Kad nam se nedavno javila, bivša novinarka, a sad velika putnica i suradnica jedne švicarske turističke agencije, Aleksandra Žarak, bila je u Peruu, a sad je vjerojatno već nešto južnije… - Nakon Perua i Perua i Bolivije idemo za Montevideo, Urugvaj, pa onda u Buenos Aires, Argentinu i na kraju u Rio de Janeiro. Njezina je jedna od onih priča koja uključuje onu veliku životnu promjenu - posla. Mnogi misle o tome, tek neki se odvaže. Kako je to bilo kod nje? Oduvijek je voljela putovati…
Aleksandra je kroz novi posao upoznala cijeli svijet!
- Kako sam promijenila posao? Pa, novinarstvom sam se bavila još od trećeg srednje, počela sam sa 17 godina i koliko god sam uživala u tom dinamičnom poslu, u jednom trenutku više se nije tražio rad i znanje nego površnost i senzacionalizam u kojem se ja nisam dobro snalazila. Nakon još jednog otkaza suradnje, shvatila sam da ne mogu preživjeti radeći kao novinar slobodnjak, te da je vrijeme da pronađem neki drugi posao. Sasvim slučajno mi je prijateljica rekla za svog prijatelja koji radi za strance, putuje i dobro zarađuje. Odmah sam se javila njegovoj firmi, otišla na razgovor u Budimpeštu pa na tečaj i uskoro počela raditi novi posao - .
- Sad radim za jednu švicarsku turističku agenciju kao Senior Tour Director tj. turistički pratitelj u autobusu. Klijenti su mi uglavnom Australci, Novozelanđani, Amerikanci, Kanađani, pokoji Filipinac, Indijci - a kod njih sam tako popularna, da su me objavili u našoj brošuri za indijsko tržište! Pokrivam zapadnu Europu i uglavnom radim ture od po tri do četiri tjedna s istom grupom ljudi, počevši od na primjer Francuske do Grčke i tako po pola godine. Živim iz kofera! - .
- Odlično sam se snašla… Sama sam sebi gazda, a u autobusu me svi moraju slušati pa je to super zabavno! Moj šef sjedi u uredu u Švicarskoj, ali kad sve teče glatko, uopće ga ne čujem i uživam u osjećaju samostalnosti. Za razliku od posla u hrvatskim medijima, sada ne moram se nikom dodvoravati, samo je važno da profesionalno odradim svoj posao, a to je promjena koja mi fantastično odgovara. Osim toga, radeći sam naučila još jedan jezik, i to francuski, tako da sad govorim pet jezika, a sve se nešto promišljam da bih se sada mogla baciti i na portugalski… - .
- Kroz putovanja sam upoznala mnogo zanimljivih i novih gradova, prekrasnih ljudi od kojih je čak dvoje nazvalo svoju djecu po meni - mislim da nisam mogla dobiti veći kompliment u životu! Mogu se pohvaliti da znam gdje je najbolji sladoled u Napulju, Firenzi ili Rimu, najbolji aperol spritz u Veneciji, najbolji tapasi u madridu, naj-tatarski biftek u Parizu, najbolji izbor originalnih parfema u Evropi (mućkaju ih samo za tebe, dobiješ i naljepnicu sa svojim imenom i datumom), najneobičniji muzej moderne umjetnosti u Španjolskoj i slično, ali možda mi je najbolji osjećaj taj što sam spoznala da sam fleksibilna i nesalomljiva, te da se uvijek mogu snaći u bilo kakvoj nepredviđenoj situaciji. A kad radiš s ljudima, toga stvarno ima! - .
- Omiljena mjesta… e, to je sad stvarno teško budući da pola godine putujem zbog posla, a onda u slobodno vrijeme barem dvaput godišnje odem na neko dulje, studijsko putovanje izvan Evrope sa svojim dragim. U Evropi najviše volim Španjolsku i to Madrid, San Sebastian i Sevillu, ali obožavam i Italiju, posebice Napulj koji me podsjeća na Split gdje sam djelomično odrasla i gdje se osjećam kao kod kuće. Naše zadnje otkriće je Island, vrlo neobična zemlja s luckastim ljudima… obožavam se kupati u gejzirima na plus trideset, dok je vani minus pet - .
- Izvan Evrope moja najveća ljubav je Namibija, obožavam tu sređenu i prelijepu zemlju u kojoj sve funkcionira ko po špagi i domoroci govore njemački jezik. Ako bih morala birati lokaciju u Namibiji, bila bi to najstarija pustinja na svijetu, Sossusvlei ili nacionalni park Etosha s prekrasnim životinjama koje vam skakuću oko auta. Tajland je također moja velika ljubav, zbog ljubaznih i srdačnih domaćina, topline, prekrasnih hotela, odlične hrane i prefinog manga - tamo obožavam roniti i diviti se šarolikom podmorju na otoku Koh Yao Noi u Phuketskom arhipelagu. Iako je Bangkok kao grad ružan, meni ima sto puta bolju i veću energiju od New Yorka. Ne mogu preskočiti ni Indiju u kojoj se i u zadnjoj šupi odlično jede, a Indijci su kao djeca, gotovo svatko vas pokuša prevariti na ovaj ili onaj način, ako ide dobro, ako ne ide, no hard feelings. Mumbai mi se sviđa puno više od New Delhija. Sve u svemu, život mi je sad bogatiji, smisleniji, čini mi se kao da je svaki dan nova avantura - .
