Promjene i fluidan karakter dio su DNK mode, a još kad je svjetsko društvo u drami, ona mijenja smjer, lice i naličje, poput broda u oluji. Bacimo pogled na neke od vodećih kampanja i kreacija: brutalno su promijenili stil u samo par i nešto sitno godina: Gucci, Balenciaga, Calvin Klein i Dior.
OK, što se desilo?
GUCCI 2018. (gore) VS. GUCCI 2012. (dolje)
Desile su se promjene u brisanju stilova i detalja po tradicionalnom muško-žensko principu (iako je ova percepcija relativna, prisutna je na neki način u svakom stoljeću, mijenjajući se često). Desili su se Interneti iliti globalno selo, koktel svih mogućih utjecaja, a onda i potreba za nekim specifičnim, lokalnim izričajem, kopanjem po arhivima jer to je ono što brend čini posebnim i autentičnim, desio se retro pokret koji traži neke konkretne stilske vrijednosti, statement dodatke, jer želimo se osjećati posebno, kao nitko drugi. Što se tiče kopanja po arhivi, to je super-nužno jer... ako svi sve mixaju, što je tu originalno? A spomenuti autori uspjeli su u tome.
Današnji specifičan miks svega i svačega iznjedrio je izričaje koje možemo prepoznati i u mraku:
- Balenciaga autora Demne Gvasalie turbo je drugačiji od onog Nicolasa Ghesquièrea,
- Gucci dizajnera Alessandra Michelea neprepoznatljiv je u usporedbi s djelom Fride Giannini,
- Raf Simons je u Calvin Klein brend uveo potpuno novu energiju,
- Maria Grazia Chiuri u Dioru (nakon gore spomenutog Rafa) naglasila je feminističku revoluciju.
BALENCIAGA 2018. (gore) VS. BALENCIAGA 2011. (dolje)
Balenciaga pod vodstvom dramatičnog Demne Gvasalie nema puno veze s onime što je propagirao Nicolas Ghesquière, jer ovaj prvi obožava eklekticizam i globalni look koji donosi utjecaje sa svih strana, a najviše s ulice, uokvireno mega volumenom, slojevitošću i negiranjem siluete, bez obzira o kojoj se radilo.
Utjecaje sa svih strana ubire i Alessandro Michele, dugokosi Talijan koji je od Guccija napravio kreativnu sliku s elementima religija, etno ukrasa, bisera, kiča, royal detalja i svega ostalog što ima semantičku snagu u svijetu mode. Razno znakovlje počiva na Gucci kreacijama, dok njihove torbice nose dame koje obožavaju logo. Naravno, istaknuta su i dva G jer - tko se skrio, magarac je bio. A nema šanse da netko šeće u novom Gucciju i bude nezamijećen.
Demna i Alessandro imaju još nešto zajedničko – dob protagonista u kampanjama je raznolika, oni više idu na furku, na stil, na modni okvir, nego na ono tko to nosi. Njihova roba, u skladu s modernim forama, ne pripada nekoj dekadi, u smislu naših godina. Isto tako ne pripada nekom vremenskom okviru. To je zastarjelo, so last season. Ovo je nova formula, ona je izmišljena sada, za ovo stoljeće, za apsolutno sve generacije.
DIOR (i Raf Simons, 2013.) VS DIOR 2018. (dolje)
I u Dioru se dešavaju promjene, već su se zapravo desile jer nam Maria Grazia Chiuri, nakon Rafa Simonsa, plasira retro sliku s famoznim feminističkim citatima. U kaosu rodova i negiranju spolova, Maria naglašava onu snažnu, žensku stranu. Važno je to, naglašavanje ženske snage, u vremenima u kojima živimo. Apsolutno je važno! To definira navy majicama, patchwork trapericama, mary-jane lakiranim cipelama, eteričnim tilom i blagim korzetima te predivnim haljinama za power dame koje žele statement odijevanje.
Istovremeno Raf Simons, koji je prije Marie u Dioru stvarao više nježnu sliku žene, romantične i krhke, iako neodoljivo elegantne, kakve je uostalom osmislio Christian glavom i bradom, prelazi u Calvin Klein, gdje nasljeđuje Francisca Costu. Pa su se i tamo desile tektonske promjene. Brend koji je godinama donosio minimalizam, gdje su vladale bijela i crna, a onda i siva, najednom postaje šarolik ne samo u bojama, već i u teksturama. OK, bile su CK teksture i prije inovativne, no cjelokupni imidž brenda počivao je na minimalizmu u svakom smislu riječi. Još od osamdesetih. I tako se sada Calvin Klein kao brend ponosi crvenim kaubojkama s metalnom kapicom, prugastom šarenom haljinom od resica i općenito odjećom koja se nastavlja na eklektične street-style trendove.
CALCIN KLEIN 2014. (gore) VS. CALVIN KLEIN 2018. (dolje)
Svaki od tih brendova ima još nešto – idemo im naći ono zajedničko, onu prednost koju su iskoristili! Naime, dizajneri su zagrebli ispod površine, u povijest brenda za koji rade:
- CK je autentično američki (jedan od njihovih najpopularnijih brendova općenito),
- Balenciaga istražuje konstrukcije (genijalni Cristóbal Balenciaga bio jedan od velikana modne forme),
- Gucci je glamurozan i nakićen (oh, da, talijanski luksuz ima povijest),
- Dior ide korak dalje (ipak je Christian Dior krenuo naprijed i predstavio 1947. godine New Look koji je promijenio smjer svjetske mode).
Upravo te navedene karakteristike krasile su te brendove od samih početaka. Dakle, uzmi nešto autentično i prilagodi modernosti, novim vremenima: dizajneri imaju ne samo talent, već i odličnu računicu kako modnu marku učiniti relevantnom, a opet zadržati originalan kôd.
