Naš poznati kazališni umjetnik Edvin Liverić trenutno se nalazi u Budimpešti gdje radi na projektu koji povezuje njegovu Rijeku i mađarsku metropolu, a tema predstave je iseljavanje koje kroz povijest povezuje ta dva grada.
- Cijela se priča pokrenula još prošlog ljeta kad je dramaturginja Kata Gyarmati, s kojom već duže vremena surađujem, pozvana na mjesto ravnateljice kazališta Studio K u Budimpešti. Kako se već tada naslućivao moj odlazak na mjesto ravnatelja Hrvatskog kulturnog doma u Rijeci, krenuli smo s planovima za projekt koji povezuje ta dva grada. Kako je Rijeka u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća do kraja Velikog rata bila mađarska luka, preko nje je emigrirao u SAD jedan veliki broj Mađara, ali i ostalih narodnosti tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Kroz tu priču, koja je mahom sastavljena iz dokumenata nađenih u arhivima, govorimo o migracijama u prošlom stoljeću - .
Predstava će ove sezone biti na repertoaru tamošnjeg Studia K, no svakako je planiraju izvesti i u Rijeci.
- Svakako planiramo predstavu izvesti i u Rijeci, ali kako nje bilo interesa od strane EPK Rijeka 2020, morat ćemo to organizirati u vlastitoj produkciji. Ideja je da se predstava postavi kao site specific u lučkom skladištu Porto Baross iza tržnice, na mjestu odakle su zaista početkom 20. stoljeća isplovljavali brodovi s migrantima za Ameriku - otkriva Edvin.
Svjedoci minulih vremena: Priča nastala iz arhive starih dokumenata, medicinskih, policijskih dosjea…
Paralelno se u predstavi odvijaju 2 priče, jedna o gradovima, a druga o njezinim ljudima koji ih napuštaju ili se pak u njih doseljavaju. Radi se mahom o dramskom materijalu sastavljenom iz dokumenata nađenih u arhivima, vezanih za migracije u prošlom stoljeću. Ali jednako tako predstava govori i o iseljavanjima danas, kojima i sami svjedočimo.
- Tekst je sastavljen od raznih pisama, svjedočanstava, medicinskih i policijskih dosjea, političkih govora, natpisa na zgradama i u potpalublju brodova koji su prevozili iseljenike iz Rijeke u New York. To su svojevrsni grafiti toga vremena. Jednako tako predstava priča priču o gradovima – Rijeci i Budimpešti. Ali mogao bi to biti i bilo koji drugi grad. Ona govori o njihovim “malim” ljudima, trgovini i prostituciji, kao svojevrsnom ekonomskom aspektu tih dvaju gradova. Ta su dva grada oduvijek bila poznata i slavna po svojoj prostituciji. To su još uvijek dosta neistražene teme i zato su i malo rubne. Ali tim su više našim gledateljima zanimljivije. Barem smo mi u to uvjereni - priča Edvin.
Bilo je neizmjerno zadovoljstvo istraživati i probijati se kroz svu tu arhivsku građu - ističe umjetnik. - Neki od tih “malih” ljudi, naših sugrađana iz nekog drugog, prošlog vremena, podvukli su nam se pod kožu i s njima smo se baš saživjeli - .
Ekipu čini šest glumaca iz ansambla kazališta Studia K i troje mladih glumaca iz Hrvatske - Nika Ivančić, Nina Sabo i Deni Sanković. Raspon godina glumaca u predstavi je od 20 do 60 godina, a to je jedno veliko bogatstvo koje nam se nudi na sceni, nastavlja Edvin. Smatram da ljepota kazališne umjetnosti leži u njezinoj raznolikosti, ističe Edvin.
U Budimpešti svakako ostaje do premijere, 21. rujna, a onda se vraća u Rijeku, gdje ga čekaju obaveze u HKD-u, jer sezona samo što nam nije počela. - Svi planovi za sad su mi vezani za HKD i njegovu programaciju i poslovanje. Kako je to nova ustanova u kulturi Rijeke, treba još odraditi puno toga da se ona postavi na dobre temelje.
Bogati program riječkog Hrvatskog kulturnog doma
Trenutno su u pripremi prezentacija Francuske suvremene plesne scene, koncert Tiger Lillies, izložba o 100 godina Bauhausa, a pokrećemo i novi glazbeni festival Etnopolis.
U travnju ćemo održati Spring Forward, europski festival suvremenog plesa, kao i mnoštvo kazališnih gostovanja. U tijeku je još uvijek izložba Marca Chagalla do 4. rujna. Dakle, radimo punom parom!
Edvin je jako zaposlen, pa mu je i ljeto bilo radno. - Stigao sam samo do Venecije na Biennale, te na po koji ljetni koncert. Kad odmaram, onda sam uglavnom u Istri na farmi kod sestre, gdje se pokušavam baviti maslinarstvom. To me najviše opušta. A Budimpešta, Budimpešta je zaista impresivan grad. Svaki dan otkrivam nešto novo i baš se nekako volimo ona i ja - .
