Trebamo li piti dvije litre vode na dan? Ulje nije za masnu kožu lica? B vitamin deblja i pojačava apetit? Ovi i još mnogi mitovi o zdravlju postoje u našim svakodnevnim raspravama, stoga donosimo definiciju, što i kako - dileme više nema. Magistra Elena Orozović iz Farmacie (Samobor, Gajeva 35) ističe: - postoji mnogo mudrosti vezanih uz zdravlje i ljepotu koje su se s godinama proširile, prenosile s koljena na koljeno i danas ih se smatra apsolutnom i opće prihvaćenom istinom. Pokušat ćemo na jednom mjestu skupiti upravo takve mitove i objasniti činjenice koje su rezultirale takvim zaključcima - . Tema dolazi u dva djela, danas i sljedeći utorak.
Farmacia - koja mi je najbliža?
Mit 1. – Potrebno je piti dvije litre vode na dan
Ovaj je mit započet još sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kad su napravljena brojna istraživanja u području nutricionizma i izdane publikacije o povećanoj potrebi unosa vode. Početkom dvadeset i prvog stoljeća revidirane su uvriježene preporuke o ispijanju najmanje osam čaša vode dnevno kao idealnu mjeru za očuvanje zdravlja, pa i ljepote. Dok se ispijanje većih količina vode preporučuje stanovnicima toplijih predjela Zemlje te sportašima i ljudima koji boluju od određenih bolesti, zdravim osobama se preporučuje umjerenost. Potreba za vodom odnosno unosom tekućine varira od pojedinca do pojedinca. Ona ovisi o općem stanju organizma, tjelesnoj aktivnosti, dobi, spolu, načinu prehrane, mjestu života, godišnjem dobu i mnogo drugih faktora. Ne postoji formula kojom bi za svakoga mogli izračunati idealnu količinu vode, ali postoje određene smjernice koje će vam pomoći odrediti optimalan unos vode.
Voda izlazi iz tijela disanjem, znojenjem, mokrenjem i stolicom. Dnevno mokrenjem iz tijela izlazi oko 1.5 litre vode. Dodatna se litra gubi znojenjem i disanjem što nas dovodi ukupno do 2.5 litre potrošene vode. To se podudara s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije o unosu 40 mililitara vode po kilogramu tjelesne težine. Početne reakcije tijela na dehidraciju su žeđ, smanjeno mokrenje te tamna boja urina. Dnevni unos tekućine treba biti veći od količine koju izlučimo urinom i boja urina pokazuje kolika mu je koncentracija. Provjerite boju svoje mokraće - treba biti svijetla, gotovo čista i slabijeg mirisa. Tamnožuta boja mokraće znači da trebate više tekućine.
Znakovi i simptomi dehidracije na koje trebamo pripaziti su: glavobolja, suha koža, suha usta i jezik s gustom slinom, umor ili slabost, grčevi u rukama i nogama, smanjeno znojenje, povećana tjelesna temperatura, ubrzani otkucaji srca, nedostatak koncentracije, mučnina, povraćanje.
Tijekom dana čovjek prosječno u organizam hranom i pićem unese oko 2.5 litre tekućine. Preporuka je dnevni unos od 1.5 do 2.5 litre. Preporučen dnevni unos tekućine može se postići unosom izvorske, mineralne, stolne vode, biljnih čajeva, juha, izotoničnih napitaka, prirodnih voćnih sokova te niskokaloričnih negaziranih bezalkoholnih pića. Ne treba zanemariti činjenicu da dnevnom unosu vode pridonose i namirnice s visokim udjelom vode, poput voća i povrća.
Provjerite uzimate li dovoljno tekućine kod povećane tjelesne aktivnosti (ovisno o intenzitetu i trajanju), kad jedete hranu s mnogo vlakana, za vrijeme vrućih dana, kod velikih nadmorskih visina, na mjestima s malom količinom vlage i kad ste bolesni, osobito ako imate temperaturu, dijareju ili ako povraćate.
Ako se bavite sportom, pijte vodu ili pića koja sadrže dodatne elektrolite prije početka napornih aktivnosti ili vježbe, nastavite piti u redovitim razmacima tijekom aktivnosti te nakon što završite s aktivnostima. Vodu treba piti u malim količinama tijekom cijelog dana.
Također, količina vode koja se unosi tijekom trudnoće i dojenja mora biti pojačana. Trudnicama se savjetuje unos 2.3 litre tekućine dnevno, a dojiljama čak 3.1 litre. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci i nadoknađivati tekućinu i elektrolite kod visokih temperatura, povraćanja i dijareja u obliku oralnih rehidracijskih otopina.
