Ana Marija Bokor Vrdoljak članica je našeg Književnog kluba. To je zapravo razlog da se mi ženske okupimo jednom mjesečno i chillamo, uz neku lektiru, naravno! Nedavno smo čak imale i pisca Krešimira Butkovića na Skype gostovanju! Ali, nije ovo priča o klubu, a i Krešimir je dobio svoju... već o Aninom životu koji me se dojmio.
Kad se mi curke nađemo, ona ima uvijek neku uzbudljivu priču, gdje je bila, gdje je glumila, kamo je putovala… tako da mi se čini da je njezin život roman za sebe. Odlučila sam je malo ispitati je li život glumice tako glamurozan kako se čini meni, koja sjedim pred kompom većinu vremena, jer ipak je ona glumica i već samo to zaposlenje donosi neke lifestyle benefite.
Većina misli da je to jako fancy, ali Anin je raspored mega gust i isprepleten raznim obavezama, glumama, licima, tekstovima, gostovanjima… Na moment mi se čini kao da je to neka olimpijska disciplina. Nisam baš imala dojam da je posao glumca tako… aktivan. Oni stvarno moraju biti fizički i psihički fit!
Ana, imaš li ti klasičan dan ili ti je svaki drugačiji?
Svaki je drugačiji, definitivno. Budim se u 6:30 sati i spremam Ivu (7) za školu. Nakon što Ivi krene nastava, volim otići na kavu i to se pretvorilo u lijepi ritual u dobrom kvartovskom društvu. Kava i mala čakula dobar su ulazak u dan.
Predstave u Žar ptici započinju u 9:30 ili 10 sati i gotovo ih uvijek igramo dvije, a ponekad čak tri u bloku. Ovisno o početku predstave, dolazim ranije u kazalište i sjedam za šminku, presvlačim se u kostim i pripremam za predstavu.
Na posao zato dolazim neuređena, ležerno odjevena i samo s jutarnjom kremom na licu te se u trenutku pretvaram u vilu, djevojčicu, mamu, baku, učiteljicu, gospođu iz visokog društva, a ponekad i u neku životinju, pa čak i cvijet ili prirodnu pojavu. Živopisno je, ovisno koja je predstava.
Aktivna sam u petnaestak naslova i nerijetko se događa da od nedjelje do petka svaki dan igram drugi naslov. Da, to je sjajan fitness za mozak! No, pri kraju kazališne sezone osjećam zamor. A ako sam u podijeli za novu predstavu, nakon odigranih jutarnjih predstavi, popodne slijede probe za novi projekt.
Protekle sezone bila sam pozvana na nezavisnu scenu raditi ‘Šteficu Cvek u raljama života’ u produkciji Binocular teatra. Na dan premijere igrala sam dvije predstave ‘Sasvim sam popubertetio’ u Žar ptici, a navečer premijernu prvu izvebu ‘Štefice’ u Kinu Grič.
Tijekom sezone događalo se da igram ujutro dvije predstave, pa proba i putovanje sa ‘Šteficom’ u drugi grad. Povratak u Zagreb bio bi kasno noću ili rano ujutro, gdje bih opet igrala u Žar ptici, pa proba i tako u krug…
Definitivno, tekme su u nogama, forma je na visokoj razini. No, gluma je takav posao i nisam jedina koja ima takav tempo. Kada ne igram ili probam u kazalištu, obožavam sinkronizirati crtiće, što puno radim, a pozive na snimanja jako volim jer su odmak od kazališnog medija.
Prije koju godinu radila sam na njemačko-hrvatskoj koprodukciji ‘Winnetoua’ što je bilo beskrajno zanimljivo iskustvo koje me čak odvelo na svečanu premijeru u Berlin.
Radni ritam diktiraju nam poslovi koji dolaze i odlaze, gotovo nemoguće je imati ujednačenu rutinu. A kako je to moguće uskladiti? Teško, jer kombiniranje termina i datuma postane pravo žongliranje. Ali, na kraju nekako sve bude OK!
OK, a kad ne glumiš, kako provodiš vrijeme? Imaš li neke druge projekte?
Uvijek sam aktivna, gotovo hiperaktivna. Volim imati zadatke i biti angažirana, pa sam prije više godina kao autorica, dakle scenaristica, redateljica i izvršna producentica, radila dokumentarni film ‘Lica glumice’ koji tematizira četiri glumice različite generacije i demistificira naš posao, želeći približiti gledateljstvu glumačku profesiju.
