Piše: Dunja Sučić, inače autorica super cool torbi Marmelo. Ujedno cura koja je sudjelovala na jednoj od najboljih eko akcija na ovim prostorima.
Svjesna zapuštenosti okoliša i sveopćeg stanja po pitanju smeća i otpada, prijavila sam se za volontiranje/čišćenje plaže na Mljetu. Doslovce mikro korak. Mljet nije jedini otok na Jadranu na koji struje donose smeće s različitih područja, ali je jedan od najzagađenijih. Prvi je veći otok na udaru smeća.
Svako jugo donese novu turu smeća na otok, koje se jednim dijelom zadrži, a ostatak krene put drugih otoka i uvala. Tako da je taj ciklus čišćenja i cirkuliranja smeća konstantan.
Ekipa iz Nacionalnog parka Mljet, kontinuirano ulaže snage u čišćenje i organizaciju čišćenja uvala. Divan je trud i zalaganje Nike Matane, Damjana Aljinovića i ostatka njihovog tima s kojima je bilo jako ugodno surađivati.
Dojam koji je ostavio prvi susret s plažom koju smo čistili i sam proces čišćenja omogućio mi je dublje i drugačije shvaćanje postojećih koncepata međudjelovanja čovjeka i prirode.
Naišli smo na prizor plaže pretrpane smećem i nismo znali od kuda početi, a prve tri vreće napunila sam na tek pola metra puteljka kojeg sam krenula čistiti. Kolegica i ja smo dva dana otpetljavale petljanac grana i smeća na 3m² plaže.
Smeće u svakom zakutku. Plaža je prepuna stiropora od kašeta za ribu u raznim fazama raspadanja, čak na momente pomisliš da su to mali kamenčići u zemlji, ali nažalost nisu. Mikroplastiku nismo ni mogli pokupiti svu i onaj moment kad shvatiš, ona fakat nije mit, kao ni štapići za uši kojih ima posvuda. Cijeli proces čišćenja je popraćen oprezom da se ne napikneš na iglu jer i njih ima puno.
Uz svo veselje koje sam imala za sam proces jer sam dobila priliku nekako pridonijeti, osjećaj tuge nije me zaobišao i naravno konstantno pitanje što još mogu napraviti i kako doprinijeti cijelom procesu, a to se još uvijek pitam.
Imala sam super ekipu, kojoj je teško bilo usvojiti princip “pomalo“. Svakako super prilika za timski rad. Kako Nika, naša renđerica kaže: napravili ste lavovski posao! Sve u svemu jako dobro iskustvo, imali smo priliku napraviti nešto za prirodu – Zemlju, zajednicu, uživati u divotama otoka, upoznati divne ljude, vratiti se kući ispunjeni i ono što je bitno: barem malo doživljaja prenijeti na okolinu i proširiti glas o volontiranju, stanju naših otoka po pitanju problema onečišćenja.
Svakome bih preporučila vontiranje u parkovima prirode jer riječ je o drugoj perspektivi i zaista vrijednom iskustvu.
Kroz razne medije i društve mreže do nas dolaze informacije o zagađenosti i smeću koje se nalazi na raznoraznim neprikladnim mjestima. Ne mogu reći da smatram da ljudi nisu uopće svjesni što se događa, ali često ignoriraju činjenicu da sve to zapravo utječe na nas i prirodu.
Dunja Sučić
Mislim da je potrebno puno više edukacije i informiranja šire javnosti možda na zabavnije načine kojima bi se istaknuo doprinos u rješavanju problema umjesto samo ukazivanja na problem.
Promisli i ti što možeš napraviti, na koji način možeš pridonijeti zaštiti okoliša i dobrobiti zajednice?! Možda samo da se krene od svog djelovanja i odnosa prema otpadu i smeću. Informirati se o zero wast pokretu, početi koketirati s njim i to čini doprinos.
Nas desetero provelo je tjedan na Mljetu. Počistili smo uvalu Gonotursku od 3920.18 kg smeća. Sve ukupno 349 vreća.
