Billie Jean King, teniska legenda, pionirka i dvanaesterostruka Grand Slam pobjednica, jednom je izjavila da je "britanski tenis savršena kombinacija energične akcije koja se odvija u atmosferi smirenosti". Ako prihvatimo tu tvrdnju, onda je Neil Stubley, voditelj terena i hortikulture u Wimbledonu, odgovoran za bojno polje na kojem su odigrani neki od najlegendarnijih mečeva u povijesti tenisa.
foto: MAX OSVALT / UNSPLASH
Od najdužeg meča u povijesti, onoga između Johna Isnera i Nicolasa Mahuta 2010. koji je trajao 11 sati i 5 minuta kroz tri dana, do nevjerojatne pobjede Carlosa Alcaraza nad Novakom Đokovićem 2023., Stubley nadgleda svaki detalj u procesu koji jamči da tereni zadovolje najviše standarde igre i estetike. Baš svaka 8-milimetarska vlati trave mora biti besprijekorna. „Sljedeće prvenstvo počinje dan nakon što prethodno završi“, rekao je Stubley za ABC News. „I to je jednostavno naš način rada.“
Veličina terena za pojedinačnu igru (singl) je 23.77 metara u dužinu i 8.23 metara u širinu. Za igru parova (dubl), širina terena se povećava na 10.97 metara, dok je dužina ista, navodi Wimbledon.
8 mm znači savršenstvo i preciznost
Kao glavni arhitekt wimbledonskih terena, Stubley je zadužen za održavanje i upravljanje travnatim, akrilnim i zemljanim terenima u All England Clubu, kao i za cjelokupno uređenje krajolika, pazeći da svaka vlati trave bude u savršenom stanju. I za vrijeme turnira i za potrebe članova kluba. Riječ je o impresivnoj količini znanja, znanosti i preciznosti, vještini koja se u klubu usavršava generacijama, a Stubley i njegov tim neprestano uče, razvijaju se i usavršavaju.
„Analiziramo podatke ne samo tijekom cijele godine nego i za vrijeme samog turnira“, rekao je Stubley. „Promatramo kako se troše osnovne linije, koliko su tvrdi tereni, sve provjeravamo svakodnevno, svaki od 38 terena mjeri se 24 puta dnevno, što znači gotovo 20.000 očitanja tijekom turnira. Sve se temelji na znanosti.“ Iako se količina podataka čini golemom, upravo ona Stubleyju i njegovih 15 stalnih članova tima, koji se tijekom turnira širi na 28 ljudi, omogućuje pravodobne prilagodbe koje mogu odlučivati o ishodima mečeva i oblikovati tenisku povijest.
„Rekao bih da je priprema travnatih terena u Wimbledonu kao kad kuhar stvara novo jelo“, kaže Stubley. „Možete imati savršene sastojke, ali ako jelo ne izgleda privlačno, je li to uopće važno? Ili možete imati osrednje sastojke koje dobro prezentirate i izgledat će odlično. Mi pokušavamo spojiti oboje, najbolji sastojci i najljepša moguća estetika.“
Travnjaci u Wimbledonu značajno su se mijenjali kroz godine
Povijesno su se koristile mješavine bent i vlasulje koje su rasle i vodoravno i okomito, stvarajući gustu, vlaknastu površinu koja je odgovarala igračima koji su se oslanjali na servis-volej stil jer je takva podloga upijala energiju.
No, krajem 1990-ih postalo je jasno da takve trave nisu dovoljno otporne da izdrže dvotjedni turnir. Nakon opsežnih istraživanja i suradnje sa stručnjacima za travnjake, Wimbledon je prešao na 100% višegodišnji ljulj.
Time je dobiven travnjak koji bolje podnosi sušu, otporniji je na habanje i raste isključivo okomito, što rezultira tanjom i ujednačenijom površinom. Stubley navodi kako je to poboljšalo dugotrajnost, igračku kvalitetu i omogućilo predvidljivije odskočne točke, čime se znatno povećala kvaliteta igre.
Težina, tjelesna konstitucija i sve intenzivniji stil igre sve više opterećuju travu – današnji su tenisači sve viši, snažniji i brži
„Svake godine želimo poboljšati dodatni 1%“, rekao je Stubley. „Jer i igrači su sve bolji, jači su i brži. Ako usporedite igrače iz doba Roda Lavera, visine 165 cm i težine 57 kg, s današnjim igračima koji imaju 198 cm i 102 kg čistog mišića te mogu pretrčati 20 metara za 2–3 sekunde, pritisak na podlogu je ogroman i trava to mora izdržati.“ U šest tjedana prije početka turnira, članovi kluba izlaze na terene kako bi simulirali uvjete natjecanja, a Stubley i njegov tim tada rade posljednje prilagodbe uoči dolaska najboljih svjetskih igrača.
Iako su performanse primarna briga Stubleyja i njegova tima, vizualni dojam također igra važnu ulogu, gust, zeleni travnjak jedan je od zaštitnih znakova Wimbledona.
„Linije na travnatom terenu se istroše kako turnir odmiče“, rekao je Stubley. „Teren ne može izgledati kao prvog dana, to je utopija. Ali mi svejedno težimo tome. Zato mijenjamo vrste trave, kontroliramo količinu vode, prilagođavamo prehrambene programe. Znamo da je to teoretski nemoguće, ali to ne znači da nećemo pokušavati.“
Cilj je pronaći ravnotežu između estetike i funkcionalnosti, uz stalan fokus na sigurnost igrača
Stubley je karijeru započeo kao kuhar, no ubrzo je shvatio da su mu pravi interesi u hortikulturi, ironija je u tome što se sada, na neki način, ipak vidi kao kuhar i stvaratelj. Prilika koja mu je promijenila život dogodila se prije gotovo 30 godina kada je ljeti stažirao u Wimbledonu, što je pretvorio u stalni posao, a s vremenom i poziciju voditelja odjela, jednog od najiskusnijih u svojoj struci.
„Uvijek govorim ljudima: dokle god dajemo sve od sebe, ne preskačemo korake i radimo kako treba, čak i ako se nešto dogodi ili igrač ima prigovor, možemo podnijeti kritiku“, kaže Stubley. „Kad jednom turnir krene, to je kao vožnja na vlaku smrti, jednostavno ste na njemu. Kad se probudim rano i ne mogu ponovno zaspati jer razmišljam što ako se nešto dogodi, podsjetim se da sve dok radimo najbolje što možemo, to je sve što se od nas može tražiti.“
U konačnici, Stubley i njegov tim održavaju wimbledonsku tradiciju travnatog tenisa na najvišoj razini upravo zahvaljujući stalnim inovacijama i nevjerojatnoj posvećenosti detaljima, u jedinstvenoj kombinaciji znanstvene preciznosti i hortikulturne strasti.
„Imam veliku sreću što sam na ovom položaju i jako sam zahvalan na tome“, zaključuje Stubley. „Ali ne bih bio ovdje bez svog tima i njihovog truda.“