I gluma je u konačnici posao kao i svaki drugi. Imam u pripremi jedan igrani projekt za kojeg se nadam da ću ga realizirati jer sam u kroničnom nedostatku vremena. Prepuna sam kreativnih ideja na kojima bih voljela raditi, no nemoguće je obuhvatiti sve što želim.
Zadnjih deset godina sam aktivna u Hrvatskom društvu dramskih umjetnika u međunarodnoj suradnji. Članica sam sam Upravnog odbora HDDU-a koji je član FIA-e, Međunarodne federacije glumaca u kojoj predstavljam Hrvatsku. Vodim kompletnu korespodenciju s tajništvom u Bruxellesu i sudjelujem na skupovima FIA-e. Gore na fotografiji sam u društvu glumice Gabrielle Carteris, koja je glumila Andreu Zuckerman u Beverly Hillsu 90210! Gabrielle je predsjednica Sag Aftra američke glumačke organizacije.
Sastanak CEE grupe u Kopenhagenu - ja sam osnivačica te grupe na to sam jako ponosna!
Prije tri godine na Kongresu u Sao Paulu izabrana sam u Izvršni odbor FIA-e i tada sam inicirala osnovanje CEE grupe srednje i istočne Europe. Dobili smo novac od EU i pokrenut je projekt koji se bavi specifičnostima zemalja iz ovog dijela Europe. Na to sam posebno ponosna. Zanimljive su suradnje s kolegama iz cijelog svijeta. Zahvalna sam na povjerenju koje sam dobila te sam iskoristila mogućnost promoviranja Hrvatske u svijetu.
Koliko često putuješ, čini mi se kao da si svaki tjedan u drugom gradu?
Putujem vrlo često, i po Hrvatskoj, i po svijetu, uglavnom s kazalištem na gostovanja i festivale te na skupove FIA-e.
Kazališna gostovanja su izuzetna prilika da se obiđu krajevi, gradovi i mjesta u Hrvatskoj u koje se možda ne bih zaputila da me posao nije tamo odveo. Daju mi mogućnost da bolje upoznam zemlju u kojoj živim jer nije Hrvatska samo Zagreb ili ljeti more. Inozemni festivali i gostovanja su me, između ostalog, odvela u Beč, Pariz, London, Kairo, Tunis, ali najupečatljivije je bilo gostovanje u Mongoliji. Potpuno druga kultura upečatljive povijesti i krajolici drugačije konfiguracije potpuno su me očarali. Predivni ljudi – neiskvareni, ponosni i skromni. A druženja s kolegama i cijelom ekipom na putu su uvijek izvor anegdota koje se kasnije prepričavaju.
FIA skupovi su pak nešto drugo, konferencije traju dva do tri dana, vrlo intenzivno vrijeme razmijene iskustva i djelovanja s kolegama iz glumačkih organizacija iz Europe i cijelog svijeta, sada kada sam članica Izvršnog odbora. Sastanci traju do deset sati dnevno, jer sam prisutna u mnogim radnim tijelima FIA-e.
To je posve drugi sklop od ovog glumačkog i iziskuje odricanja jer je to aktivnost kojom se intenzivno bavim u svoje slobodno vrijeme, uz glumački posao od koga živim. No, kako volim izazove, toliko sam uronila, a FIA me tako dobro prihvatila da sad ne mogu nazad.
Život i glumačko usavršavanje u Actors Centru u Londonu, nakon studiranja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, naučili su me komuniciranju u međunarodnom okruženju i uspješna suradnja koju sam razvila zadnjih godina dobro mi leži.
Iako sam zbog boravka u Londonu prekinula razvoj karijere mlade glumice u Hrvatskoj, danas mi je donio dodatnu kvalitetu života i razvoja vlastitih sposobnosti, ali evo… i dalje sam glumica i živim od glumačkog posla. Uživam u svakom glumačkom angažmanu, imam sreću što puno radim i glumački rastem.
Ovo ljeto bit će to odmor ispunjen s nekoliko manjih turneja sa ‘Šteficom’, a posebno me veseli da ću 13.8. gostovati u Novigradu Dalmatinskom gdje godinama ljetujem.
Mongolija
Stigneš li u sve to ugurati koji večernji izlazak? Nešto kao chillanje i opuštanje s ekipom?
