Otvorenje je najavljeno za danas, no jučer su na razgledavanju bili novinari: prostorom me prošetala Dženisa Pecotić, kostimografkinja i autorica kazališnog djela uređenja Kavkaza koji je, na opće oduševljenje Zagrepčana i onih koji se tako osjećaju, otvorio svoja preuređena vrata. Kultura je dobila izvrsno pojačanje u centru.
Moj zadatak je zapravo angažman na kazališnom segmentu koji će na moju veliku sreću biti jako zastupljen. Te ću punktove kao prvo povezati s HNK, a onda i drugim kazalištima u gradu - kreće u priču i obilazak Dženisa.
Kad uđete u Kavkaz što prvo vidite? To su konobari – njima sam napravila službenu konobarsku odoru, jer oni imaju veliku dužnost, oni su prvo što vidiš kad uđeš u prostor, oni također pričaju priču – pokazuje mi Dženisa - Htjela sam napraviti jednu stiliziranu u odoru koja ima asocijaciju na kazalište – gornji element asocira na zavjesu, donji na scenu.
Da, ovdje konobarica svira klavir - prekrasna, lagana glazba širi se preuređenim prostorom Kavkaza.
Staru slavu, kao i kulturni status koji zaslužuje, kavani je odlučio vratiti vlasnik Tomislav Rajić u suradnji s projektanticom, arhitekticom Mirtom Mujačić Đaković. - Stvaranje novo-stare Kazališne kavane bio je izazov ponajprije zbog zatečenog stanja. Mnogi prolazi bili su zazidani, podrum i stepenice van upotrebe i slično. Stoga smo odlučili krenuti u smjeru vraćanja nekih arhitektonskih detalja iz prošlosti, otvaranja i naglašavanja svih triju etaža uz korištenje prirodnih materijala, a s ciljem naglašavanja elegancije i svevemenske dimenzije cijelog prostora. Željeli smo vratiti kulturu u grad, ponovno povezati kavanu s kazalištem i dati joj značaj koji zaslužuje. Također, nadamo se potaknuti još ovakvih projekata diljem grada – ističe Mirta Mujačić Đaković, koja je ovaj projekt odradila u suradnji s kolegicom Nikom Fatović.
Podrum je preuređen - nastavlja Dženisa - sada imamo divan Kazališni put, koji je namijenjen okupljanjima, predstavljanjima... u tom ćemo prostoru slagati naše kostimografske i scenografske vizije, namijenjene novim premijerama, nekim prošlim vremenima, posvetit ćemo se i nekim drugim velikanima koji su boravili ovdje. Ovaj je dio opremljen poput kluba, zamišljen kao prostor za male kazališne priče, najave premijera, male forme pjevačkog tipa, pressice...
Za otvaranje smo na Kazališnom putu napravili nešto posebno - 2006. sam radila kostime za balet Maestro, na glazbu Borisa Papandopula, koreografkinja je bila Ljiljana Gvozdenović, a libreto je s njom pisao naš, nažalost prerano preminuo, Nedeljko Fabrio. Od 9 muza uzeli smo 3 koje se tiču kazališta – jer što je bitnije za teatar od njegovih muza? Jedna je zaštitnica plesa, druga je zaštitnica pjesništva, treća je zaštitnica glazbe – Terpsihora, Erato i Euterpa. One će sada neko vrijeme ovdje živjeti, a onda nam dolazi Advent kad ćemo moja suradnica Tihana i ja ćemo napraviti svoju verziju – Orašara i tome se grozno veselimo!
I nakon toga kreće novi život u ovom prostoru, ovo su moje lutke koje sam radila za jednu izložbu, no one također mogu zaživjeti i u teatru i kao dio kostimografije i scenografije. Jako mi se sviđa što je naša arhitektica inzistirala na prirodnim materijalima, pa sam se i ja na to nadovezala prirodnom motivima, tim takozvanim mojim herbarijem. Na to će još doći citati Oscara Wildea o kulinarstvu.
Imamo i citate: u podrum će doći još puno raznih plakata iz arhive, jer kao što vidiš na zidovima, naš grafički dizajner Luka je intenzivno radio s teatrološkim zavodom koji pripada HAZU i oni su nam za tu svrhu posudili svoju građu. Vidjet ćeš i jako puno citata koje smo stavili na staklo, na ulaze, izvana će se vidjeti.
Uz to imamo nešto jako vrijedno - dva originalna kolaža Božidara Rašice koji je radio scenu i kostim Borisa Godunova. Evo, to smo dobili, s tim sam jako ponosna, ovdje sasvim prirodno pripada. Imam još nekoliko mjesta. U glavnom sam prostoru htjela nešto šekspirijanski, stavite brigu na veselje, a može biti i držićevski, može biti renesansno, barokno... pa sam uzela commediu dell'arte, nekoliko njezinih karakterističnih maski.
Na ulazu u galeriju za pušače - odvojenu staklenom stijenom, stoje dvije ljepotice - evo Dženise u ogledalu.
Knjige na galeriji su posvećene teatru i Zagrebu. Ovdje su i citati Krleže, Matoša i Tina Ujevića, oni su najjači reprezenti ove kavane.
Tu su Krleža, Mrgarita Froman koja je osnovala balet HNK, Zrinski koji je jedini nije prisustvovao druženju u kavani, ali je izuzetno važna osoba za naš hrvatski teatar, pogotovo za HNK i društvo koje se nadam se jednom će se okupljati ispred... kako se nekada okupljalo. Kavana je osnovana 1906. godine, HNK je nešto stariji. Ako možemo reći da se negdje okupljala naša intelektualna krema, onda je to ova kavana.
Na sanitarnim prostorima imamo Romea i Juliju, pa sam u kazalištu posudila jednu masku iz predstave Capuleti i Montecchi. Tako da ništa nije na prvu ni slučajno.
BTW... ovo je interijer WC-a.
Dio podrumskog prostora
