Na nedavnoj skijači u Sloveniji u ekipi je bio i Vlado, pravi svjetski putnik. Više je vani nego doma, čovjek je vidio svijeta, ima fenomenalnu životnu priču. Pa sam ga zamolila da mi nešto napiše o sebi - osim impresivnog lifestylea tu je i brdo super savjeta za one koji vole putovanja, za one koji nemaju pojma kako je to biti na drugoj strani svijeta, ali i za sve one koji često sanjare kako će jednog dana negdje otići… E da, Vlado ima i super TikTok, majstorski mu paše taj format. Tu je i njegov portal za putovanja – Travel Advisor. A sada, njegova super priča.
- Karte i globusi su mi bili najdraže igračke. Skupljali smo sličice Zemlje i gradovi iz čokoladica i znao sam sve glavne gradove i zastave svijeta. Tako je to počelo, a kasnije se nekako sve poklapalo da život krene u tom smjeru. Kada sam zavolio skijanje više od svega, postao sam učitelj skijanja kako bih mogao boraviti na skijalištima i za to biti plaćen umjesto da mi, tada mama, plaća skijanje – piše Vlado te nastavlja:
U nekoj kasnijoj fazi života sam znao povremeno raditi kao vodič na daleke destinacije iz istog razloga - da mogu besplatno putovati svijetom. Sa 40 sam ušao u turizam, bio direktor tada najveće agencije u Hrvatskoj, osnovao svoju, završio kao direktor u tada drugoj najvećoj agenciji te s 55 krenuo u nepoznata bespuća interneta.
Sve to je obilježilo moj život pa je i danas tako. Surađujem s raznim turističkim zajednicama diljem svijeta koje me pozivaju u svoje zemlje kako bi mi pokazale najljepša mjesta. Moj posao je da svoja iskustva prenesem stotinama tisuća svojih pratitelja i čitaoca.
Obišao sam jako puno destinacija koje su me zanimale, ali ne još sve. Ne brojim zemlje jer mi taj broj ništa ne znači.
Mogu reći da sam boravio u većini najvažnijih gradova svijeta te skijalištima i ljetovalištima.
U nekim sam zemljama bio više desetaka puta poput recimo Francuske koju poznajem jako dobro i Amerike za koju volim reći da je moj drugi dom iako nije.
Također su na listi najdražih i najposjećenijih zemalja Indonezija, Vijetnam, Južnoafrička republika, ali i Austrija, Slovenija te većina europskih zemalja. Meni je važno što sam vidio, a ne koliko zemalja.
U neke zemlje se uvijek rado vraćam, a neke me ne zanimaju. Za života neću vidjeti sve, no to sam shvatio pa ne trčim kao muha bez glave.
Putovati na neko mjesto treba tri puta. Jednom sam, jednom s partnerom i treći put s prijateljima. Svaki puta je doživljaj drugačiji. Posjećuju se druga mjesta i zabavlja na drugi način, koji ovisi o različitim interesima.
Nema recepta kako putovati.
Priče o minimalnoj količini stvari koje se nose kod mene ne vrijede. Koferi se ionako voze avionima ili nekim drugim prijevoznim sredstvom.
Kad putujem sam onda nikad ne gledam što je najjeftinije nego najbolje što si mogu platiti. Što bolji hotel to bolje za ukupni doživljaj.
Da mogu odsjedao bi samo u hotelima s 5 zvjezdica i letio business klasom, no na žalost to nije uvijek tako.
Godišnje promijenim stotinjak hotela i jedem u nekih 500 restorana pa mi je i te kako važno gdje spavam i što jedem.
Često na putovanjima i radim pa mi je komfor esencijalan dio dana. U Zagrebu izlazim malo i ne trošim puno na izlaske i po restoranima jer mi ih je dosta.
Kod pakiranja je sve jasno: koliko dana toliko donjeg veša i čarapa, toliko košulja ili majci, dvoje hlače, tenisice, cipele te šlape za hotel, kozmetika i obavezno telefon, tablet ili laptop i nešto osnovnih lijekova.
Ako se ostaje duže na jednom mjestu, recimo u resortu na moru, onda se može smanjiti broj majci i košulja. Ako se usput ide i na sastanke, što je kod mene vrlo često, onda nosim i sako.
Za skijanje je slično plus skijaško odijelo i pancerice. Problem je kad se ide na skijanje u Ameriku jer je ograničena kilaža kofera, na što treba uvijek paziti.
Prekomjerne kile na avionima mogu biti jako skupe ako ne letite business klasom. Ne mogu zamisliti da putujem s dvije majice u malom ruksaku, osim za vikend negdje u okolici.
Na putu sam i do 200 dana godišnje pa nikako ne kanim hodati tri dana u istoj majici ili izgledati kao cool pohabani backpacker jer to nisam.
Postoje najbolja i najljepša mjesta koja treba posjetiti. To svi znaju i svi ih žele vidjeti.
Nema razloga ih ne obići jer što bi značilo doći u recimo Pariz i ne posjetiti Eiffelov toranj, Trijumfalna vrata i slična mjesta samo zato jer su "turistička".
Ako se želi posjetiti i ona manje poznata, a također zanimljiva, treba ostati koji dan duže i uputiti se u "off the beaten track" istraživanja.
To opet ovisi o ukusima. Netko obilazi poznate biblioteke ili mostove, restorane ili kafiće.
Meni su zanimljiviji restorani od nekih kulturnih zanimljivosti tj. pogledat ću unutrašnjost nekog vjerskog objekta, no više vremena ću provesti na ručku u nekom dobrom restu.
Važno je znati što te zanima iako se i to mijenja tijekom godina.
U početku su me zanimali veliki gradovi jer dolazim iz malog, provincijskog Zagreba. Sad me više zanimaju prirodne ljepote egzotičnih otoka, skijališta na kojima još nisam bio, iako je takvih malo, te Hrvatska i okolne zemlje.
Kad ste mladi treba putovati što više i što dalje.
Hrvatska se uvijek može upoznati, a svijet nije tako lako. Treba iskoristiti svaku priliku za putovanje jer to je škola. Na putovanju se nauči više nego gledajući televiziju i tuđe živote.
Važno je živjeti svoj život jer je jedini i nije generalna proba. Ništa ne treba ostaviti za kasnije.
Poštapalica "ima vremena" je najveća laž jer vrijeme se nikad ne može vratiti, a skoro sve ostalo može.
Završio sam škole i faks no to nije ništa prema iskustvu putovanja. Imao sam vjerojatno sreću u životu da sam na putovanjima proveo najmanje desetak godina života i to je za mene najveća vrijednost, a ne materijalne stvari koje također treba imati.
Život je kompromis između imati ili biti i na svakome je da sam odabere kakav život želi. Isprike ne postoje.