Ipak s unosom vode se može i pretjerati, mada je ta pojava rijetka. Prekomjeran unos tekućine dovodi do povećanja volumena stanica u tijelu, što rezultira grčevima, mučninom, povraćanjem, gubitkom svijesti, padom u komu, a u najtežim je slučajevima moguća i smrt. U pozadini predoziranja ili intoksikacije vodom krije se hiponatrijemija, odnosno sniženje natrija ili soli u krvi. Simptomi koji se javljaju kod niskih razina natrija u krvi su glavobolja, umor, mučnina, učestalo uriniranje i mentalna dezorijentacija. Preporuka od 2 do 2.5 litre dnevno odnosi se na cjelokupan unos tekućine, od kojeg većinu unesemo kroz dan hranom i pićem i nema potrebe za prekomjernim unošenjem još dodatno 2 litre vode dnevno.
Mit 2. – B vitamin deblja i pojačava apetit
Vitamini B skupine sudjeluju u brojnim važnim zadaćama u ljudskom organizmu. Neophodni su za proces stvaranja energije, metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina, prijenos živčanih impulsa, stvaranje krvnih stanica, pravilan rad jetre i probavnog sustava te zdravlje kože i kose. U skupinu B kompleksa ubrajamo vitamin B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin), B5 (pantotenska kiselina), B6 (piridoksin), B7 (biotin ili vitamin H), B9(folnu kiselinu) te vitamin B12 (cijanokobalamin). Ipak, uzimanje pojedinačnih vitamina iz B skupine kroz duži vremenski period može rezultirati neravnotežom svih vitamina B skupine u organizmu. Zato se većini pacijenata preporučuje uzimanje kompleksa B vitamina. Na taj način se zadržava preporučeni dnevni unos za pojedine vitamine iz te skupine te im se omogućuje optimalno djelovanje na organizam, s obzirom da se njihove funkcije međusobno nadopunjuju.
Najbolji prirodni izvori vitamina B kompleksa su pekarski kvasac, jetra, cjelovite žitarice, riža, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, meso, riba, voće, lisnato zeleno povrće. Raznolika i uravnotežena prehrana može zadovoljiti potrebe za B vitaminima u zdravih osoba, no neke bolesti i stanja povezuju se s deficitom. Tako su osobe koje konzumiraju velike količine alkohola, žene koje uzimaju oralne kontraceptive, osobe koje boluju od upalnih bolesti crijeva, starije osobe, sportaši te djeca na terapiji antibioticima skloni razviti deficite vitamina B kompleksa i svakako trebaju posebno pripaziti na adekvatan unos. Dodatno, izloženost stresu, dugotrajne infekcije, nedostatak sna te kronični umor stanja su koja zahtijevaju dodatan unos. Primjerice, atrofični gastritis uzrokovan bakterijom Helicobacter pylori dovodi do smanjenja apsorpcije vitamina B12. Neracionalna uporaba lijekova iz skupine inhibitora protonske pumpe (pantoprazol) također dovodi do manjka ovog vitamina jer za pravilnu apsorpciju B12 potreban je kiseli medij želuca.
Vitamini B kompleksa topivi su u vodi, što znači da ih naše tijelo ne može skladištiti i potrebno ih je svakodnevno unositi hranom, odnosno dodacima prehrani. U skladu s time, B vitamini u pravilu nisu toksični, čak i ako se uzimaju u većim količinama od dnevno preporučenih.
Bojazan kako vitamini B skupine debljaju proizlazi iz činjenice da se najčešće preporučuju kod gubitka apetita i potrebe za povećanjem tjelesne težine. U većini slučajeva, uzimanje B vitamina neće dovesti do debljanja! Međutim, ljudi s kliničkim deficitom vitamina B mogli bi primijetiti blagi porast tjelesne težine i apetita do normalne razine. To je rezultat normaliziranja razine B vitamina!
Ne postoji ni jedan ozbiljan dokaz koji povezuje uzimanje vitamina B s povećanjem apetita izvan normalne razine. Štoviše, želite li izgubiti ili održavati svoju trenutnu težinu, uzimanje B vitamina pomoći će vam u vašim naporima. Vitamini B skupine sudjelujući u regulaciji šećera u krvi povećavaju energiju i olakšavaju odupiranje nezdravim grickalicama za kojima često posežemo između obroka.
Mit 3. – Ulje za njegu lica nije za masnu kožu
Većinu ljudi s masnom kožom užasava i sama pomisao da na masnu kožu stave ulje. Zabluda je da se masnu kožu ne smije tretirati uljima jer je ona često izložena agresivnim proizvodima koji je isušuju i baš zbog toga se preporučuje koristiti prirodna ulja.
