Galerija Kranjčar sinoć je ugostila devetu izložbu iz ciklusa Mentalni sklop / 2: Dušan Džamonja – Siniša Majkus. Otvorenju izložbe prethodio je razgovor kustosa izložbe Mladena Lučića s Fedorom Džamonjom, voditeljem ostavštine i sinom Dušana Džamonje, te umjetnikom Sinišom Majkusom.
Elvira Kranjčar i Siniša Majkus
Kao studenta oduševljavao me pronaći ime Dušana Džamonje i reprodukciju njegovog rada u antologijima svjetske suvremene skulpture jer, na žalost, takvi pregledi povijesti umjetnosti ne obiluju umjetnicima iz naše domovine. Svoju međunarodnu reputaciju Džamonja je stjecao svojim inovativnim kiparskim formama i korištenjem nekiparskih materijala (lanci i čavli u kombinaciji sa spaljenim drvom), a za njegovu karijeru osobito je bio značajan nastup na XXX. Venecijanskom bijenalu 1960. god. kada je bio nominiran za Grand Prix bijenala i skrenuo na sebe pozornost svjetske kritike. Oduvijek me privlaćila Džamonjina skulptura karakteristične slobodne prostorne konstrukcije koja je sublimirala geometrijske forme i organsku vitalnost, bilo da se radilo o manjim formama ili o monumentalnoj plastici. Ta privlačnost Džamonjinom radu neko je vrijeme bila pohranjenja u mojem sjećanju, ali odnedavno se ponovo aktivirala – Mladen Lučić.
Fedor Džamonja
Naime, često putujem na relaciji Pula – Zagreb (i obratno) te prolazim riječkom obilaznicom iznad koje se, negdje na polovici njezine dužine, izdiže njegovo posljednje graditeljsko djelo; Islamska bogomolja – Džamija. Radi se zasigurno o jednom od najboljih svjetskih arhitektonskih ostvarenja tog tipa građevine, što i ne treba pretjerano čuditi ako imalo poznajemo umjetnički opus ovog barda hrvatske skulpture. Gotovo svaki put kada sam gledao to remek djelo pomislio sam kako bi bilo dobro izložiti kipareve radove u ovom ciklusu, samo nisam nalazio njegova sljedbenika, ali jednom prigodom, kada smo ostavili za sobom skretanje za Matulje, sjetih se...pa da, Siniša Majkus. Naravno da sam prvenstveno imao na umu svojevrstan koloplet mrežastih struktura koji je simptomatičan za kiparsko stvaralštvo jednog i drugog umjetnika. Također mi se činila sličnom težnja oba autora k slobodnim i nekonvencionalnim projekcijama kugle, savršenog geometrijskog tijela, koja kod obojice (kod svakog na svoj način), teži manirističkim manifestacijama, dakle odmakom u svojim linearnim i voluminoznim projekcijama - Mladen Lučić.
Hrvoje Dumančić
Sinisa Majkus, Mladen Lucić, Vanja Babić i Fedor Džamonja
