Četiri desetljeća nakon što je Ksenija Vrbanić pokrenula vlastitu modnu priču, XD Xenia Design obilježio je 40 godina rada velikom proslavom u XD Dizajn Centru na Ksajpi kraj Čakovca. No obljetnica nije bila samo podsjećanje na četiri desetljeća postojanja brenda. Bila je to prilika da se uđe u sam svijet XD-a – u način rada, razmišljanja, oblikovanja i odnos prema odjeći koji se kroz desetljeća nije bitno promijenio.
Koncept proslave nazvan XD Dimenzija cijeli je Dizajn Centar pretvorio u prostor kroz koji se moglo upoznati različite faze nastanka XD-ovih kolekcija. Gosti nisu bili samo promatrači, već su kroz pojedine „dimenzije“ ulazili u segmente procesa koji inače ostaju skriveni iza gotovog odjevnog predmeta. Po dolasku smo dobili vlastiti indeks i raspored, a prolaskom kroz sadržaje skupljali pečate i postupno upoznavali svijet koji postoji iza modne kolekcije.
FOTO: Goran Čižmešija
Osnove su pokazale kako odjevni predmet nastaje i koliko je u njegovoj realizaciji važan zajednički rad dizajnera, krojačica i šivačica. U Teksturama naglasak je bio na materijalima, njihovoj strukturi i taktilnosti, dok je Vizija goste odvela u ured Ksenije Vrbanić, u prostor u kojem se moglo zaviriti u njezin kreativni svijet i filozofiju brenda.
Ipak, najviše je o četiri desetljeća XD-a govorio Arhiv.
Modna revija okupila je odabrane modele nastale tijekom četrdeset godina rada, pretvarajući arhiv u svojevrsni vremenski presjek autorskog rada Ksenije Vrbanić. No ono što je pritom bilo posebno zanimljivo jest činjenica da se, kada su se različita razdoblja našla jedno uz drugo, gotovo izgubila mogućnost preciznog određivanja kada je pojedini komad nastao.
@dubravkapz #xeniadesign #ksenijavrbanic #croatiandesigners #xddesign #croatianfashion ♬ Moonlit Reed - Vance Odom
Modeli iz različitih godina nisu djelovali kao ilustracije pojedinih modnih razdoblja, nego kao dijelovi istog oblikovnog jezika. Silueta, odnos prema tijelu, način na koji odjevni predmet prati ili mijenja pokret, eksperiment s materijalom i sklonost pomicanju granice između funkcionalnog i konceptualnog ponavljaju se kroz različite faze rada.
Kada se četrdeset godina rada predstavi unutar jedne revije, postaje teško odrediti gdje jedno razdoblje završava, a drugo počinje. Upravo zato arhiv nije funkcionirao samo kao retrospektiva, nego kao dokaz kontinuiteta. Ono što je u pojedinom trenutku moglo izgledati kao avangardni iskorak, promatrano iz današnje perspektive pokazuje se kao dio dugotrajnog i dosljednog autorskog promišljanja odjeće.
U oblikovanju odjeće Ksenije Vrbanić posebno je važna redukcija kolora i naglašavanje same forme.
Crna, njoj omiljena, postaje podloga na kojoj dolaze do izražaja konstrukcija, volumen i tekstura odjevnog predmeta, dok srebrni i metalizirani elementi uvode futuristički odmak. Intervencije u materijalu, asimetrije, nabori, slojevitost i neobične konstrukcije omogućuju joj da odjeću tretira gotovo poput skulpture – ne oblikujući je samo prema tijelu, nego istražujući prostor oko njega, njegovu geometriju i pokret. Odjevni predmet postaje samostalni oblik, gotovo skulpturalni objekt koji tijelo nosi, ali ga istodobno i preoblikuje.
Odnos prema teksturi doživjeli smo osobno. Gosti su imali priliku ući u zamračenu prostoriju, s povezom preko očiju, i rukama istraživati različite modne predmete, bez vizualnog dojma koji bi unaprijed određivao njihov doživljaj. Tako se mogla osjetiti raznolikost materijala, struktura i tekstura koje Ksenija Vrbanić koristi u oblikovanju.
Iskustvo je započelo već pri dolasku, kada je svatko odabrao vlastitu etiketu i komadić tekstila; brojni odabrani uzorci na kraju su spojeni u novu haljinu, nastalu upravo od materijala koje su izabrali gosti. Na taj je način i sam posjet postao dio procesa oblikovanja – od individualnog odabira materijala do njegova pretvaranja u novi odjevni predmet. Pa nije li to čista avangarda... gotovo performans u kojemu sudjelujemo svi mi.
Arhiv pokazuje da je riječ o autorskom potpisu koji se gradi i prepoznaje kroz vrijeme, jer revija je zapravo kreacije raznih godina spojila gotovo u jednu cjelinu. Različiti modeli počeli su međusobno rezonirati, a ono što je preostalo nakon nestanka vremenskih oznaka bio je – rukopis.
„Sjećam se da se prvo rodila mašta. Sve ostalo došlo je kasnije – znanje, iskustvo, proizvodnja, posao. Ali mašta je bila početak“, rekla je Ksenija Vrbanić, vraćajući se na početak priče koja se tijekom proteklih četrdeset godina razvila u mnogo više od modne marke.
Od prvih kolekcija 1986. godine XD gradi vlastiti jezik, prepoznatljiv po arhitektonskim siluetama, istraživanju materijala te propitivanju odnosa između mode, tijela i dizajna. Paralelno s autorskim razvojem nastajao je i sustav koji uključuje vlastitu proizvodnju, dizajnerski centar i međunarodnu distribuciju.
Kroz arhiv je postalo vidljivo nešto važnije – da se iza četiri desetljeća različitih kolekcija nalazi kontinuitet ideje. Kada se odjevni predmeti nastali u različitim trenucima promatraju zajedno, njihova pripadnost pojedinom vremenu postaje manje važna od činjenice da ih povezuje isti autorski način razmišljanja.
