U okviru kolegija Kreiranje odjeće IIIA na drugoj godini prijediplomskog studija Tekstilnog i modnog dizajna (2024./2025.), pod mentorstvom doc. art. Ivane Mrčele, nastala je izložba studentskih radova koja hrabro progovara o društvenim simbolima, vizualnom identitetu i rodnoj percepciji kroz jednu jedinu boju: ružičastu.
Studenti i studentice Maja Bošnjak, Fran Kržak, Ana Marinčić, Marija Merkaš, Nina Prižmić, Dora Šunić i Mila Trojan, u svojim su kreacijama istražili snagu, višeznačnost i transformativni potencijal boje koja nikada nije bila samo estetski izbor. Izloženi modeli koriste volumen, teksturu i konceptualni dizajn kako bi ispričali priče koje nadilaze površinu tkanine – one o identitetu, intimnosti, prosvjedu i pogledima društva.
Ružičasta kao kulturna kontradikcija
Ružičasta je u zapadnom društvu stoljećima bila označena kao boja krhkosti, djevojaštva i ukroćene ženstvenosti. No, u suvremenoj modi, od punk pokreta do queer estetike i recentnih kampanja velikih modnih kuća, ona se transformirala u simbol otpora, moći i subverzije. Upravo zato izbor ružičaste nije samo vizualna odluka – to je izjava.
Ružičasta boja postaje prostor borbe i pripadnosti, njezina simbolika oscilira između nježnosti i bunta, između infantilnog i agresivnog, između tradicionalnog i futurističkog.
U vizualnoj komunikaciji, ružičasta lako postaje memorabilna i emocionalno nabijena, gledatelju izaziva reakciju, bilo da se radi o empatiji, nelagodi ili fascinaciji.
Studentski radovi kao modna analiza ružičaste
Ana Marinčić stvorila je majicu inspiriranu pogledima – onima koji nas nadziru i onima koje uzvraćamo. Njezina nadrealna estetika koristi oči i usne kao simbole svijesti, suptilnog otpora i osobnog izraza.
Maja Bošnjak svoju majicu gradi na kontrastu streetwear estetike i snovite razigranosti. Vibrantna roza, plisirane teksture i oversized kroj evociraju duh pop kulture i mladenačkog identiteta.
Dora Šunić prikazuje ružičastu kao terapijski medij, njezina majica izrađena od jastučića u obliku ruku pretvara zagrljaj u skulpturalni oblik. Eksperimentalni pristup koristi ružičastu boju za komunikaciju emocionalne zaštite i borbe protiv anksioznosti.
Marija Merkaš koristi simboliku krila, srca i strelica da bi prikazala emotivnu ranjivost mlade osobe. Ružičasta boja ovdje je metafora zaljubljenosti, ali i unutarnje snage.
Mila Trojan spaja estetiku 60-ih i održivu modu kroz pelerinu ukrašenu resicama od plastičnih vrećica. Ružičasta dobiva novu dimenziju kroz igru tekstura i povijesnih referenci.
Fran Kržak stvara rad koji izravno razbija rodno-spolne stereotipe. Muškarac u ružičastoj, okružen lutkicama koje simboliziraju i muški i ženski svijet, postavlja pitanje: što se događa kada moć i nježnost zamijene mjesta?
Nina Prižmić kroz rad Pinkstrukcija koristi zadanu ružičastu i nepravilne forme kako bi propitala ulogu forme u dizajnu. Boja i struktura ovdje djeluju kao zajednički jezik eksperimenta i izražavanja.
PINK nije samo naziv izložbe, ona je boja koja se pretvara u poruku, u pitanje, u odgovor i u protest. U rukama ovih mladih dizajnera, ružičasta postaje prostor izražavanja, oblik otpora i poligon na kojem se brišu granice roda, očekivanja i modnih normi.
Izložba svjedoči o tome kako moda, kada se promišlja konceptualno, postaje moćan alat kulturne kritike, introspekcije i društvene promjene. I kako jedna boja – samo jedna – može reći toliko toga.