Ako izlazim navečer, to je uglavnom odlazak na kazališnu ili filmsku premijeru, izložbu ili jednostavno odlazak u kino ili kazalište. Volim i uživam gledati kolege i pratiti što se događa na sceni. Gledanje kolega na sceni za mene je vrlo inspirativno. No, od kada sam mama, nisam u mogućnosti baš sve popratiti i balansiram između posla, mojih različitih aktivnosti, putovanja i najvažnije uloge mame.
Ako sam slobodna, radije ostajem kod kuće u krugu obitelji. Bliskost s Ivom jako mi je važna. Premijera me izvuče van, pa pogledam predstavu ili film, podružim se s kolegama. Iako je teško pogledati sve, volim biti u toku.
Vi glumci proživljavate brdo emocija (dakle, svaka čast!), kako sve to hendlate nakon premijere ili finiširanja neke glumačke forme?
Rad na predstavi i snimanja uvijek su zahtjevni, tako da kad proces završi, dolazi do mješavine emocija koju je teško opisati. Nakon intenzivnog rada koji je fizički i mentalno zahtjevan, pojavljuje se osjećaj olakšanja, euforije, iscrpljenosti i praznine kao ono ‘što ću sad, sve je gotovo..?’
I, naravno, vječita pitanja jesi li ispunio vlastita očekivanja, očekivanja publike, kritike, kolega…
Glumci su zbog toga čudna bića jer su izloženi dok igraju i neprestano nešto prikazuju, iskazuju, dokazuju pred kamerama, na sceni… Stalno si na početku, fluidan. Nikad ne možeš sam sebi reći ‘to je sad to’.
Mali su predasi i opet iznova stvaraš. Kad završiš rad na predstavi, ona i dalje živi. I svaka izvedba je drugačija i novi zalogaj koji moraš iznova odraditi.
A kad se reflektori ugase sve nestaje, ostaje samo neki događaj koji se zbio i emocije koje te vežu za njega. Ostaju priče koje možeš razmijeniti s kolegama ili će ti gledatelj prenijeti svoj dojam i emociju o tome što je vidio.
Gluma pred kamerom je zahvalnija jer ostaje zabilježena zauvijek. No, tu pak nema ispravka, što i kako si napravila, napravila si i nema promjene, dok u predstavi možeš nadograđivati lice koje igraš.
Gluma je neopipljiva i ne ostaje iza tebe slika, knjiga, skladba, skulptura. Ostaje percepcija, dojam, emocija. Tvoje tijelo, lice, pogled, glas su tvoji alati. Ti sam si svoj alat. Ako si napravila dobru ulogu u dobrom projektu, na vrhu si svijeta, beskrajnoispunjena. Ako nešto nije dobro odrađeno, kao da ti sama nisi dovoljno dobra.
Ako recimo slika nije dobra, može se uništiti i naslikati se nova. Može se napisati druga knjiga, skladati nova kompozicija, napisati novi stih. Dok je nasuprot tome gluma umjetnost trenutka. Baš tog, specifičnog.
Vjerujem da su zato glumci senzibilna i ranjiva bića. I luckasta, jer zbilja moraš biti šašav da imaš potrebu cijelom svijetu pokazati kako izgledaš kada si dobar, zao, sretan, tužan ili kako to izgleda kada igraš na primjer - oblak!
Zašto onda svi misle da vodite neki glam život?
Vrlo jednostavno! Jer smo viđeni u novinama i na televiziji. Ovo je javni posao i uključuje pojavljivanje u medijima. Fotografija glumice u časopisu kod nekih odaje dojam da ona nema veze sa stvarnim životom. Naravno da pojavljivanje u medijima uključuje da ćete se lijepo urediti i našminkati.
Nitko ne razmišlja o tome da nakon predstave dođem doma i skinem umjetne trepavice, vadim veš iz veš mašine, kuham ručak, provjeravam zadaće… Naše najpoznatije i najzaposlenije glumice posve su uključene u te uobičajene poslove u domaćinstvu koje rade sve radne žene. Zarade jednostavno nisu tako velike i nismo toliko tržište da bi se lišile tih zadataka. Neke možda imaju pomoć u kući, ali ne 24 sata dnevno.
A dan je dug i prepun obaveza. Ne želim rušiti iluzije, ali sigurna sam da vas svakodnevne obaveze drže na čvrsto na zemlji.