Isušivanje masne kože neodgovarajućom njegom stvara upravo efekt kojeg želimo izbjeći - signal žlijezdama lojnicama da luče još više sebuma. Ulja su donedavno imala reputaciju nečeg masnog, komedogenog (zatvara pore) i pogodnog za jako suhu kožu. Danas postoje ulja koja su idealan izbor upravo za njegu masne kože jer reguliraju lučenje sebuma ili masnoće, nisu komedogena, brzo se upijaju i smiruju kožu. Bitan je samo pravilan odabir i/ili postotak u mješavini.
Koje ulje za određeni tip kože?
- Kod problematične i masne kože najčešće se preporučuju hladno prešana bazna ulja lješnjaka, sjemenki grožđa, suncokreta i argana te jojoba vosak.
- U terapiji akni i upalnih stanja upotrebljavaju se eterična ulja čajevca, lavande, pačulija, geranija, stolisnika, mnoga druga.
Postupak njege kože prirodnim biljnim uljima uključuje temeljito pranje lice proizvodom koji ne sadrži agresivne čistače, nakon čega je potrebno ručnikom posušiti kožu, ali neka ostane malo vlažna. Potom se na dlan nakapa ulje i pažljivo umasira u kožu te se nakon 5 – 10 minuta ukloni se višak masnoće. Ne trebate se bojati, prirodna će ulja vašoj koži podariti elastičnost, riješiti vas viška sebuma i ukloniti s nje pigmentacijske mrlje ili ožiljke od akni, što je vrlo čest problem kod masne i mješovite kože, a ona su ujedno i najprirodniji način da svoju kožu održite mladolikom, hidratiziranom, čistom i zdravom.
Odlična kombinacija za njegu masne kože se sastoji od ulja sjemenki grožđa i lješnjaka uz dodatak voska jojobe.
Mit 4. - Crveno vino će obojiti zube
Poznato je kako crveno vino ostavlja mrlje na zubima, ali novijim istraživanjima otkriveno je da čaša crvenog vina dnevno, osim što štiti srce, uništava i bakterije koje uzrokuju karijes. No, izbjegavate ga piti, plašeći se da će vam crveno vino obojiti zube? Ne brinite previše, održavate li redovitu i pravilnu higijenu usne šupljine, vino ne može dugotrajnije ili nepovratno obojiti zube: nakon samo jednog pranja, boja zubi bit će vraćena u prvobitno stanje. Ukoliko vam je neugodno da vam zubi i kratko vrijeme izgledaju potamnjelo isperite usta vodom odmah nakon ispijanja vina ili pojedite svježu voćku kao što je jabuka.
Ne zaboravite kako redovna i pravilna higijena usta i zuba sprečava nastanak karijesa zuba i bolesti sluznice u ustima te održava bjelinu. Uz četkicu i pastu za zube, potrebno je čistiti i prostor između zuba. Taj je prostor nedostupan četkici, pa se treba čistiti zubnim koncem ili interdentalnim četkicama odgovarajućeg promjera. Usta je potrebno barem jednom dnevno isprati tekućinom za ispiranje usta.
Mit 5. - Nakon pranja kose ne smijemo van jer ćemo se prehladiti
Svi smo mi odrasli uz mit da ne smijemo izaći dok ne osušimo kosu, a poželjno je ostati još malo u zatvorenom i toplom i nakon toga, za svaki slučaj. To je toliko ukorijenjeno da se neki toliko strogo pridržavaju toga pa ne izlaze van mokre kose niti ljeti. Dok primjerice u većini sjevernijih zemalja stanovništvo izlaze van mokre kose, koliki god minus bio, a incidencija prehlade nije statistički viša, dapače, u većini je i niža. Od toga što se osjećamo kao da nam je hladno nećemo se razboljeti.
Nema dokaza niti da ćemo se razboljeti izađemo li na hladnoću s mokrom kosom, naravno, ako se pri takvim situacijama prikladno odjenemo. Razlog zbog kojeg ljudi češće obolijevaju zimi je baš taj što provode više vremena u zatvorenim prostorima te stoga postoji veća šansa da od drugih ljudi pokupe uzročnike bolesti.
Međutim, osobe koje inače pate od migrenoznih glavobolja trebaju izbjegavati izlazak na hladnoću sa mokrom kosom. Migrenu uzrokuju brojni vanjski čimbenici pa je tako velika razlika u temperaturi, bilo visokoj ili niskoj, okidač za migrenski napadaj. Mokra kosa, osobito pri vjetrovitom vremenu, može prouzročiti i neugodnu sinusnu glavobolju i bolove oko očiju ali ovu glavobolju valja razlikovati od sinuitisa kao posljedice prehlade. Pretpostavlja se da nastaje zbog pretjeranog hlađenja kože glave, nosa i paranazalnih sinusa, što utječe na hlađenje intrakranijskih sinusa s razvojem pulsirajuće glavobolje u zatiljku, ali i u području očiju.
