Gostovanje u emisiji Kod nas doma na HRT-u, u serijalu Pitanje stila s Izabelom, otvorilo je razgovor o odijevanju kao mnogo više od estetskog izbora – kao obliku komunikacije, osobnog raspoloženja i svakodnevne kreativne prakse u kojoj odjeća postaje sredstvo izražavanja identiteta.
Odjeća kao jezik: kako od modnih komada nastaju „rečenice“
U razgovoru sam govorila o načinu na koji promišljam vlastiti stil, a koji se temelji na ideji da je odijevanje svojevrsni jezik. Svaka kombinacija za mene funkcionira poput rečenice: odjevni komadi su riječi, a modni dodaci svojevrsna interpunkcija i veznici koji zaokružuju značenje.
Kada slažem outfit, zapravo gradim vizualnu strukturu u kojoj svaki element ima svoju funkciju
. Kao i u jeziku, smisao ne nastaje samo iz pojedinačnih elemenata nego iz odnosa među njima. Upravo zato me posebno privlači kombiniranje uzoraka – oni stvaraju slojevitost i dinamiku, ali istovremeno zahtijevaju promišljanje i osjećaj za ravnotežu.
Kombiniranje uzoraka kao vizualna logika stila
Jedna od ključnih karakteristika mog stila jest kombiniranje različitih uzoraka unutar jedne kombinacije. Umjesto da ih izbjegavam, koristim ih kao alat za stvaranje ritma i povezanosti između odjevnih komada.
Takve kombinacije ne nastaju slučajno. Najčešće ih povezujem jednim elementom – bojom ili tonalitetom koji se ponavlja. Primjerice, dva komada mogu dijeliti istu nijansu ili koloristički naglasak unutar uzorka. Ta ponavljajuća boja postaje vizualna nit koja vodi pogled kroz cijelu kombinaciju.
Zbog toga uvijek pazim da barem dva elementa u outfitu imaju zajedničku boju ili sličan ton. Upravo ta mala poveznica omogućuje da i različiti uzorci djeluju skladno i povezano.
Na snimanju sam nosila - Delight by Ivan Friščić kaputi sivi i ružičasti, Lexalex bež torbica i Zepter Hyperlight naočale
Odjeća je uvijek i oblik komunikacije. Ona govori o tome kako se predstavljamo svijetu, ali i o tome kako razumijemo vlastiti identitet u društvenom prostoru. Način na koji se odijevamo nije neutralan – on sudjeluje u oblikovanju dojma, profesionalnog identiteta, ali i osobne naracije koju svakodnevno gradimo.
Istovremeno, odijevanje ne djeluje samo prema van. Ono ima snažan utjecaj i na unutarnje stanje. Za mene je odjeća svojevrsni emotivni boost. Ono što nosim često izravno utječe na raspoloženje i energiju s kojom ulazim u dan. Nekad je to smirujuća tamnoplava kombinacija, a nekad snažna, višebojna i razigrana kombinacija uzoraka. Bez obzira na izbor, bitno je da u onome što nosim osjećam zadovoljstvo.
U tom smislu odijevanje postaje mala svakodnevna praksa brige o sebi – način na koji kroz estetiku utječemo na vlastiti osjećaj samopouzdanja i raspoloženja.
Za mnoge ljude, pa tako i za mene, odijevanje je i oblik svakodnevne kreativnosti. Iako ga često promatramo kao praktičnu potrebu, ono ima i snažnu konceptualnu dimenziju. Kroz odjeću gradimo vlastitu priču, razvijamo estetske preferencije i stvaramo vizualni identitet koji se nadovezuje na našu osobnost.
Poznajem mnogo ljudi koji odijevanje doživljavaju upravo na taj način – kao vlastiti kreativni izričaj. Odjeća tada postaje produžetak karaktera, ali i prostor eksperimentiranja. U tom procesu istovremeno gradimo intiman odnos prema vlastitom izgledu i svjesno konstruiramo sliku koju šaljemo prema van.
U sociološkom smislu, odijevanje tako funkcionira dvostruko: ono je osobni, gotovo intimni odnos prema vlastitom identitetu, ali i svojevrsna fasada koju oblikujemo u društvenom prostoru. Upravo u toj napetosti između unutarnjeg osjećaja i vanjske reprezentacije nastaje stil.
Odjeća pritom često funkcionira i kao uloga. Kroz način na koji se odijevamo ulazimo u određene društvene pozicije i simbolički ih oblikujemo. Ponekad odjećom naglašavamo profesionalnu ulogu, ponekad kreativnu, ponekad opuštenu ili svečanu verziju sebe. Na taj način svakodnevno, često vrlo intuitivno, stvaramo vizualnu verziju identiteta koji želimo pokazati. Odijevanje tako postaje proces u kojem istovremeno interpretiramo sebe i svjesno kreiramo ulogu koju tog dana želimo živjeti.
Večernji ritual planiranja: pitanje „u čemu ću sutra uživati?“
Proces odijevanja za mene počinje večer prije. Tada razmišljam o prognozi, o obavezama koje me čekaju sljedeći dan i o vlastitom raspoloženju. Pritom si postavljam jednostavno pitanje: u čemu ću sutra uživati?
Odgovor na to pitanje obično me vodi prema jednom komadu koji postaje početak cijele kombinacije. To može biti sako, hlače ili cipele, ali uvijek postoji jedan početni element oko kojeg se gradi ostatak outfita.
Najčešće je to sako, jer je upravo taj komad postao svojevrsna konstanta mog stila. Oko njega se potom slažu ostali elementi – hlače, majica, cipele i modni dodaci – sve dok kombinacija ne dobije svoju konačnu „rečenicu“.
Iako često kombiniram različite uzorke i boje, moj stil ipak ima određenu strukturu. Na neki način funkcionira kao osobna uniforma. Kombinacija koju najčešće nosim sastoji se od sakoa, hlača i majice.
Haljine uglavnom biram ljeti ili za posebne prigode i događanja. Budući da često odlazim na evente, moj automobil gotovo je uvijek pun cipela – praktično rješenje koje omogućuje brzu prilagodbu između dnevnih obaveza i večernjih događanja.
Mölltaler Gletscher na 3000 m # ledeni dragulj Koruške u srcu Hohe Tauerna: skijanje iznad oblaka, pogled na Grossglockner i čarolija snijega kao iz drugog svijeta
Upravo ta svakodnevna fleksibilnost, između rutine i kreativnosti, čini odijevanje zanimljivim. Ono nije samo pitanje estetike, nego i način na koji organiziramo vlastiti dan, prostor i identitet.
Kada razmišljam o vlastitom stilu, čini mi se da on nastaje upravo na granici između strukture i igre. S jedne strane postoji jasna forma – kombinacija sakoa, hlača i majice – dok s druge strane uzorci, boje i detalji otvaraju prostor za kreativnost.
U toj igri ponavljanja, povezivanja i eksperimentiranja nastaju kombinacije koje su istovremeno promišljene i spontane. U tom procesu svakodnevnog slaganja „rečenica“ od odjeće vidim bit vlastitog pristupa modi – kao praksi koja povezuje osobni izraz, društvenu komunikaciju i jednostavnu radost odijevanja.
Ove zime obišla sam 10 skijališta u Austriji, Sloveniji i Italiji – od Mölltaler Gletschera preko Vogela do Monte Lussari