Nema boljeg trenutka za ponavljanje teksta, nego kad dinstaš luk. Dok čekaš da se on zdinsta ili ribaš kadu, zalijevaš cvijeće, rečenice ti se vrte u glavi, mumljaš ih, igraš se s njima. I mnoge velike zvijezde usprkos pogonu koji brine oko njihove karijere, uživaju u jednostavnim svakodnevnim aktivnostima.
Pojavom društvenih mreža i sveopćom potrebom da svi pokazuju kako vode neke suludo fantastične živote, i to ne samo osobe iz sfere javnog života, slika u javnosti može biti iskrivljena.
Puno puta sam čula rečenicu: ‘Ti kuhaš?’, da, kuham i to odlično. I uživam u kuhanju. Opušta me.
Volis li crveni tepih?
Volim ga kad završim dobar posao. Ali iskreno, prije ga nisam voljela i taj me sav šušur čak smetao i zbunjivao. Ipak, s vremenom sam se naučila na njega jer je dio posla.
Prihvatiš to i odradiš kao neki nastup, pa sam počela i uživati u njemu. Iako, atmosfera zna biti nabijena, sve se čini ukočeno i neprirodno.
Naravno, treba ti haljina, frizura, šminka, cipele, torba… rihtanje koje se uobičajeno radi za svadbe, prve pričesti, promocije, tako da mi je to sve znalo biti naporno i stresno.
No, izverziraš se u svemu, pa i u tomu. Na kraju se dogodi da naučiš za deset minuta napraviti čudo od sebe, onda duboko udahneš, opustiš se, poslikaš, vidiš neke drage kolege koji su u istoj situaciji kao i ti i družiš se.
Neki dan smo pričale o Sljemenu – voliš prirodu, daje ti neki balans tom ponekad hektičnom životu?
O da, rado idem na izlete, uglavnom s obitelji i prijateljima. Pa i šetnja do Kraljičinog zdenca me rekupera i napuni mi baterije. Radimo i kratke izlete po okolici Zagreba, oko Okića, Oštrca..., a odemo i do Gorskog Kotara i Like. Shvatila sam da me boravak na zraku u prirodi najbolje odmara, koliko god mi je to ranije zvučalo kao klišej. Imam tri sestre koje su mi velika podrška, družimo se s djecom, a tu su i dragi prijatelji čiji su klinci Ivini prijatelji.
Krug prijateljica iz djetinjstva koje su izvan glumačkog kruga mi je jako važan, različitih smo poziva i profila, dobro se razumijemo i puno se smijemo. Jako mi je drago da smo uspjele naš čitateljski klub „Male žene to žele“ i održati na životu!
A Iva, hoće li ona biti glumica, što kaže?
Da, Iva je već najavila da želi biti glumica, sada je u toj fazi. Prije toga željela je biti policajka, imati restoran jer voli kuhati i raditi u Žar ptici. Sve u isto vrijeme. Planiram je uključiti na dramsku grupu, jer vjerujem da je to za njezinu nevjerojatnu maštu i izražavanje sjajna stvar.
Dobra dramska grupa pomaže djeci da postanu samopouzdanija, da se otvore i kanaliziraju svoju kreativnost. Ja sam imala sreću ići kod prekrasne Zvjezdane Ladke u ZKM-u, tada još u Preradovićevoj, koja je postavila temelje dramske pedagogije u nas. Kasnije sam bila u grupi kod sjajnog Borisa Kovačevića. ZKM je obilježio moje odrastanje i odredio moj poziv danas.
Iva će sama odlučiti što želi raditi, ima puno interesa i talenata. Najvažnije je da to bude njen izbor koji će je veseliti i pružiti priliku da se ostvari. Imat će uvijek moju podršku kao što sam je i ja imala od svojih roditelja.
D.P.Z.
FIA KONGRES SAO PAULO 2016
Predsjednica FIA-e Ferne Downey iz Kanade sa suprugom piscem Paulom Ledouxom, predsjednica HDDU-a Perica Martinović, tajnica HDDU-a Marija Filipović, potpredsjednica FIA-e Christine Payne iz Velike Britanije
Ana i Gabrielle
Sanja Pilić "Mrvice iz dnevnog boravka", režija Franka Perković
Izlaganje na panel diskusiji "Polozaj zena u hrvatskom drustvu" u organizaciji Agencije za elektronicke medije, povod pokretanja web portala zeneimediji.hr
"Štefica Cvek" na Cresu
Njemačko-hrvatska koprodukcija ‘Winnetoua’
