“Vidjeti novi i originalni izraz u vrlo starom mediju, i to ne samo jedan novi oblik, nego potpuno nov u svakom djelu, posve je neočekivano, čudesno i duboko zadovoljavajuće iskustvo.” Agnes Martin o Lenore Tawney, 1961.
Lenore Tawney (1907–2007) jedna je od ključnih figura fiber arta 1950-ih i 1960-ih, umjetnica koja je otvorila vrata fantastičnom razvoju tekstila u desetljećima nakon njih.
Njezin rad redefinirao je mogućnosti tkanja i uspostavio novi vizualni vokabular za tekstil: subvertirala je tipičnu tkanu mrežu i osmislila načine oblikovanja koji se oslobađaju tradicionalnih granica razboja.
Cloud Labyrinth, 1983; canvas, and linen; Courtesy of the Lenore G. Tawney Foundation
Tvrdila je da njezina djela trebaju visjeti u prostoru, a ne uz zid, kako bi se u potpunosti istaknula njihova skulpturalnost.
Rođena 1907. u Lorainu u saveznoj državi Ohio, Tawney se u dvadesetoj godini seli u Chicago, gdje radi kao lektorica u pravnom izdavaštvu.
Nakon petnaest godina provedenih u gradu počinje pohađati tečajeve na School of the Art Institute of Chicago te Institute of Designu, nasljedniku Novog Bauhausa.
Waterfall, 1974; linen; 60 x 24 in.; Collection of the Lenore G. Tawney Foundation, New York
Tamo je učila skulpturu kod Alexandera Archipenka te tkanje kod Marli Ehrman, bivše studentice glasovite Bauhausove radionice tekstila. Prvi razboj kupila je tek u četrdeset i prvoj godini života, a u potpunosti se posvetila tkanju s četrdeset i sedam. Neustrašivo nova životna poglavlja: to je bio njezin rukopis.
Godine 1957. seli u New York, u zajednicu umjetnika među kojima su bili Ellsworth Kelly, Jack Youngerman, Robert Indiana i Agnes Martin. Ubrzo počinje raditi u sve većem mjerilu, stvarajući monumentalna vlakna visine i do šest metara.
The Bride Has Entered, 1982
Djela poput The Bride Has Entered ili impresivne tapiserije Waters Above the Firmament pokazuju kako nit može postati arhitektonska gesta. U paraleli s tim, stvara i nježne, intimno formatirane crteže i kolaže, često u obliku razglednica koje bi slala prijateljima, kao male svjetionike misaonog i duhovnog putovanja.
Njezine su viseće strukture poput povučenih poteza u zraku. Konac postaje linija, prostor se pretvara u meditaciju.
U svakom djelu prisutna je duhovnost koja je bila važan dio njezina života: traženje tišine, transcendencije, povezanosti. Kada je 1990-ih počela gubiti vid, nastavila je stvarati uz pomoć asistentice.
untitled (Lekythos), 1962; feathers, gold, linen, and silk; 46 1/2 x 29 1/4 in.; Collection of the Lenore G. Tawney Foundation, New York
“Ne želim raditi ono što već znam. Želim raditi ono što još ne znam.” # TEXTILE ARTIST SHEILA HICKS
ANABEL ZANZE - Slovoenciklopedijske jedinice @ Galerija Kranjčar # autorica stvara vlastitu leksikografiju distopije, svijet u kojem jezik više ne služi komunikaciji, već njezinu izostanku
