielle Roth (Sweat Your Prayers).
Što ostaje nakon pražnjenja? Svjesnost o prostoru kreiranom iznutra. Osjećaj lakoće i jednostavnosti, mogućnost da uživamo u magiji malih detalja u životu. Pronalazim slobodu i oslobođenje. Ono što preostaje nakon pražnjenja u kaosu je četvrti ritam, LIRSKI RITAM. Lirski je ritam zraka, u suprotnosti s tečnim, koji nas povezuje sa zemljom, stakato s vatrom i kaos s vodom.
DUBOKA TIŠINA je mjesto gdje počinjemo sagledavati putovanje koje smo prošli. To je ritam u kojem sve završava, svaki val se vraća u izvor svega, Duboka tišina je mjesto mudraca, starca i pretka. Duboka tišina nije mjesto u kojem sve stane, već mjesto na kojem sve počinje. U dubokoj tišini pozivam svoju baku da pleše sa mnom. Duboka tišina je mjesto na kojem identificiram tupost, samodopadnost te je transformiram u umjetnost svjesnosti, ona koja istovremeno daje i prima.