Dragocjena, mirisna smola, sve popularniji sastojak wellness-industrije, danas se suočava s dramatičnim nestajanjem jer je njezin prirodni izvor ozbiljno ugrožen.
Život posvećen tamjanu
Salaban Salad Muse izgradio je čitav svoj život oko tamjana. U malom mjestu Dayaha, u regiji Sanaag u Somalilandu – odcijepljenoj regiji Somalije – radi kao iskusan sakupljač aromatične smole koja se dobiva isključivo iz stabala roda Boswellia.
Svake godine provodi od tri do šest mjeseci kampirajući u špilji blizu zemljišta koje njegova obitelj posjeduje generacijama. Svakodnevno obilazi stabla, pregledava koru u potrazi za nametnicima, uklanja pijesak i njeguje mlade biljke koje je zasadio ranije u sezoni.
Sudbina ovih šumaraka – i egzistencija tisuća sakupljača – danas visi o niti. Kako se stabla iscrpljuju i propadaju, lokalne i globalne industrije izgrađene oko tamjana prisiljene su preispitati načine na koje se ova dragocjena tvar proizvodi, prati i prodaje diljem svijeta.
Smola svetih darova
Tamjan je smola koju proizvode različite vrste stabala Boswellia, poput B. sacra u Somalilandu, koje su danas klasificirane kao „blizu ugroženih“. Najpoznatiji je kao jedan od biblijskih darova koje su tri kralja donijela Isusu, uz zlato i smirnu. Tisućama godina koristi se u indijskoj i kineskoj medicini te spada među najstarije globalno trgovane proizvode.
Photo by Kelly Sikkema on Unsplash
Danas je tamjan važan dio wellness-industrije vrijedne 5,6 bilijuna dolara – za meditaciju, iscjeljivanje i aromaterapiju – kao i za rituale utkane u stoljeća katoličkog bogoslužja.
Za Salada Musea, međutim, tamjan nije simbol duhovnosti nego pitanje preživljavanja. On i brojni drugi sakupljači u Somalilandu i okolnim državama ovise o toj smoli kao glavnom izvoru prihoda.
Kada stablo više ne može izdržati
Rog Afrike – Somaliland, Somalija, Etiopija i Sudan – jedno je od glavnih svjetskih područja proizvodnje. No lokalni sukobi, niske otkupne cijene, slaba regulacija i rast globalne potražnje potiču sakupljače da stabla zasijecaju na neodrživim razinama.
Tamjan se dobiva postupkom zarezivanja kore, pri čemu smola polako istječe i tijekom nekoliko tjedana stvrdnjava u tzv. „suze“, koje se potom sastružu. Tradicionalno se taj postupak obavljao vrlo oprezno, s malim brojem zareza. Danas se stabla često zarezuju prečesto i pregrubo. Prema izvješću iz 2022., stablu može trebati i više od deset godina da se oporavi od štete uzrokovane pretjeranom eksploatacijom.
Situaciju dodatno pogoršavaju klimatske promjene i napadi potkornjaka. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature 2019. pokazalo je da populacije B. papyrifera u Etiopiji i Sudanu kolabiraju: više od 75 % proučavanih populacija nema mladih stabala, a prirodna obnova „izostaje desetljećima“ zbog ispaše, požara i neodgovornog sakupljanja. Procjena je da bi se globalna proizvodnja tamjana u idućih 20 godina mogla prepoloviti.
Photo by Trnava University on Unsplash
Tko zarađuje, a tko ostaje bez ičega
Politička nestabilnost u Somaliji i Somalilandu izlaže sakupljače nesigurnim, jednokratnim ugovorima i lancima preprodavača. Kada smola napokon stigne do zapadnih dobavljača, prodaje se i do 60–100 dolara po kilogramu. Sakupljači u Somalilandu, međutim, obično dobiju samo 2–5 dolara – oko tri posto konačne cijene.
Globalno tržište tamjana procijenjeno je na 363 milijuna dolara u 2023., uz godišnju trgovinu od 6.000 do 7.000 tona, a do 2032. vrijednost bi se mogla udvostručiti. Posebno je cijenjena vrsta Boswellia frereana, koju međunarodni kupci nazivaju „kraljem tamjana“.
Ekonomski pritisak, zajedno s klimatskim stresom i nestašicom vode, tjera sakupljače da zarezuju sve više stabala kako bi preživjeli.
Digitalni pokušaj spasa
Stephen Johnson, direktor američke tvrtke FairSource Botanicals i somalilandske izvozne kompanije Dayaxa Frankincense Export Company (DFEC), pokušava uvesti transparentnost u taj kaotični sustav. Od 2021. njegova ekipa koristi mobilne aplikacije za mapiranje lanaca opskrbe, povezivanje svake pošiljke smole s GPS-označenim fotografijama i ekološkim podacima.
Sakupljači se registriraju putem aplikacije, a smola se prati od stabla do krajnjeg kupca. Druga aplikacija služi za praćenje zdravlja stabala – bilježe se dob, visina, broj zareza i geolokacija.
U pilot-projektima do sredine 2024. uključeno je više od 8.000 sakupljača, registrirano oko 3.000 stabala, a kupljeno je gotovo 100 tona smole. Prema Anjanette DeCarlo iz projekta Save The Frankincense, takva provjerljiva sljedivost „osnažuje ljude koji izravno upravljaju stablima“ i omogućuje kupcima da ulažu u održivost.
Moralni autoritet kao neiskorištena snaga
Unatoč tehnološkim rješenjima, istraživači upozoravaju da bez promjene potražnje neće biti dugoročnog učinka. DeCarlo posebno ističe potencijal Katoličke Crkve: iako sudjeluje u samo pet posto globalne trgovine tamjanom, njezin simbolički i moralni utjecaj daleko nadmašuje tržišni udio.
Photo by Akhilesh Sharma on Unsplash
„Gotovo me rasplače pomisao da bi papa mogao pokrenuti inicijativu – učinak bi bio golem“, kaže ona. „Ta stabla su važna. I ljudi koji rade taj posao – žene koje po dvanaest sati dnevno sjede i razvrstavaju smolu – svi su oni važni.“
