Anonimnost je u modi rijetka pojava, gotovo paradoks: industrija utemeljena na vizualnosti i identitetu obično slavi lice, ime i osobnost dizajnera.
No, Martin Margiela je od samog početka karijere odabrao upravo suprotno, povući se u sjenu i pustiti da djela govore sama. Njegov rad nije bio tek estetika, nego konceptualni čin kojim je iz temelja preispitivao način na koji moda funkcionira.
Pokretanjem Maison Martin Margiela 1988. zajedno s Jenny Meirens, belgijski je dizajner dosljedno gradio mit o anonimnosti: nikada nije davao intervjue licem u lice, odbijao je fotografije i komunikaciju s medijima sveo na faks poruke.
Na kraju revija nije izlazio na naklon, a u poznatoj fotografiji atelijera za Vogue 2001. njegovo je mjesto ostalo prazno. Time je svjesno osporavao logiku celebrity kulture i rastuću moć osobnosti dizajnera u industriji 1980-ih i 1990-ih.
Tabi cipela s prepoznatljivim razdvojenim palcem inspirirana je tradicionalnom japanskom čarapom iz 15. stoljeća koja nosi isto ime, a prvi put je predstavljena u debitantskoj kolekciji Maison Margiela 1989. godine. Utjelovljuje avangardni i buntovni duh kuće te je postala naslijeđeni klasik koji se neprestano reinterpretira u svakoj novoj kolekciji.
Maske i brisanje lica - banalan, praktičan razlog otvara novu etapu u promišljanju identiteta
Najjasniji izraz anonimnosti bile su maske. Na toj prvoj pariškoj reviji 1989. modeli su nosili veo preko lica, isprva iz praktičnih razloga, budžet nije dopuštao angažman slavnih manekenki, no uskoro su maske postale manifest. Tijekom idućih sezona mijenjale su se: od eterealnih muslina i crnih traka preko očiju do dramatičnih pokrivala kombiniranih s perikama i umjetnim usnama. Poruka je uvijek bila ista: gledatelj ne treba vidjeti lice, već odjeću.
Anonymnost se očitovala i u drugim gestama. Svi zaposlenici nosili su bijele kute kako bi se naglasio kolektiv, a ne hijerarhija. Etikete su bile prazne, bez logotipa, a proizvodi numerirani – od 0 do 23 – kao da pripadaju sustavu, a ne pojedincu. Ova se praksa nastavila i na modnim predmetima.
Brojevi na modnim predmetima
Brojevi na etiketi Maison Margiele, u rasponu od 0 do 23, označavaju određenu liniju proizvoda unutar brenda, a zaokruženi broj pokazuje kojoj kolekciji odjevni predmet pripada. Ovaj numerički sustav uveden je 1997. godine s namjerom da se promovira anonimnost, stavljajući naglasak na sam proizvod, a ne na tradicionalni logo.
Ključni brojevi uključuju 0 za Artisanal (ručno izrađene komade), 1 za žensku kolekciju, 10 za mušku kolekciju, 4 za ženske osnovne komade garderobe, 14 za muške osnovne komade garderobe, 22 za obuću i 6 za liniju MM6.
Bijela kao praznina i kontinuitet
Bijela boja postala je simbol brisanja identiteta, ali i stvaranja zajedničkog jezika. Poznata kao bianchetto, korištena je i na kultnim Tabi čizmama, premazanima bijelom bojom koja se ljuštila s vremenom, ostavljajući tragove nošenja. U pariškom sjedištu kuće sve je također bilo prebojano u bijelo – improvizirano i dosljedno.
Maison Margiela Artisanal by GLENN MARTENS # Estetika propadanja, poetika rađanja i modna priča o preobrazbi
Bijela nije bila tek odsutnost boje, već i metafora: prostor koji vrijeme ispisuje, prazno platno na kojem se oblikuje zajednička priča. Revije poput one u Firenci 2006., gdje je cijeli svijet kuće bio transformiran u bijelo, pokazale su kako anonimnost ne isključuje teatralnost, nego joj daje novo značenje.
Replica: povratak prošlosti bez autora
Margielina anonimnost posebno se očitovala u liniji Replica, uvedenoj 1995. Umjesto da proizvodi “novost”, dizajner je reproducirao postojeće vintage i arhivske komade, pridajući im bijelu etiketu s bilješkom o njihovu porijeklu. U tom konceptu replike sadržana je i ideja brisanja autorstva: važnija je povijest predmeta, trag vremena i proces reinterpretacije nego ime koje ga potpisuje.
PERFUME_INFO // mirisna moć neočekivane note krastavca od davnih dana
Najpoznatiji primjer su GAT tenisice – replike sportskih cipela njemačke vojske – koje su postale kultni predmet. U prvim serijama svaki je par personaliziran rukom članova tima, a kupci su bili pozvani nastaviti proces vlastitim intervencijama. Time je moda postala otvoreni dijalog, a ne potpisana izjava dizajnera.
Filozofija odsutnosti
Margiela je pokazao da odsutnost može biti jednako snažna kao i prisutnost. Čak štoviše, može se itekako biti prisutan idejom, čak i kada fizičke prisutnosti nema. Dakle, Margiela je otvorio filozofski koncept odijevanja te se ta njegova ideja i dalje čini suvremenom, tako izuzetnom u novo doba opsesije vlastitim izgledom.
Margielina anonimnost nije bila marketinški trik, nego kritički stav prema industriji opsjednutoj licima i logotipima. Pritom je istodobno stvarao i mit, jer što je nevidljivije, to postaje fascinantnije.
U svijetu mode, gdje je autorstvo obično u središtu pažnje, Margiela je dokazao da se istinska radikalnost može pronaći u tišini i odsutnosti.
Njegova anonimnost, više od tri desetljeća kasnije, ostaje jedno od najprovokativnijih i najinspirativnijih poglavlja modne povijesti.
