HUB385 nedavno je udomio cool festival novih digitalnih tehnologija, Brave New World, na kojemu sam po prvi puta isprobala VR. Na radionici sam „ušla“ u more, na dno oceana zapravo i našla se na potopljenoj olupini broda. Svi su okolo spominjali nekog kita (ja ih ne vidim, već čujem da su u prostoriji) – okrenem se i najednom ugledam iz „daljine“ ribetinu veliku poput plivajuće zgrade, kako mi se polagano približava i bulji u mene! Najednom – bojim se, strah je itekako stvaran, iako zapravo ništa od toga nije stvarno. Kit se približio i gledao me onim svojim ogromnim okom (moram priznat, u jednom sam trenutku čak zažmirila!), da bi se onda polako okrenuo i krenuo se udaljavati…
Fascinirala me realnost doživljaja, ali i realnost mog straha. Zašto sam se bojala? Kad znam da je oko mene svijet zapravo - program! Kako sam dalje razmišljala, zaključila sam da poanta virtualne realnosti jest da je da ona djeluje stvarno, inače nema smisla. Ako ne izgleda kao da si tamo, i ako ne izazove emocije koje idu uz krajolik, priču, to nije to!
Osim oglavlja – btw, bio je to HTC Vivo, koji ima i zvučnike koji totalno izoliraju vanjske zvukove… ne, hvala. Za sada. Iako, stvar je genijalna, nove mogućnosti i doživljaji... kad izađeš iz tog svijeta, ovaj naš realan postaje tako poznat i predvidljiv. Pomalo dosadan. Mogu već sada shvatiti ekipu koja će se navući na VR...
Za komentar realnosti doživljaja onoga što nije stvarno (i straha kao posljedice) pitala sam psihoanalitičarku, dr. Tamaru Šoškić: - Iako si ti bila u situaciji koja ti ne prijeti i nije realna, osjetila si pravi strah. Kao što sama virtualna realnost kaže, to je premještanje u drugi svijet, koji doživljavamo kao da je stvaran, trodimenzionalan. To je slično, zapravo, kao s brojnim drugim strahovima u današnje vrijeme, od kojih je velika većina – nerealna i neosnovana dok je osjećaj straha itekako stvaran uz doživljaj da se situacija u kojoj se osoba nalazi teško može ili uopće ne može prevladati. Također, ljudi se boje i stvari koje im u svakodnevici ne predstavljaju realnu prijetnju te pod utjecajem vlastite agresije premjeste tu agresiju u stvar koje se boje. Dobar primjer je strah od paukova, morskog psa - .
Da, moj mozak je mislio da sam stvarno u opasnosti i servirao mi ove neželjene emocije, no sljedeći put bit ću spremna i hrabra!
Oglavlje, naravno, ide na glavu, a desno su dva kontrolera, svaki u jednoj ruci. Probali smo i crtati, u nekom 3D programu, kao da Paintu dodaš treću dimenziju, to je bilo fenomenalno! Crtaš po zraku i onda ulaziš u svoj crtež, sagledavaš ga sa svih strana...
Neki dan je HTC najavio zanimljivu vijest koja se tiče upravo tog VR oglavlja koje sam probala: - Kako bi u Francuskoj obilježio 500. obljetnicu smrti Leonarda da Vincija, Louvre priprema revolucionarnu retrospektivu Da Vincijeve umjetničke karijere, koja će za javnost biti otvorena od 24. listopada 2019. U sklopu te povijesne izložbe Louvre će u suradnji s programom HTC VIVE Arts u muzeju prvi put ponuditi iskustvo virtualne stvarnosti, u sklopu kojega će priča o Mona Lisi, Da Vincijevu najpoznatijemu remek-djelu, postati stvarnost zahvaljujući HTC VIVE uređaju.
Iskustvo virtualne stvarnosti Mona Lisa: s druge strane stakla posjetiteljima će pružiti priliku da s tom slikom uspostave interakciju u virtualnome prostoru. Gledatelji će imati rijetku priliku uroniti u najpoznatiju sliku na svijetu stupajući iza stakla kako bi tom intrigantnom portretu pristupili izbliza na potpuno nov način koji će zauvijek promijeniti njihov doživljaj te slike - objavio je HTC Vive.
